CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu

Spitzelijev kaćun

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002586

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (E -)

    • Citat
    Jasprica, N., Jadan, Z. (2005): Orchis spitzelii Saut. ex W.D.J.Koch (HRCP002586). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2586. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Nenad Jasprica
    • Suradnik/ci
      Zorica Jadan
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      7.3 Ostale preinake ekosustava, 12 Druge mogućnosti
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Uzroci ugroženosti: fragmentacija i gubitak staništa. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 1. Gubitak staništa (primarno zbog utjecaja čovjeka), 3. Indirektne posljedice.
    • Postojeće mjere očuvanja
      4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Mjere zaštite nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima nacionalnoga parka Sjeverni Velebit i parka prirode Žumberačko-Samoborsko gorje. NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite (NN 81/99, 3. 8. 1999.). Nalazi se na popisu Bernske konvencije (Recommendation No. 49, ANONYMUS 1996).
    • Potrebne mjere očuvanja
      1.2. Zaštita resursa i staništa, 5.4.1. Međunarodna razina
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      -
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Spitzelijev kaćun je višegodišnja biljka jajolikih ili gotovo okruglih gomolja. Stabiljka je snažna, uspravna i okrugla, a naraste 20–40 cm. Pri dnu je pokrivena tijesno priljubljenim šiljatim listovima u obliku rukavca, a u gornjem dijelu do cvata je gola, živahnoljubičaste boje. U rozeti su obično 2–4 lista, iz- dužena, obrnuto jajolika ili izduženo lancetasta, na vrhu tupa, svijetlozelena. Pricvjetni listovi su kožasti, linealno-lancetasti, na vrhu šiljati, s jednom, rjeđe tri ili više žila. Većinom su purpurnocrvene do svijetloljubičaste boje, u pravilu kraći od plodnice, rjeđe iste dužine kao plodnica. Cvat je klasast, rahao i valjkast, sastavljen od 20, rjeđe 30 i više cvjetova. Plodnice su ± priljubljene uz osovinu cvata. Listići ocvjeća su slobodni, mutno-purpurnocrveni do ljubičasti, većinom istočkani, s unutarnje strane pri bazi maslinastozeleni. Vanjski listići ocvjeća imaju tri istaknute žile, izduženi su ili jajoliko izduženi, na vrhu više ili manje tupi, a nakon što ocvate svinu se unatrag. Unutarnji listići ocvjeća često su jedva kraći od vanjskih i nešto uži, izduženo su linealni, na vrhu tupi, odsječeni ili usječeni, većinom s dvije ili, nejasno, sa tri žile. Medna usna je duga 8–10 mm, široka je i trodijelna, jajolika, nešto duža od ostalih listića ocvjeća. Tamnopurpurnocrvene je boje, pri bazi svjetlija, pokrivena vrlo finim sitnim papilama. Usna je prožeta purpurnocrvenom nervaturom, koja se grana prema njezinim rubovima. Srednji dio medne usne gotovo je pravokutan, rjeđe jajolik, širi je i najčešće malo duži od bočnih dijelova, pri vrhu kružno udubljen i nepravilno nazubljen. S ostrugom medna usna zatvara oštri kut. Ostruga je kupasto valjkasta, gotovo okomita prema prema dolje, prilično debela i na vrhu tupa. Dužine je 2/3 do 1/2 plodnice. Ginostemij je mnogo kraći od listić a ocvjeća, ljubičastocrven je i nosi tamnozeleni polen. Prema djelu Flora Europaea (SOÓ 1980), u okviru vrste postoje dvije podvrste. Osim tipične podvrste zastupljene i u Hrvatskoj (O. spitzelii Saut. ex W. D. J. Koch ssp. spitzelii) koja ima širi areal, opisana je, s otoka Krete, godine 1978., podvrsta Orchis spitzelii Saut. ex Koch ssp. nitidifolia (Teschner) Soó (= O. patens ssp. nitidifolia Teschner, 2n=40). Botaničar Hellmayr je 1940. godine, primjerima sabranim na otoku Korčuli, već otprije poznatom po posebnim odlikama (opisanim kao O. spitzelii Saut. ex Koch var. Sendtneri Rchb. f.), dao status podvrste (Orchis spitzelii Saut. ex Koch ssp. sendtneri (Rchb. f.) Hellm.), pa je to, dakle, druga podvrsta te vrste u hrvatskoj flori. Broj kromosoma je 2n=42 (odnosi se na ssp. spitzelii). Prema životnom je obliku geofit. Cvate u svibnju i lipnju. Prema flornom elementu istočnomediteranska je biljka.
    • Staništa
      C.3.3. Subatlantski mezofilni travnjaci i brdske livade na karbonatnim tlima, C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      . Raste na suhim livadama, kamenitim površinama, u svijetlim šumama i šikarama, na vapnencu (pH = 7,6–8,1), penjući se do planinskoga pojasa (do 1800 m/nv.). Na poluotoku Pelješcu možemo ga naći na kamenjarskim pašnjacima, zajedno s nekoliko drugih vrsta kaćuna, iznad pojasa šume dalmatinskoga crnog bora. Stanište prema CORINE klasifikaciji: 34.3 Trajni gusto obrasli travnjaci i srednjoeuropske stepe (Festuco-Brometea), 34.7 Mediteranskomontani travnjaci (Festuco-Brometea, Brachypodio-Chrysopogonetea p. p.). GLCC/SSC. 14, 16.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi: Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Korzika, Hrvatska, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Srbija, Švedska, uključujući Öland i Gotland. Spitzelijev kaćun je rasprostranjen u istočnim Alpama, srednjoj i središnjoj Italiji, te na Balkanskom poluotoku. Izolirana nalazišta uvtrđena su u Švedskoj, istočnoj Španjolskoj, jugoistočnoj Francuskoj, te na otoku Kreti.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Pokupska mezoregija, lička mezoregija, srednjoprimorska i južnoprimorska mezoregija Lokaliteti: Dosad su nalazišta ovog kaćuna u Hrvatskoj utvrđena u okolici Samobora, na Velebitu, Kozjaku, otocima Korčuli, Mljetu, te na poluotoku Pelješcu (dopunjeno na temelju usmenog priopćenja R. Kranjčeva).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Liliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Asparagales
    • Porodica
      Orchidaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Aronsson, Mora (2004) Thomas Karlssons Kärlväxtlista
      Gärdenfors (2000) Rödlistade arter i Sverige 2000
      Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2000
      Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) The 2010 Red List of Swedish Species
      Gärdenfors (ed.) (2010) Rödlistade arter i Sverige 2010
      Gärdenfors (ed.), U. (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2005
      Gärdenfors (ed.), U. (2005) Rödlistade arter i Sverige 2005
      Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    • Ostala hrvatska imena
      kratkoostrugasti kaćun
    • Strana imena
      orchis de Spitzel (francuski), orchis a corne courte (francuski), Spitzels Knabenkraut (njemački), Spitzels Orchis (njemački), orchide di Spitzel (talijanski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
      FLEISCHMANN, H. (1914): Orchideen der Insel Curzola. Ann. Naturhist. Hofmus. 28:153.
      HELLMAYR, C. E. (1939–1941): Notes sur quelques Orchidees de l’Adriatique. Candollea 8:151–172.
      JASPRICA, N., KOVAČIĆ, S. (1997): Vascular flora of the central part of Pelješac peninsula. Nat. Croat. 6(4):381–407.
      KELLER, L. (1915): Beitrag zum Inselflora Dalmatiens. Magyar Bot. Lapok 14:2–51.
      KÜMMERLE, J. (1916): Über die Entdeckung von Orchis spitzelli Saut in Kroatien und Norddalmatien. Magyar Bot. Lapok 15:28–36.
      LÖSCHL, E. (1971): Orchideen der jugoslawischen Adriaküste. Die Orchidee 2:71–73.
      NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
      PEVALEK-KOZLINA, B. (1994z): Orchis spitzelii Sauter ex Koch. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 377–378.
      REGULA-BEVILACQUA, LJ., ILIJANIĆ, LJ. (1984): Analyse der Flora der Insel Mljet. Acta Bot. Croat. 43:119–142.
      SOÓ, R. (1980): Orchis L. In Tutin, T. G., Heywood, V. H., Burges, N. A., Moore, D. M., Valentine, D. H., Walters, S. M., Webb, D. A. eds.: Flora Europaea, Vol. 5. Alismataceae to Orchideaceae (Monocotyledones). Cambridge University Press, Cambridge, 337–344.
      TESCHNER, W. (1971): Zum Vorkommen von Orchis spitzelli Sauter in Dalmatien. Orchidee 22(2):69–67.
      TESCHNER, W. (1972): Alte und neue Fundstellen von Orchis spitzelii Sauter in Velebit-Gebirge. Orchidee 23(5):211–212.
      TRINAJSTIĆ, I. (1985): Flora otočne skupine Korčule. Acta Bot. Croat. 44:107–130.
      VÖTH, W., LÖSCHL, E. (1978): Zur Verbreitung der Orchideen an der östlichen Adria. Linzer Biol. Beitr. 10(2):369–430.