CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

južni lastin rep

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002578

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(DD -)

Datum procjene
01.12.2015.

Prethodne procjene

  • 2004 - (DD -)

    • Citat
    Šašić, M., Mihoci, I., Kučinić, M. (2015): Papilio alexanor Esper, 1800 (HRCP002578). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2578. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Martina Šašić
      Iva Mihoci
      Mladen Kučinić
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Najmanje zabrinjavajuća - LC ver 3.1 (van Swaay i sur. 2010)
    • Mediteranska procjena
      Najmanje zabrinjavajuća - LC ver 3.1 (van Swaay i sur. 2014)
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      Podatci o stvarnoj ugroženosti, ali i rasprostranjenosti u Hrvatskoj nisu poznati jer postoji samo jedan recentan nalaz. Nikada nisu provedena ciljana i sustavna istraživanja rasprostranjenosti i biologije vrste koja bi utvrdila stvarni razlog ugroženosti, ali se s obzirom na rijetkost ove vrste može pretpostaviti da je južni lastin rep ugrožen ponajprije zbog nestanka biljaka hraniteljica u primorskom dijelu Hrvatske, koji je pod velikim pritiskom urbanizacije, izgradnje naselja i cesta što je uzrokovalo uništenje povijesnih nalazišta. Kao jedan od razloga ugroženosti ove rijetke vrste treba navesti i moguće kolekcionarstvo.
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      1.1 Stambena i urbana područja, 2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Podatci o stvarnoj ugroženosti, ali i rasprostranjenosti u Hrvatskoj nisu poznati jer postoji samo jedan recentan nalaz. Nikada nisu provedena ciljana i sustavna istraživanja rasprostranjenosti i biologije vrste koja bi utvrdila stvarni razlog ugroženosti, ali se s obzirom na rijetkost ove vrste može pretpostaviti da je južni lastin rep ugrožen ponajprije zbog nestanka biljaka hraniteljica u primorskom dijelu Hrvatske, koji je pod velikim pritiskom urbanizacije, izgradnje naselja i cesta što je uzrokovalo uništenje povijesnih nalazišta. Kao jedan od razloga ugroženosti ove rijetke vrste treba navesti i moguće kolekcionarstvo.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Vrsta je strogo zaštićena Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13). Nalazi se na Dodatku IV Direktive o staništima.
    • Potrebne mjere očuvanja
      1.1. Zaštita područja/površine, 4.3. Svijest i komunikacija
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Prioritetno je, s obzirom na to da su podatci za nalazišta ove vrste iznimno stari, sustavno istraživanje i provjeravanje starih podataka i na osnovi dobivenih rezultata predložiti eventualnu zakonsku zaštitu staništa i mjere očuvanja.
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 1.6 Mjere očuvanja, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Veličina imaga kreće se od 55 do 65 mm. Osnovna karakteristika krila dvije su gotovo okomite linije koje se u srednjem dijelu pružaju od kostalnih do analnih rubova. Rubne okomite linije na krilima nešto su uže nego kod lastinrepka, a nedostaje i crno područje uz rubove tijela. Ženka južnog lastinog repa u pravilu je veća od mužjaka. U fauni Hrvatske nema vrste koja bi se mogla zamijeniti s ovom vrstom.
    • Staništa
      B.2.2. Ilirsko-jadranska, primorska točila, C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, C.3.6. Kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana, E.8.2. Stenomediteranske čiste vazdazelene šume i makija crnike
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Tipična su staništa južnog lastinog repa suhi, mediteranski travnjaci i kamenjari na vapnenačkoj podlozi bogati cvijećem i grmljem. Osim na prirodnim površinama dolazi i na kultiviranim područjima. Budući da vrsta ima jako izražen rascjepkani areal biljke hraniteljice iz porodice štitarki Apiaceae različite su u pojedinim područjima. Tako se u Francuskoj i Italiji pojavljuju hironska korenica Opopanax chironium, devesiljka Seseli montanum, Ptychotis saxifraga, modrozelena srdiška Trinia glauca, a u Grčkoj korenica Opopanax hispuidus, kamenjarska bedrenika Pimpinella saxifraga, kretski koprač Scaligeria cretica. Biljke hraniteljice za Hrvatsku nisu poznate. Gusjenica se hrani otpalim sjemenkama ili cvjetovima. Morfološki je slična gusjenici lastinog repa s osnovnom zelenom bojom i poprečnim crno-crvenim prugama na leđnoj strani. Kukuljica prezimljuje na stabljici uginulih biljaka ili ispod kamenja. U laboratorijskim uvjetima kukuljica može produžiti dijapauzu kroz dva životna ciklusa. Ima jednu generaciju, pa se leptiri pojavljuju od travnja do srpnja. Južni lastin rep rasprostranjen je do 1500 m (Lafranchis, 2004; Tolman i Lewington, 2008).
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Mediteransko-azijska vrsta koja je u Europi rasprostranjena od juga Francuske, preko sjevera Italije i nekih izoliranih lokaliteta na jugu te preko jadranske obale do Grčke i Turske. Područje rasprostranjenosti seže dalje preko Transkavkaza, Izraela, Iraka, Irana do srednje Azije.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      U Hrvatskoj je vrsta iznimno rijetka te je poznata samo s nekoliko lokacija u Istri i Dalmaciji. Većina starih podataka nije potvrđena novijim istraživanjima, iako ciljanih istraživanja nije niti bilo. Na području Hrvatske posljednji su nalazi ove vrste bili s područja južne Hrvatske (Burgermaister, 1964) i s Biokova iz 2004. godine (Mihoci i sur., 2011).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Insecta
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Lepidoptera
    • Porodica
      Papilionidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      -
    • Ostala hrvatska imena
      -
    • Strana imena
      Southern Swallowtail (engleski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -