CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

talijanski kaćun

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002573

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN (VU) A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (E -)

    • Citat
    Jasprica, N., Jadan, Z. (2005): Orchis italica Poir. (HRCP002573). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2573. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Nenad Jasprica
    • Suradnik/ci
      Zorica Jadan
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      7.3 Ostale preinake ekosustava, 12 Druge mogućnosti
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Uzroci ugroženosti: fragmentacija staništa. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 1. Gubitak staništa (primarno zbog utjecaja čovjeka), 3. Indirektne posljedice.
    • Postojeće mjere očuvanja
      4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Mjere zaštite nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima nacionalnog parka Mljet. NSAP-om je predvi đena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite (NN 81/99, 3. 8. 1999.). Nalazi se na popisu Bernske konvencije (Recommendation No. 49, ANONYMUS 1996).
    • Potrebne mjere očuvanja
      1.2. Zaštita resursa i staništa, 5.4.1. Međunarodna razina
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      -
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Talijanski kaćun je višegodišnja uspravna ili lagano savijena biljka, čija stabljika dostiže visinu 20–40 cm. Gomolji su jajoliki ili izduženi. U rozeti je 5–8 duguljasto lancetastih listova nazubljenih rubova. Cvat je zbijen, u početku piramidalan, a kasnije jajolik ili okrugao. Pricvjetni listovi su maleni, jajoliki, više-manje ljuskasti, s jednom žilom i puno su kraći od plodnice. Listići ocvjeća su duguljasto-lancetasti (oko 10 mm), na vrhu šiljati, blijedoružičastoljubičasti, prožeti purpurnim žilama i oblika kacige. Medna usna duga je 12–16 mm, ružičasta, često s purpurnim točkama, nije pokrivena papilama, trodijelna. Postrani dijelovi su usko linealni, na vrhu šiljati, dok je srednji dio duboko podijeljen u dva izduženo-linealna odsječka, među kojima je jedan zubac ili kratak linealni zubić. Svi dijelovi su više-manje srpasto savijeni. Baza medne usne ima dvije slabo dlakave trokutaste lamele. Ostruga je valjkasta, okrenuta nadolje, upola kraća od plodnice. Talijanski kaćun veoma je brojan na otocima Korčuli i Visu te na poluotoku Pelješcu. Uz već opisani varijetet Orchis italica Poir. var. albiflora sa Sicilije i Krete, austrijski botaničar Walter Vöth opisao je 1973. godine i varijetet Orchis italica Poir. var. purpurea, na temelju materijala koji potječe s polutoka Pelješca. Broj kromosoma je 2n=42. Prema životnom obliku je geofit. Cvate u travnju i svibnju. Prema flornom je elementu općemediteranska biljka.
    • Staništa
      C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, D.3.4.2.4. Bušik ružmarina s mnogocvjetnom crnjušom, E.3.4.7. Šuma hrasta medunca i crnog jasena, E.8.2.6. Makija primorske crnjuše i kapinike, I.5.2. Maslinici
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Vrsta raste na suhim kamenjarskim pašnjacima, u maslinicima, otvorenim svijetlim šumama, šikarama i garizima mediteranskog i submediteranskog područja. Često ulazi u sastav vegetacije razreda Cisto-Ericetalia H-ić i Quercetea ilicis Br-Bl., najčešće na površinama gdje je tlo erodirano. Stanište prema CORINE klasifikaciji: 32.B2 Ilirski ružmarinovi garizi (Erico-Rosmarinetum), 32.B3 Ilirski bušici (Cisto-Ericion), 34.5 Mediteranski suhi travnjaci, 41.737 Istočno-submediteranske medunčeve šume, 83.11 Maslinici. GLCC/SSC. 16.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ? populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi: ?Albanija, Baleari, Hrvatska, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Srbija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Južni dio srednjoprimorske mezoregije, južnoprimorska mezoregija. Lokaliteti: Brač, Hvar, Korčula, Lastovo, Mljet, Pelješac, Smokvica, Šipan, također recentni nalazi R. Kranjčeva, usmena priopćenja–Konavli, Kozjak, više nalaza na o. Korčuli, o. Krk (? prema Ž. Kirinčić), više nalaza na o. Lastovu, više nalaza na o. Mljetu, više nalaza na Pelješacu, više nalaza na o. Visu.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Liliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Asparagales
    • Porodica
      Orchidaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      -
    • Ostala hrvatska imena
      -
    • Strana imena
      Pink Man Orchid (engleski), italienisches Knabenkraut (njemački)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • GARAJ, V., PAPEŠ, D., PEVALEK, B. (1981): Kromosomi nekih vrsta roda Orchis L. iz Dalmacije. Acta Bot. Croat. 40:201–204.
      HEĆIMOVIĆ, M. (1980): Biljni pokrov otoka Šipana. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
      HEĆIMOVIĆ, M. (1981): Prikaz i analiza flore otoka Šipana. Acta Bot. Croat. 40:205–227.
      HELLMAYR, C. E. (1939–1941): Notes sur quelques Orchidees de l’Adriatique. Candollea 8:151–172.
      JASPRICA, N., KOVAČIĆ, S. (1997): Vascular flora of the central part of Pelješac peninsula. Nat. Croat. 6(4):381–407.
      LÖSCHL, E. (1971): Orchideen der jugoslawischen Adriaküste. Die Orchidee 2:71–73.
      PAVLETIĆ, ZI. (1995): Ugrožene biljke otoka Mljeta. In Durbešić, P., Benović, A. eds.: Mljet, Priopćenja sa simpozija »Prirodne značajke i društvena valorizacija otoka Mljeta«, Pomena, otok Mljet 4–10. rujna 1995. Ekološke monografije 6. Hrvatsko ekološko društvo, Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Mljet, Zagreb, 285–291.
      PEVALEK-KOZLINA, B. (1994j): Orchis italica Poir. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 350–351.
      RECHINGER, fil. K. (1934): Zur Kenntnis der Flora der Halbinsel Pelješac (Sabioncello) und einiger Inseln des jugoslawischen Adriagebietes (Dalmatien). Magyar Bot. Lapok 33:24–42.
      REGULA-BEVILACQUA, LJ., ILIJANIĆ, LJ., UNGAR, S. (1981): Novi prilog flori otoka Mljeta. Acta Bot. Croat. 40:245–250.
      ŠTAMOL, V., MARKOVIĆ, LJ. (1985): Prilog flori otoka Brača. Acta Bot. Croat. 44:99–106.
      TRINAJSTIĆ, I. (1979b): Pregled flore otoka Lastova. Acta Bot. Croat. 38:167–186.
      TRINAJSTIĆ, I. (1995a): Biljni svijet otoka Korčule – pregled flore. Blatski ljetopis (1995), 155–174.
      VÖTH, W. (1973): Orchis italica var. purpurea. Die Orchidee 24:259–260.