CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

žuta kokica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002572

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN (VU) A4c?)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (E -)

    • Citat
    Jasprica, N., Jadan, Z. (2005): Ophrys lutea Cav. (HRCP002572). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2572. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Nenad Jasprica
    • Suradnik/ci
      Zorica Jadan
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      7.3 Ostale preinake ekosustava, 12 Druge mogućnosti
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Uzroci ugroženosti: fragmentacija staništa. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 1. Gubitak staništa (primarno zbog utjecaja čovjeka), 3. Indirektne posljedice.
    • Postojeće mjere očuvanja
      4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Mjere zaštite nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima parka prirode Biokovo. NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite (NN 81/99, 3. 8. 1999.). Nalazi se na popisu Bernske konvencije (Recommendation No. 49, ANONYMUS 1996).
    • Potrebne mjere očuvanja
      1.2. Zaštita resursa i staništa, 5.4.1. Međunarodna razina
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      -
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Žuta kokica je višegodišnja biljka, s okruglastim gomoljima. Stabljika doseže visinu do 30 cm. Na donjem dijelu stabljike su 3–4 izduženo-eliptična do jajasto-izdužena, na vrhu šiljata lista, a na gornjem dijelu 1-2 lancetasta lista koji u obliku rukavca obuhvaćaju stabljiku. Cvat je sastavljen od 2 do 7 cvjetova. Pricvjetni listovi su lancetasti, duži od plodnice. Vanjski listići ocvjeća su oko 10 mm dugi, jajasto izduženi, ± konveksni, na vrhu zaobljeni, zelenkasti i jedan prema drugom ± savijeni. Unutarnji listići ocvjeća su izduženo-linealni, trećinu do polovicu kraći od vanjskih, žutozeleni i goli. Medna usna (9–18 mm) duža je od vanjskih listića ocvjeća, široko jajolika ili okruglasta, pri bazi sužena i u vršnom dijelu trodijelna. Srednji dio je pri bazi sužen, bubrežasta oblika, dok su bočni dijelovi zaobljeni. Usna je baršunasta, crvenkastosmeđa, sjajnožutog ruba, s izduženom, golom, dvokrakom, sivom ili plavkastosivom pjegom u bazalnom dijelu. Ginostemij je bez kljunolikog dodatka. U literaturi se spominje veći broj podvrsta,žute kokice, od kojih neke imaju karakter hibrida. U Hrvatskoj rastu dvije podvrste: mala žuta kokica (Ophrys lutea (Gouan) Cav. ssp. Minor (Tod.) O. Danesch et E. Danesch), koja je nižeg rasta i manjih cvjetova od tipične podvrste (O. lutea (Gouan) Cav. ssp. lutea). Vanjski listići ocvjeća dugi su su oko 8 mm, dok je medna usna duga oko 10 mm. Broj kromosoma je 2n=36 (ssp. lutea). Prema životnom je obliku geofit. Cvate u travnju i svibnju. Prema flornom je elementu općemediteranska biljka.
    • Staništa
      C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, E.8.1. Mješovite, rjeđe čiste vazdazelene šume i makija crnike ili oštrike, I.5.2. Maslinici
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Žuta kokica naseljava suhe mediteranske travnjake reda Thero-Brachypodietalia Br.-Bl., maslinike, otvorene makije vegetacijske sveze Quercion ilicis Br.-Bl., te garige na pretežito bazičnom tlu (pH=7,2-8,8). Penje se do 400 m/nv. Stanište prema CORINE klasifikaciji: 32.11 Makija crnike (Quercus ilex), 32.B Ilirski garizi, 34.5 Mediteranski suhi travnjaci, 83.11 Maslinici. GLCC/SSC. 14, 16.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ? populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi: Baleari, Korzika, Hrvatska, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Sardinija, Srbija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Srednjoprimorska i južnoprimorska mezoregija. Nalaz u okolici Zadra (sjevernoprimorska mezoregija) iz druge polovice 19. st. (VISIANI 1842, BECK 1901, SCHLOSSER et VUKOTINOVIć 1869), iako citiran u literaturi, nije poslije potvrđen. Svi navodi odnose se na osnovnu vrstu. Rasprostranjenost pojedinih podvrsta unutar cjelokupnog areala nije dovoljno poznata. Lokaliteti: Badija, Biokovo, Dugi otok (Telaščica, usmeno priopćenje Botaničke sekcije BIUS-a), Hvar, Mosor, okolica Zadra, otočna skupina Korčule, Pelješac, Šipan, Silba (usmeno priopćenje S. Bogdanović), Ston, Vis (brojni nalazi, usmeno priopćenje R. Kranjčev).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Liliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Asparagales
    • Porodica
      Orchidaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      -
    • Ostala hrvatska imena
      -
    • Strana imena
      Yellow Bee Orchid (engleski), gelbe Ragwurz (njemački)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • BECK, G. (1901): Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder. W. Engelman, Leipzig.
      HAYEK, A. (1913): Zur Kenntnis Orchideenflora von Dalmatien und Tunis. Oesterr. Bot. Z. 63(12):493–495.
      HEĆIMOVIĆ, M. (1980): Biljni pokrov otoka Šipana. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
      HEĆIMOVIĆ, M. (1981): Prikaz i analiza flore otoka Šipana. Acta Bot. Croat. 40:205–227.
      HELLMAYR, C. E. (1939–1941): Notes sur quelques Orchidees de l’Adriatique. Candollea 8:151–172.
      LÖSCHL, E. (1971): Orchideen der jugoslawischen Adriaküste. Die Orchidee 2:71–73.
      PEVALEK-KOZLINA, B. (1994g): Ophrys lutea (Gouan) Cav. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 340–341.
      RADIĆ, J. (1976): Bilje Biokova. Inst. »Planina i more«, Makarska.
      RECHINGER, fil. K. (1934): Zur Kenntnis der Flora der Halbinsel Pelješac (Sabioncello) und einiger Inseln des jugoslawischen Adriagebietes (Dalmatien). Magyar Bot. Lapok 33:24–42.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
      TRINAJSTIĆ, I. (1985): Flora otočne skupine Korčule. Acta Bot. Croat. 44:107–130.
      TRINAJSTIĆ, I. (1993): Vaskularna flora otoka Hvara. Acta Bot. Croat. 52:113–143.
      VISIANI, R. (1842): Flora Dalmatica, Vol. I (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.
      VLADOVIĆ, D., ILIJANIĆ, LJ. (1995): Treći prilog flori planine Mosor (Hrvatska). Acta Bot. Croat. 54:41–46.