CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Ophrys apifera Huds. (foto S. Brana)

pčelina kokica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002571

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN (VU) A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (E -)

    • Citat
    Jasprica, N., Jadan, Z. (2005): Ophrys apifera Huds. (HRCP002571). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2571. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Nenad Jasprica
    • Suradnik/ci
      Zorica Jadan
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      5.2 Sakupljanje kopnenih biljaka, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Uzroci ugroženosti: napuštanje travnjaka i prirodna sukcesija kojom nestaju; u manjoj mjeri moguće je lokalno ugrožavanje sabiranjem zbog atraktivnosti; fragmentacija staništa. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 1. Gubitak staništa (primarno zbog utjecaja čovjeka), 2.1. Lov i sabiranje, 3. Indirektne posljedice.
    • Postojeće mjere očuvanja
      4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Mjere zaštite nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima u granicama nacionalnih parkova Risnjak i Mljet te parkova prirode Velebit, Žumberačko-Samoborsko gorje i Medvednica. NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite (NN 81/99, 3. 8. 1999.). Nalazi se na popisu Bernske konvencije (Recommendation No. 49, ANONYMUS 1996).
    • Potrebne mjere očuvanja
      1.2. Zaštita resursa i staništa, 5.4.1. Međunarodna razina
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      -
    • Potrebna istraživanja
      1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Pčelina kokica je višegodišnja biljka loptastih i razmjerno malih gomolja. Stabljika je snažna, visine (10) 20–50 (70) cm, žućkastozelena, okrugla i gola. U donjem dijelu stabljike nalaze se 2–4 jajolika do izduženo ili eliptično lancetasta lista, na vrhu šiljasta, s istaknutim žilama. U gornjem dijelu stabljike su 2–3 lista, bazom obuhvaćaju stabljiku poput rukavca i postupno prelaze u listolike pricvjetne listove. Pricvjetni listovi su veliki, svijetlozeleni, jajoliko lancetasti, a oni ispod donjih cvjetova mnogo su duži od plodnice, pa i od samih cvjetova. Cvat je klasast, rahao, sastavljen od 2 do 8, rjeđe i od većeg broja cvjetova promjera do 4 cm. Vanjski listići ocvjeća su razmjerno veliki, izduženo jajoliki, prema vrhu jako suženi, zaobljeni, duž ruba povijeni, u početku rašireni, kasnije unatrag previnuti, u početku crvenkastobijeli, kasnije ljubičastoružičasti ili bjeličasti do snježno bijeli, sa snažnom zelenom središnjom žilom i slabije istaknutim bočnim žilama. Oba bočna unutarnja listića ocvjeća veoma su kratka, uska, gotovo lancetasta do izduženo linealna ili trokutasta, zelenkasta, često pomalo crvenkasta, baršunasta, gusto pokrivena dlakama, duž ruba unatrag previnuta. Medna usna je trodijelna, duga 10–12 mm. Malo je kraća od vanjskih listića ocvjeća, okruglasto obrnuto jajolika, jako izbočena, baršunasta, tamno-purpurno-smeđa, dosta brzo izblijedi. Rub medne usne je žućkast ili zelenkast. Od baze prema prednjem dijelu prostire se jedna široka, gola, skoro četvrtasta, naprijed zaobljena, crvenkastožuta, žuto obrubljena pjega. Postrani dijelovi medne usne gotovo su jajoliki i unatrag savijeni. Postrani dijelovi su, preko donje strane srednjeg dijela medne usne, jedan prema drugom savijeni, baršunasti, gusto pokriveni dugačkim dlakama, često zlatnožuti. Srednji dio medne usne uočljivo je veći, gotovo okrugao, na vrhu s jednim dugačkim, golim, žutim, zaobljenim, naniže ili unatrag savijenim, više puta dužim nego širokim izraštajem. Ginostemij je razvijen, tanak, nešto kraći od vanjskih listića ocvjeća, s jednim dugačkim, šiljastim, svijetlozelenim, kljunolikim dodatkom. Drška polinija (caudicula) je razmjerno duga. U flori Europe opisane su dvije podvrste: tipična, rasprostranjena u Hrvatskoj (O. apifera Huds. ssp. apifera), te O. apifera Huds. ssp. jurana Ruppert. Kod posljednje podvrste unutarnji listovi ocvjeća su nešto duži od vanjskih, a češća je u zapadnoj i srednjoj Europi. Neki je autori smatraju posebnom vrstom. Broj kromosoma je 2n=36. Prema životnom obliku je geofit. Cvjeta od svibnja do srpnja. Prema flornom elementu je južnoeuropsko-mediteranska vrsta. Rod Ophrys ili kokice zastupljen je u Europi s mnoštvom svojta, a u hrvatskoj flori s 15 vrsta, većim brojem podvrsta i 4 zabilježena hibrida, a čak je 12 vrsta roda procijenjeno kao ugroženo (uključujući i kategoriju LR).
    • Staništa
      C.3.1. Subkontinentalni suhi travnjaci, C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Pčelina kokica naseljava suhe livade, svijetle šume i šikare. Na vertikalnom profilu pojavljuje se od obale mora pa do 400 m/nv. Karakteristična je vrsta jadranskih travnjaka asocijacije Gastridio-Brachypodietum retusi H-ić koji pripadaju vegetacijskoj svezi Vulpio-Lotion H-ić, vegetacijskom redu Thero-Brachypodietalia Br.-Bl. i razredu Thero-Brachypodietea Br.-Bl. U kontinentalnom području pojavljuje se na suhim travnjacima razreda Festuco-Brometea. Stanište prema CORINE klasifikaciji: 34.5 Mediteranski suhi travnjaci, 3.4.3. Subkontinentalni stepski travnjaci (Festuco-Brometea). GLCC/SSC. 14.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ? populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi: Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Baleari, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Korzika, Hrvatska, Češka, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Irska (Republika Irska i Sjeverna Irska), Švicarska, Nizozemska, Mađarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a(Krim), Sardinija, Srbija, Slovenija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada. Rasprostranjena je u južnoj, zapadnoj i srednjoj Europi, a na sjeveru dopire sve do Sjeverne Irske.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Pokupska, gornjoposavska, zagorska, podravska, goranska i lička mezoregija, te mediteranska makroregija (rjeđa su poznata nalazišta u srednjem primorju). Lokaliteti: Bakar, Buje, Čepićko polje, Cres, Crikvenica, dolina Rječine, Donja Stubica, Francikovac, Hvar, Kalnička gora, kanjon Cetine, Karlovac, Kaštelanski zaljev, kod Bakarca, kod Novoga, Koprivnica, Korčula, Krapina, Krasica, Ližnjan, Lokrum, Lošinj, Mljet, Novi Vinodolski, okolica Senja, Pelješac, područje Raše, Ravni Kotari, Rijeka, Risnjak, Samobor, Strahinščica, Sv. Jakov Šiljevica, Svetac, Volosko, Vratnik, Vukomeričke gorice, Zadar, Zagrebačka gora, Žumberačka gora. Također, veći broj nalaza u Istri (usmeno priopćenje S.Brana), te brojni recentni nalazi R. Kranjčeva (usmeno priopćenje – Boljunsko Polje, Buzet, Dilj g., Konavli, Lupoglav, M. Paklenica, Nadvoda, Njivice, više lokaliteta na o. Krku i o. Mljetu, o. Vis, okolica Knina, okolica Muca G., okolica N. Marofa, Oton, Pazin, Plitvička jezera, Ploče, Saborsko, Samoborsko gorje, Sošice, Svetvincenat, V. Cista, V. Luka, Vodnjan, Zelovo, Zmijovac, Zrmanja Vrelo, Žerava i dr.).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Liliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Asparagales
    • Porodica
      Orchidaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Svenska kärlväxtnamn (1900-01-01 00:00:00) Databas levererad av Thomas Karlsson 2011-06-16
      Van der Meijden, R. (2005)
    • Ostala hrvatska imena
      pčelica, pčela-cviet
    • Strana imena
      Bee Orchid (engleski), ophrys abeille (francuski), Bienen-Ragwurz (njemački), čebeljeliko mačje uho (slovenski), ofride fior delle Api (talijanski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
      HEĆIMOVIĆ, S. (1982): Flora otoka Lokruma, Bobare i Mrkana. Acta Bot. Croat. 41:155–170.
      HIRC, D. (1899a): Čudan sviet izpod Risnjaka. Hrvat. planin. 2:164–166.
      HIRC, D. (1914b): Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre. I. Kastav i Kastavština. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 204:21–75.
      HORVAT, I., GLAVAČ, V., ELLENBERG, H. (1974): Vegetation Südosteuropas. Geobotanica selecta, Bd. 4. Gustav Fischer Verlag, Stuttgart.
      HORVATIĆ, S. (1963a): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja. Prir. istraž. JAZU, ser. Acta biol. 4(33):1–181.
      HORVATIĆ, S., ILIJANIĆ, LJ., MARKOVIĆ-GOSPODARIĆ, LJ. (1967– 1968b): Biljni pokrov otoka Senja. Senjski zbornik 3:298–323.
      HULINA, N. (1994a): Flora istočnog dijela Medvednice. In Trinajstić, I. ed.: Simpozij – Pevalek: Flora i vegetacija Hrvatske, zbornik radova sa skupa održanog u povodu stote obljetnice rođenja hrvatskog botaničara akademika Ive Pevaleka (1893.–1967.) u Koprivnici 20.–22. svibnja 1993. godine. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Javno poduzeće »Hrvatske šume« Zagreb, Uprava šuma Koprivnica, Koprivnica-Zagreb, 35–41.
      ILIJANIĆ, LJ., HEĆIMOVIĆ, S. (1987): Vegetacijske i biljnogeografske značajke dubrovačkog područja s posebnim obzirom na otok Lokrum. Zb. Rad. sa simpoz. održanog 8–11.9. 1987. u Dubrovniku. Ekološke monografije. Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb, 139–163.
      JASPRICA, N., KOVAČIĆ, S. (1997): Vascular flora of the central part of Pelješac peninsula. Nat. Croat. 6(4):381–407.
      KRANJČEV, R. (1997a): Neke bioekološke značajke Kalnika. Priroda 87(845):22–27.
      NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
      PAVLETIĆ, ZI. (1978c): Vaskularna flora otoka Sveca. Acta Bot. Croat. 37:215–224.
      PAVLETIĆ, ZI. (1980): Ekološko-fitocenološka analiza flore otoka Sveca. Acta Biol. Iugosl. Ekologija, serija D. 15(1):41–52.
      PAVLETIĆ, ZI. (1995): Ugrožene biljke otoka Mljeta. In Durbešić, P., Benović, A. eds.: Mljet, Priopćenja sa simpozija »Prirodne značajke i društvena valorizacija otoka Mljeta«, Pomena, otok Mljet 4–10. rujna 1995. Ekološke monografije 6. Hrvatsko ekološko društvo, Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Mljet, Zagreb, 285–291.
      PETTER, K. (1862): Bericht über die auf einer Reise nach den quarnerischen Inseln gesammelten Samenpflanzen. Verh. K. K. Zool.-Bot. Ges. Wien 12:607–612.
      PEVALEK-KOZLINA, B. (1994a): Ophrys apifera Huds. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 328–329.
      POSPICHAL, E. (1897): Flora des österreichischen Küstenlandes. Band 1. Franz Deuticke, Leipzig.
      RADIĆ, J. (1977): Noviji prilog poznavanju flore Biokova. Acta Bot. Croat. 36:173–175.
      REGULA-BEVILACQUA, LJ., ILIJANIĆ, LJ., UNGAR, S. (1981): Novi prilog flori otoka Mljeta. Acta Bot. Croat. 40:245–250.
      ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
      ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
      STROBL, G. (1872): Aus der Frühlings-Flora und Fauna Illyriens. Verh. K. K. Zool.-Bot. Ges. Wien 22:577–616.
      ŠEGULJA, N. (1996): Contribution to the flora of the Vukomeričke gorice (Croatia). Nat. Croat. 5(4):339–347.
      ŠOLIĆ, M. E., JASPRICA, N., RUŠČIĆ, M. (1998): Vaskularna flora naselja Kaštelanskog zaljeva. In Hodžić, M. ed.: Zbornik »Kaštela kolijevka Hrvatska«. Radovi sa simpozija u Kaštel Starom, 30. rujna – 3. listopada 1998. Matica Hrvatska Kaštela, 575–585.
      TRINAJSTIĆ, I. (1993): Vaskularna flora otoka Hvara. Acta Bot. Croat. 52:113–143.