CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Veliki plavac Phengaris (= Maculinea) arion (Autor fotografije: M. Šašić, Žumberak)

veliki plavac

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002548

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU B2ab(ii,iii))

Datum procjene
01.12.2015.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Šašić, M., Mihoci, I., Kučinić, M. (2015): Phengaris (=Maculinea) arion (Linnaeus, 1758) (HRCP002548). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2548. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Martina Šašić
    Iva Mihoci
    Mladen Kučinić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    gotovo ugrožena - NT ver. 2.3. (Gimenez Dixon, 1996)
  • Europska procjena
    ugrožena - EN A2bc ver 3.1 (van Swaay i sur. 2010)
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Ostalo
  • Napomena uz razlog promjene
    Prva procjena vrste
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Brojni su uzroci ugroženosti velikog plavca zbog svog osjetljivog životnog ciklusa vezanog uz mrave i biljke. Opsežna istraživanja provedena u Velikoj Britaniji tijekom posljednjih 20 godina pokazala su da mravima domaćinima, s obzirom na to da zahtijevaju termofilna staništa, treba visina košnje od 4 cm ukoliko je prosječna ljetna temperatura 16°C. Iako su od 70-ih godina intenzivno radili na istraživanjima ekologije vrste i primjenjivali predložene mjere očuvanja koje su se uglavnom odnosile na košnju travnjaka, one nisu uspjele spriječiti daljnje izumiranje. Tek otkrićem važnosti mikroklime i distribucije biljke hraniteljice oko mravinjaka zaustavljeno je izumiranje te su reintroducirane populacije koje uspješno opstaju. Iznad visine livadne vegetacije od 4 cm broj mravinjaka rapidno pada, a s tim i veličina populacije leptira (Thomas, 1995). Pretpostavka je da visina košnje u južnim krajevima, zbog viših prosječnih temperatura tijekom ljeta, može biti i nešto veća, što bi trebalo i eksperimentalno potvrditi bar za najugroženije populacije. Gubitak staništa zbog promjena u gospodarenju područjem, bilo intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje ili zapuštanjem područja, neminovno dovodi do gubitka ove osjetljive vrste. . Iako vrsti odgovaraju staništa s određenim postotkom grmlja to može biti opasno jer takvo stanište bez gospodarenja može vrlo brzo zarasti. Dosadašnja istraživanja markiranjem populacija u Velikoj Britaniji pokazala su da leptiri žive u zatvorenim populacijama s vrlo malim ili nikakvim postotkom miješanja među populacijama. To govori o niskom kolonizacijskom potencijalu vrste i većoj ugroženosti u odnosu na druge vrste. Stoga je bitna i mreža staništa, koja omogućuje komunikaciju među populacijama.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.1 Stambena i urbana područja, 1.2 Komercijalna i industrijska područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 2.3.2 Ispaša, uzgoj stoke na rančevima ili farmama malog razmjera, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 7.1.3 Trend nepoznat/nezabilježen, 7.3 Ostale preinake ekosustava
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Brojni su uzroci ugroženosti velikog plavca zbog svog osjetljivog životnog ciklusa vezanog uz mrave i biljke. Opsežna istraživanja provedena u Velikoj Britaniji tijekom posljednjih 20 godina pokazala su da mravima domaćinima, s obzirom na to da zahtijevaju termofilna staništa, treba visina košnje od 4 cm ukoliko je prosječna ljetna temperatura 16°C. Iako su od 70-ih godina intenzivno radili na istraživanjima ekologije vrste i primjenjivali predložene mjere očuvanja koje su se uglavnom odnosile na košnju travnjaka, one nisu uspjele spriječiti daljnje izumiranje. Tek otkrićem važnosti mikroklime i distribucije biljke hraniteljice oko mravinjaka zaustavljeno je izumiranje te su reintroducirane populacije koje uspješno opstaju. Iznad visine livadne vegetacije od 4 cm broj mravinjaka rapidno pada, a s tim i veličina populacije leptira (Thomas, 1995). Pretpostavka je da visina košnje u južnim krajevima, zbog viših prosječnih temperatura tijekom ljeta, može biti i nešto veća, što bi trebalo i eksperimentalno potvrditi bar za najugroženije populacije. Gubitak staništa zbog promjena u gospodarenju područjem, bilo intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje ili zapuštanjem područja, neminovno dovodi do gubitka ove osjetljive vrste. . Iako vrsti odgovaraju staništa s određenim postotkom grmlja to može biti opasno jer takvo stanište bez gospodarenja može vrlo brzo zarasti. Dosadašnja istraživanja markiranjem populacija u Velikoj Britaniji pokazala su da leptiri žive u zatvorenim populacijama s vrlo malim ili nikakvim postotkom miješanja među populacijama. To govori o niskom kolonizacijskom potencijalu vrste i većoj ugroženosti u odnosu na druge vrste. Stoga je bitna i mreža staništa, koja omogućuje komunikaciju među populacijama.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Vrsta je strogo zaštićena Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13). Nalazi se na Dodatku IV Direktive o staništima.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.1. Zaštita područja/površine, 2.1. Upravljanje područjem/površinom, 4.2. Trening, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.4. Usklađenost i provedba
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Vrsta dolazi na mozaičnim staništima s određenim udjelom grmolike vegetacije, pa je vrlo važno pratiti stanje populacije i staništa kako ne bi došlo do prevelikog zarastanja travnjaka i promjene mikroklime staništa. Jedan je od mogućih oblika očuvanja poticanje ispaše u planinskim područjima. Međutim, plan upravljanja trebalo bi donijeti nakon provedenih istraživanja bar najugroženijih populacija osobito u kontinentalnoj Hrvatskoj kao na nekim lokacijama u Hrvatskom zagorju.
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.5 Ugroze, 1.6 Mjere očuvanja, 2. Planiranje očuvanja, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Gornja strana krila mužjaka i ženki velikog plavca plave su boje s crnom linijom uz vanjski rub (jače izraženo kod ženki). Oba spola imaju jajolike točke u središnjem dijelu prednjih krila. Donje strane obaju krila jednolične su svijetle sivo-smeđe boje s jako istaknutim i prepoznatljivim crnim točkastim šarama. U fauni Hrvatske nema vrste koja bi se mogla zamijeniti s ovom vrstom.
  • Staništa
    C.2. Higrofilni i mezofilni travnjaci, C.3. Suhi travnjaci
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Staništa velikog plavca suhe su livade s grmljem, kao i šumske čistine s biljkama hraniteljicama i mravinjacima. Nakon parenja ženka odlaže jaja na cvatove različitih vrsta majčine dušice (Thymus spp.) i origana (Origanum vulgare) (por. usnjače Lamiaceae). Jajašca su svijetlo zelenkaste boje, hrapave površine, okruglog oblika s malim rupičastim udubljenem u sredini. Izlazeći iz jajašca mlade gusjenice ružičaste boje ubušuju se u pupoljke biljke, u kojoj se hrane i presvlače tri puta. Nakon toga izlaze i spuštaju se na tlo, gdje ih pronalaze radnici crvenih mrava Myrmica sabuleti i M. scabrinoides, koji ih odnose u mravinjake. Gusjenice nude mravima slatkastu tekućinu, jer bi ih inače pojeli kao svaku drugu gusjenicu. Nakon n što je mravi prepoznaju, gusjenice sužuju središnji dio tijela i mravi ih prihvaćaju i odnose u mravinjak. Za preživljavanje gusjenica jako je važno da koncentracija biljke hraniteljice odnosno gustoća biljaka bude viša od 50 posto unutar 2 m od mravinjaka, koliki je radijus kretanja radnika. Mravi u mravinjaku zbog kemijske mimikrije postupaju s njima kao sa svojim ličinkama te ih hrane, ali se gusjenice i aktivno hrane jedući mravlje potomstvo, čime veliki plavac spada u grupu predatorskih vrsta roda. Gusjenice su u mravinjaku do proljeća kad se zakukuljuju pri vrhu mravinjaka i nakon par tjedana izlaze leptiri, koji se u rano jutro, kad mravlja kolonija nije još jako aktivna, izvlače iz zemlje. Ima jednu generaciju godišnje, koja leti od lipnja do srpnja. U planinskim područjima dolazi do 2000 m (Tolman i Lewington, 2008), a u Hrvatskoj je zabilježen na Velebitu i iznad 1500 m (Mihoci i sur., 2007).
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Veliki plavac rasprostranjen je od Španjolske i Francuske do sjevera Grčke i zapadne Turske, na sjeveru do Švedske, Litve, Latvije isključujući sjevernu Njemačku, Nizozemsku i Belgiju. Vrsta je uspješno reintroducirana u Velikoj Britaniji nakon izumiranja 1979. U Aziji je raširena preko Kazahstana, Mongolije do Altaja.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U Hrvatskoj rijetka vrsta, ali široko rasprostranjena. U odnosu na ostale vrste roda Phengaris na području Hrvatske ima najširi areal koji obuhvaća i kontinentalno (Hrvatsko zagorje, Banovina, Kordun) i planinsko područje (Gorski kotar, Lika, Velebit, Plitvička jezera). U planinskim je područjima prema našim preliminarnim rezultatima veliki plavac rjeđi od gorskog plavca (Phengaris alcon ‘rebeli’ Hirs.).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Insecta
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Lepidoptera
  • Porodica
    Lycaenidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Elmquist, H., Liljeberg, G., Top-Jensen, M. & Fibiger, M. (2011) Sveriges fjärilar - En fälthandbok över Sveriges samtliga dag- och nattfjärilar. Østermarie 2011. 749 pp.
    Elmquist, H., Liljeberg, G., Top-Jensen, M. & Fibiger, M. (2013-10-09 00:00:00) Sveriges fjärilar - En fälthandbok över Sveriges samtliga dag- och nattfjärilar. Østermarie 2011. 749 pp.
    Fauna Europaea (2013) Fauna Europaea, v. 2.6.2: http://www.faunaeur.org/
    Fauna Europaea (2014-02-18 00:00:00) Fauna Europaea, v. 2.6.2: http://www.faunaeur.org/
    Fric, Wahlberg, Pech & Zrzavý (2014-06-16 00:00:00) Phylogeny and classification of the Phengaris-Maculinea clade (Lepidoptera: Lycaenidae): total evidence and phylogenetic species concepts. 32: 558 - 567.
    Fric, Z., Wahlberg, N., Pech, P. & Zrzavy, J. (2007) Phylogeny and classification of the Phengaris?Maculinea clade (Lepidoptera: Lycaenidae): total evidence and phylogenetic species concepts. Systematic Entomology 32: 558 - 567.
    Wiemers, Balletto, Dincă, Fric, Lamas, Lukhtanov, Munguira, L., van Swaay, A.M., Vila, Vliegenthart, Wahlberg & Verovnik (2020-10-12 10:23:00) An updated checklist of the European Butterflies (Lepidoptera, Papilionoidea)
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Large Blue (engleski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • -