CRVENI POPIS
Natrag
Vrsta Hippuris vulgaris L. (FOTO J. Topić)
⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu
obični borak
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP002537
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A4c)
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Marković, L., Jasprica, N., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Hippuris vulgaris L. (HRCP002537). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2537. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ljerka Marković
- Suradnik/ci
Nenad Jasprica
Anita Andreškić
Petra Cigić
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava, 9.3.3 Herbicidi i pesticidi, 11.2 Suše - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Uzroci ugroženosti: uglavnom promjene u vodnom režimu staništa. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 1.4.3. Odvodnjavanje/navodnjavanje–močvara/obala, 3.2.5. Nestanak staništa, 3.3.5.Gubitak staništa, 4.2. Suše, 6.1. Pesticidi/kemijsko onečišćenje. - Postojeće mjere očuvanja
4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Mjere zaštite nisu poduzimane. Svojta posredno uživa zaštitu u djelu svojeg areala u okviru obveza preuzetih RAMSARskom konvencijom (lokaliteti u donjoj Neretvi). - Potrebne mjere očuvanja
1.2. Zaštita resursa i staništa - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Borak je višegodišnja zeljasta vodena biljka. Dopola je uronjena u vodu svojom jednostavnom i golom stabljikom, koja naraste do 45 cm, rijetko 90–120 cm. Stabljika je cjevasta, čvrsta i uspravna, izrazito člankovita, a u gornjem dijelu sužena. Podanak je puzeći, ukorjenjuje se. Listovi su cjeloviti, linealni ili linealno-lancetasti: oni iznad vode su uspravni, a oni uronjeni u vodu duži su i tanji svinuti unatrag. Dužina im je 1–4 (8) cm, a širina 0,1–0,2 cm (rijetko 0,5 cm) ili 0,4–0,8 cm. Rastu u gustim pršljenovima: u gornjima je 8–16, a u donjima 4–6 listova. Cvjetovi su sjedeći, smješteni u pazušcu listova i vrlo sitni. Latica nema, a lapovi su srasli s podraslom plodnicom, dužine 1–2 mm i širine 1 mm. Prašnik je jedan, s crvenom prašnicom. Plod je koštunica zelenkaste boje, dužine 2 mm i širine 1 mm, s urezanim vrhom i zaostalim prašnikom. Cvate od lipnja do kolovoza kada donosi i jednosjemeni plod. Porodica Hippuridaceae ima samo jedan rod,,Hippuris, koji je u Europi zastupljen s dvije vrste, osim H. vulgaris,,navodi se i vrsta H. tetraphylla L. f. čiji su listovi kraći, okrugliji, po 4,u pršljenu (otuda ime!). Borak je vrsta veoma prilagodljiva na iznenadne i ekstremne promjene ekoloških čimbenika, osobito izmjeničnu vlažnost. Tako, značajne promjene hidrostatskog tlaka dovode do nabreknuća listova, što je jedna od morfoloških i anatomskih prilagodbi na uvjete u plitkim vodenim staništima. Recentniji radovi su pokazali da ta vrsta uspješno vezuje toksične elemente, posebno bor (B), iz onečišćenih voda. Broj kromosoma je 2n=32. Prema životnom je obliku hidrofit. Cvate od svibnja do kolovoza. Prema flornom elementu je borealna vrsta. - Staništa
A.4.1. Tršćaci, rogozici, visoki šiljevi i visoki šaševi - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Borak je vrsta umjerenih i hladnijih dijelova sjeverne hemisfere. U Hrvatskoj naseljava obale plićih stajaćih i sporotekućih voda. Karakteristična je vrsta vegetacijske sveze Potamion eurosibiricum W. Koch i ulazi u sastav zajednica Myriophyllo-Nupharetum W. Koch i Phragmitetum australis W. Koch (npr. u području donje Neretve–usmeno priopćenje N. Jasprica i S. Kovačić). Pripada skupini hidroohtofita, što znači da nije vezana samo za hidrofazu nego i za litoralnu fazu u kojoj i cvate. Stvaranje sjemenka odvija se u limoznoj i terestričkoj fazi, a u potonjoj obavlja se i oprašivanje. Na vertikalnom profilu penje se preko 2000 m/nv. (Alpe). Stanište prema CORINE klasifikaciji: 53.149 Sastojine borka (Hippuris vulgaris). GLCC/SSC. 12. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjenost u Europi: Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Bosna i Hercegovina, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, ?Korzika, Hrvatska, Češka, Danska, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Faeröer, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Irska (Republika Irska i Sjeverna Irska), Švicarska, Nizozemska, Mađarska, Island, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a(Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Krim, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Srbija, Crna Gora, Slovenija, Svalbardi, podrazumijeva Spitsbergen, Björnöya (Bear Island) i Jan Mayen, Švedska, uključujući Öland i Gotland. - Nacionalna rasprostranjenost
Rijetki raspršeni lokaliteti po svim makroregijama Hrvatske, vezani uz specifična staništa. Lokaliteti: Istra (nekoliko nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), Okolica Karlovca, Kompolje, Krk, Mali Bukovec, Mostanje, ušće Neretve, okolica Ogulina, Oštarije ogulinske, Otočac, Švica, Tuheljske toplice, Vukovar, Zadar, okolica Zagreba (Strmec Samoborski).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Magnoliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Lamiales - Porodica
Plantaginaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 155.
Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
PESI - Pan-European Species directories Infrastructure
Van der Meijden, R. (2005)
- Ostala hrvatska imena
borak, mačji rep, ovanj-oćas - Strana imena
Mare’s- Tail (engleski), pesse vulgaire (francuski), Tannenwedel (nemački), navadna smrečica (slovenski), coda di cavallo (talijanski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
DEGEN, A. (1937): Flora Velebitica II. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
GREULICH, S., BORNETTE, G. (1999): Competitive abilities and related strategies in four aquatic plant species from an intermediately disturbed habitat. Freshwater Biol. 41(3):493–506.
HEJN, S., HROUDOVÁ, Z. (1987): Plant adaptations to shallow water habitats. Arch. Hydrobiol. Beih. 27:157–166.
HIRC, D. (1909b): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 179:1–62.
ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
VISIANI, R. (1852): Flora Dalmatica, Vol. III (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.
VISIANI, R. (1872): Florae Dalmaticae Supplementum. Mem. Ist. Ven. 1(16):18–182.