CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Hibiscus trionum L. (FOTO J. Topić)

⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu

vršačka sljezolika

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002536

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN (VU) A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Marković, Lj., Kovačić, S., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Hibiscus trionum L. (HRCP002536). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2536. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ljerka Marković
  • Suradnik/ci
    Sanja Kovačić
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 9.3 Otpadne tekućine iz poljoprivrede i šumarstva, 12 Druge mogućnosti
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Uzroci ugroženosti: uništavanje korova herbicidima. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 1.1. Poljoprivreda, 6.1. Pesticidi/kemijsko onečišćenje, 6.4. Ostalo.
  • Postojeće mjere očuvanja
    4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Mjere zaštite nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima u granicama zaštićenog područja nacionalnih parkova Paklenica i Kornati te parkova prirode Medvednica, Učka, Velebit i Žumberačko-Samoborsko gorje.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.2. Zaštita resursa i staništa
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Mjehurasta sljezolika jednoljetnica je visoka (15–)45–60 (100) cm, pokrivena rijetkim čekinjastim i gustim zvjezdastim dlakama. Listovi imaju peteljke promjera 4–7 cm. Donji listovi stabljike su ovalni i neznatno razdijeljeni; gornji dlanasto razdijeljeni na 3–5 izduženo-lancetastih režnjeva, koji su nepravilno nazubljeni ili i sami perasto razdijeljeni. Cvjetovi su pojedinačni, aktinomorfni, promjera oko 4 cm, sumpornožuti do blijedožuti (»krem«), pri bazi tamnocrveni ili ljubičasti, latica dugih 1,5–3 cm. Razvijaju se u pazušcima listova. Vanjska čaška (epicalyx) gra|ena je od 12 (10–13) linealnih listića s čekinjastim dlakama na rubu, napola kraćim od pravih lapova čaške. Lapovi su opnasti, svijetlozeleni, s tamnopurpurnim žilama, i ostaju na plodu. Prašnika je mnogo i prašničkim nitima su srasli u cijev. Vrsta se oprašuje kukcima. Plod je okrugao tobolac promjera oko 1 cm, s pet pretinaca i puno golih, bubrežastih sjemenka sa šiljastim bradavicama. Mjehurasta sljezolika je kozmopolit istočnomediteranskog,postanka i jedna je od najstarijih korovnih vrsta poznatih čovjeku (potvr|eno nalazima iz neolitskih vremena). Također je i jedna od najstarijih poznatih hortikulturnih vrsta novoga doba: spominje se u uzgoju već 1597. pod imenima Alcea veneta i Malva hortensis. Vjerojatno je H. trionum već tada bio zanimljiv i zbog toga što se vrlo lijepi cvjetovi otvaraju nakratko, uglavnom ujutro, i nakon toga često i otpadaju (otuda engl. ime: Flower-of-an-hour). U uzgoju se i danas preporuča kao jednoljetnica, premda se održi i kao kratkoživuća trajnica, a na povoljnim se položajima i samousijava. Nekad opasan korov polja kukuruza, soje i krumpira, H. trionum je danas u našim krajevima veoma rijedak, u razmatranju za zakonsku zaštitu. Međutim, novi podaci govore da se ta vrsta preselila na druge kontinente (Sjeverna Amerika, Australija) gdje zadaje velike glavobolje poljoprivrednicima svojom otpornošću na herbicide i velikom produkcijom visokoklijavog sjemena. Rod sljezolika ima ljekovita svojstva (otuda ime roda, od grč. »ibiskos«, lijek, ljekovita biljka). Zanimljivo je reći i to da se nazivi te vrste uvelike razlikuju u istome jeziku radili se o botaničkoj, znanstvenoj literaturi ili pak hortikulturnoj, farmakološkoj ili poljoprivrednoj. Rod je u europskoj flori zastupljen s 4 vrste, a u Hrvatskoj flori je uz H. trionum, zabilježen u kulturi i H.syriacus L. Prema životom je obliku terofit. Broj kromosoma je 2n=28, 56. Cvjeta od lipnja do kolovoza (rujna).
  • Staništa
    I.1. Površine obrasle korovnom i ruderalnom vegetacijom, I.5.1. Voćnjaci , I.5.3. Vinogradi
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Uz putove i nasipe, u voćnjacima i vinogradima. Karakteristična vrsta asocijacije okopavina submediteranskih korova Hibisco-Sorghetum halepensis H-ić et Hodak (sveze Diplotaxidion Br.-Bl., reda Chenopodietalia Br.-Bl. i razreda Chenopodietea Br.-Bl.), koja je jedinstvena po tome što povezuje listopadna i vazdazelena područja primorja. No, vrsta se pojavljuje i u korovnim zajednicama okopavina kontinentalnih područja Hrvatske, većinom ondje gdje je ljeti klima aridna i semiaridna (više asocijacija sveza Eragrostidion i Polygono-Chenopodion, istoga reda i razreda). Stanište prema CORINE klasifikaciji: 83.15 Voćnjaci, 83.21 Vinogradi, 87.1 Korovne zajednice. GLCC/SSC. 2, 9.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi. Albanija, Bugarska, Hrvatska, *Češka, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Mađarska, *Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a(Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Krim, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Srbija, Kosovo, Slovenija, (Austrija s Lihtenštajnom, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Portugal, Poljska, *Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte,).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Relativno široko rasprostranjena s poznatim lokalitetima u svim makroregijama, s osobitom koncentracijom poznatih nalazišta u zapadnim dijelovima zapadno-panonske makroregije. Lokaliteti: Baranja, Berek, Brač, Brinje, Cres, Crikvenica, Crna Mlaka, Donji Lipovec, Donji Miholjac, Drenova, Dubovac, Dubrovnik, Hrnjak, Hvar, Istra (nekoliko nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), Jezerane, Kalnička gora, Karlovac, Konavle, Kornatsko otočje, Kostrena, Krašić, Krk, Krnjak, Kutjevo, Lipika, Lomnica, Lukavec, Mala Paklenica, Maljevac, Mostanje, Mrzlo Polje, Mrzljaki, Murter, Nurkovac, Obrovac, Pag, Rab, Rabovac, Rijeka, Samobor, Seline, Sinj, Sisak, Slunj, Split, Starigrad, Unije, Šipan, Topusko, Valpovo, Vela Učka, Veljun (Kordun), Vojnić, Vukmanić, Vukomeričke gorice, Zadar, okolica Zagreba, Zagrebačka gora, Žumberačko gorje.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Malvales
  • Porodica
    Malvaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Flora of North America Editorial Committee, eds., 2015: null. Flora of North America North of Mexico, vol. 6: Magnoliophyta: Cucurbitaceae to Droseraceae. 496.
    Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    USDA Natural Resources Conservation Service (NRCS) PLANTS Database (2021bya), https://plants.usda.gov/home/plantProfile?symbol=HITR
  • Ostala hrvatska imena
    mjehurasta sljezolika
  • Strana imena
    Venice Mallow (engleski), Bladder Ketmia (engleski), Flower-of-an-hour (engleski), Stundeneibisch (njemački), gelbe Stundenblume (njemački), navadni oslez (slovenski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • DEGEN, A. (1937): Flora Velebitica II. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
    FORENBACHER, A. (1911a): Mediteranski elementi u zagrebačkoj flori. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 185:160–167.
    FREYN, J. (1877): Flora von Südistrien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 27:241–490.
    HEĆIMOVIĆ, M. (1981): Prikaz i analiza flore otoka Šipana. Acta Bot. Croat. 40:205–227.
    HIRC, D. (1884b): Flora okolice bakarske. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 69:97–239.
    HIRC, D. (1915b): Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre II. Učka gora i njezina okolina. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 210:6–92.
    HORVATIĆ, S. (1934): Flora i vegetacija otoka Paga. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 19:116–372.
    HORVATIĆ, S. (1963a): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja. Prir. istraž. JAZU, ser. Acta biol. 4(33):1–181.
    HULINA, N. (1989a): Prikaz i analiza flore u području Turopolja. Acta Bot. Croat. 48:141–160.
    MORTON, F. (1912c): Die Vegetation der norddalmatinishen Insel Arbe im Juni und Juli. Oesterr. Bot. Z. 62(7):262–267.
    NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
    PANDŽA, M. (1998c): Flora of the island of Murter (Central Adriatic). Acta Bot. Croat. 57:99–122.
    PETTER, F. (1852e): Insel – Flora von Dalmatien. Oesterr. Bot. Wochenbl. 2(10):74–75.
    ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    SCHLOSSER, J. C. K. (1870): Kalnička gora sa svoje prirodopisne znamenitosti. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 11:146–227.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
    SKENDER, A. (1979): Ekološki uvjeti razvoja vegetacije hidromelioracijskih sistema sjeveroistočne Slavonije. In Rauš, Đ. ed.: Drugi kongres ekologa Jugoslavije. Knjiga druga. Savez društava ekologa Jugoslavije, Zagreb, 1053–1070.
    STANČIĆ, Z. (1994): Prikaz i analiza flore okolice Konjšćine (Hrvatska). Acta Bot. Croat. 53:125–140.
    ŠEGULJA, N. (1977a): Analiza flore Vukomeričkih gorica. Acta Biol. Iugosl. Biosistematika serija G. 3(1):45–59.
    ŠTAMOL, V., MARKOVIĆ, LJ. (1985): Prilog flori otoka Brača. Acta Bot. Croat. 44:99–106.
    TOMAŠEVIŠ, M. (1998): The analysis of the flora of the Požega Valley and the surrounding mountains. Nat. Croat. 7(3):227–274.
    TRINAJSTIĆ, I. (1993): Vaskularna flora otoka Hvara. Acta Bot. Croat. 52:113–143.
    TRINAJSTIĆ, I. (1995b): Pregled flore Kornatskog otočja. In Meštrov, M., Durbešić, P., Kerovec, M. eds.: Kornati, Priopćenja sa simpozija »Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata« Murter, Tisno, Kornati, Šibenik 2.–7. listopada 1995. godine. Ekološke monografije 7. Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Kornati, Zagreb, 161–179.
    UNTCHJ, K. (1883): Zur Flora von Fiume. Oesterr. Bot. Z. 33(3):82–85.
    VISIANI, R. (1852): Flora Dalmatica, Vol. III (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.
    VRBEK, M. (2000): Ruderalna i korovna flora Žumberka. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.