CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

tabinja

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002525

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(LC -)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Phycis phycis (Linnaeus, 1758) (HRCP002525). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2525. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Glavni uzrok ugroženosti tabinje intenzivan je ribolov u priobalnom područu, pogotovo parangalom, vršama, različitim mrežama stajaćicama i sitnim udičarskim alatima i, često, uznemirivanje.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.1. Zaštita područja/površine, 2.1. Upravljanje područjem/površinom
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Tabinja bi se najbolje zaštitila kad bi se poštovali postojeći propisi, ali i neki dijelovi ribolovnog mora proglasili zaštićenim staništima riba i drugih morskih organizama, gdje bi zakonom bio strože reguliran pridneni ribolov i/ili naizmjenični ribolov po zonama. Pomoglo bi i bolje poznavanje njezine rasprostranjenosti, brojnosti, biologije (nastupanje spolne zrelosti) i staništa, što je sada manjkavo, i obavljanje praćenja stanja (monitoring).
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Pomoglo bi i bolje poznavanje njezine rasprostranjenosti, brojnosti, biologije (nastupanje spolne zrelosti) i staništa, što je sada manjkavo, i obavljanje praćenja stanja (monitoring).
  • Biologija vrste
  • Opis
    Naraste do 65 cm dužine i mase do 3,9 kg, ali se obično nalaze primjerci samo do 40 cm. Približno jednaku najveću dužinu (64 cm) postiže i u istočnom Jadranu (Grubišić, 1959). Tijelo je izduženo i bočno blago stisnuto, u prednjem dijelu naduto, prekriveno razmjerno velikim ljuskama koje se nalaze i na glavi i na osnovicama prsnih peraja. Visina tijela može stati od 4 do 4,5 puta u standardnu dužinu tijela i približno je jednaka dužini glave. Usta su široka, završna, a gornja čeljust blago ispupčena, ispod brade je crvolik pipak koji je kraći od očnog promjera. Zubi su sitni, tanki i brojni, poredani u gornjoj čeljusti u 8, a u donjoj čeljusti u 4–5 nizova, oni u vanjskom nizu su veći. Oči su velike, okrugle, promjer im je jednak ili nešto manji od dužine gubice i može stati oko 2 puta u zaočni prostor, odnosno 4–5 puta u dužinu glave. Bočna pruga je u prednjoj polovini tijela izdignuta i prekrivena sa 120–140 ljusaka. Leđne peraje su dvije, prva je kratka i trokutasta, a druga dugačka. Podrepna peraja je dugačka, ali nešto kraća od druge leđne peraje. Trbušne peraje su končaste i račvaste, sežu jedva do početka podrepne peraje i smještene su na prsima. Repni držak je kratak i tanak, a repna peraja zaobljena. Formula peraja glasi: D1. 9–11, D2. 60–63, A. 54–64, P. 18, V. 1 (2–3) šipčica. Boje je tamno kestenjastosmeđe, a neparne peraje su obrubljene uskom bijelom i tamnom prugom. Solitarna je i sedentarna. Aktivna je noću, a danju se skriva po rupama i procjepima na stjenovitom dnu. Rast se odlikuje znatno bržim prirastom u masu nego u dužinu (b > 3) (Dulčić i Kraljević, 1996a). Mrijesti se tijekom zime i proljeća (siječanj–svibanj). Karnivorna je, hrani se malom ribom i raznovrsnim beskralježnjacima dna.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Bentopelagijska je vrsta. Nalazimo je na kontinentskoj podini i gornjem dijelu slaza, općenito na dubinama do 650 m, a u Jadranskom moru između 5 i 370 m, ali najčešće između 20 i 70 m dubine (Pallaoro i Jardas, 2002). Zadržava se ponajviše na čvrstim, kamenitim dnima s mnogo rupa, špilja i procijepa, u podnožju strmih hridinastih obala, a zađe i na ravna mekana dna.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Raširena je u čitavom zapadnom i uz sjevernu obalu istočnoga dijela Sredozemnog mora (nema je u Crnom moru) i uz istočnu obalu Atlantskog oceana, od Biskajskog zaljeva do Maroka, uključujući Azore, Madeiru i Kapverdske otoke (FAO: 27, 34, 37).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U istočnom Jadranu pojedina ni primjerci mogu se naći posvuda u plićem moru, ali se najgušća naselja nalaze uz vanjske rubove otoka i brakova otvorenog mora.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Actinopterygii
  • Podrazred
    Neopterygii
  • Nadred
    Paracanthopterygii
  • Red
    Gadiformes
  • Porodica
    Phycidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Cohen, Daniel M., Tadashi Inada, Tomio Iwamoto, and Nadia Scialabba, 1990: Gadiform Fishes of the World (Order Gadiformes): An Annotated and Illustrated Catalogue of Cods, Hakes, Grenadiers and other Gadiform Fishes Known to Date. FAO Fisheries Synopsis, no. 125, vol. 10. x + 442.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (08/2021).
    Shiino, Sueo M., 1976: List of Common Names of Fishes of the World, Those Prevailing among English-speaking Nations. Science Report of Shima Marineland, no. 4. 262.
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    tabinja mrkulja, grujeva mati; Vinja (1986) za istočnojadransku obalu navodi za ovu i srodnu vrstu Phycisblen noides 8 hrvatskih pučkih naziva.
  • Strana imena
    Forkbeard (engleski), phycis de roche (francuski), pastenula bruna, musdea (talijanski), Brauner Gebeldorsch (njemački)
  • Locus typicus
    Sredozemno more
  • Bibliografija
  • DULČIĆ, J. i KRALJEVIĆ, M., 1996a. Weight-length relationships for 40 fish species in the eastern Adriatic (Croatian waters). Fish. Res., 28: 243–251.
    GRUBIŠIĆ, F., 1959. Novi podaci o maksimalnim dužinama nekih jadranskih riba. Bilj. Inst. Oceanogr. Ribar., Split, 14: 1–8.
    PALLAORO, A. i JARDAS, I., 2002. Remarks on horizontal and vertical distribution of family Gadidae, Lotidae and Phycidae representatives in the eastern Adriatic. Acta Adriat., 43 (1): 3–15.