CRVENI POPIS
NatragVrsta Daphne cneorum L. (FOTO S. Forenbacher)
crveni uskolisni likovac
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP002523
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN (VU) A4ac)
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
Citat
Marković, Lj., Regula-Bevilacqua, Lj., Palković, M. (2005): Daphne cneorum L. (HRCP002523). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2523. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ljerka Marković
- Suradnik/ci
Ljerka Regula-Bevilacqua
M. Palković
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1.3 Turistička i rekreacijska područja, 2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 5.2 Sakupljanje kopnenih biljaka - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Uzroci ugroženosti: Zapuštanje i obrastanje travnjaka prirodnom sukcesijom vegetacije. Sabiranje zbog lijepih cvjetova, osobito u izrazitije turističkim područjima. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji. 1.1.3. Promjene u poljoprivredi, 2.1. Lov i sabiranje, 3.1.1. Rekreacija/turizam. - Postojeće mjere očuvanja
3. Određena su područja očuvanja, 4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Zaštićena zakonom o zaštiti prirode (16. 4.1952., NN 6/62). Vrsta je posredno zaštićena i u dijelovima svojeg areala u granicama parkova prirode Žumberačko-Samoborsko gorje, Velebit, te nacionalnih parkova Risnjak i Plitvička jezera. NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite (NN 81/99, 3. 8. 1999.). Na popisu je Bernske konvencije (Recommendation No. 49, ANONYMUS 1996). - Potrebne mjere očuvanja
1.1. Zaštita područja/površine, 5.1.1. Međunarodna razina - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Crveni likovac je nizak, 10–30 (40) cm visok, razgranjen grm. Izbojci su dugački, ravni ili u luku slabo navišesvinuti, tanki, glatki, većinom mekano dlakavi sa smeđom, a u mladosti više-manje sivom korom. Listovi su vazdazeleni, kožasti, goli, kruti, sjedeći, tamnozeleni, lopatasti do obrnuto jajoliki, 0,8–1,8 (2,5) cm dugački i 0,3–0,5 (0,6) cm široki, obično 3–4 puta duži nego širi, na vrhu zaobljeni ili izrubljeni, s malom, većinom mekanom, često unatrag svinutom bodljicom. Cvjetovi su pravilni, dvospolni, tamno do svijetloružičasti. Cvjetovi opojnog mirisa skupljeni su po 6–10 (15) u gusto stisnute glavice na vrhu stabljike. Sjedeći su, obavijeni tupim pricvjetnim listovima, nalik na prave, 1–1,3 cm dugim, a izvana gusto mekano dlakavim. Ocvjeće se sastoji od valjkastog, uskog, 0,6–0,7 cm dugog, živo obojenoga cvjetišta koje na vrhu ima 4 samo malo kraća, tupa, jajolika, 2 puta duža nego šira lapa čaške prašnici nalaze se u cvjetištu. Bobičasti plodovi su više-manje eliptični, suhokožasti, isprva svijetlosmeđi, na kraju crvenosmeđi, često malobrojni ili se uopće ne razvijaju. Sjemenke su dugoljastojajolike, crnosmeđe, zatvorene u cvjetištu sve do zrelosti. Crveni likovac pripada europskom flornom elementu. Prema životnom obliku može bit hamefit ili nanofanerofit. Cvate u svibnju i lipnju, a često ponovno u kolovozu i rujnu. Zbogdekorativnih cvjetova biljka se primjenjuje u hortikulturi. Otrovna je, osobito za sisavce. Ime vrste »cneorum« potječe od grčke riječi »knao«, što znači grepsti ili strugati. Naime, ta svojta, kao i druge iz roda Daphne, u ustima izaziva oštar, paleći okus. Cvjetovi crvenog likovca su homogamni, tj. prašnici i tučak dozrijevaju istodobno. Oprašivanje obavljaju leptiri, a moguće je i samooprašivanje. Sjemenke rasprostranjuju mravi (mirmekohorija) koji ih, tek po odvlačenju u mravinjak, naknadno pripreme za dozrijevanje. Klijanje je moguće samo ako su sjemenke prethodno bile izložene mrazu. Broj kromosoma je 2n=36. - Staništa
C.3.3.1.7. Travnjak kalničke šašike, E.7.4. Šume običnog i crnog bora na dolomitima - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Crveni likovac raste na brdskim, suncu izloženim travnjacima povrh dolomita, koji pripadaju asocijaciji Seslerietum kalnikensis Horv. 1942., te u šumama crnog bora. Stanište prema CORINE klasifikaciji: 34.3292 Ilirski travnjaci kalničke šašike (Sesleria kalnikensis). 42.6 Šume crnog bora (Pinus nigra). GLCC/SSC. 14. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
? populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjenost u Europi: Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Češka, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujuši Korziku, Njemačka, Švicarska, Mađarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujuši Balearske otoke, Italija, uključujuši Toskanski arhipelag; isključujuši Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a(Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar), Srbija, Slovenija. - Nacionalna rasprostranjenost
Ravnjačko krška mezoregija, pokupska mezoregija, pojedini nalazi raspršeno u planinskoj makroregiji. Lokaliteti: Gola Plješivica (Lika), iznad Rijeke i Vinodola, Ogulin, Plitvička jezera, Risnjak, Samoborsko gorje (Plješevica, Oštrc, Grgurićev brijeg, Veliki dol), Sisak (? BECK 1901), Velebit, Žumberačko gorje.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Magnoliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Malvales - Porodica
Thymelaeaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
USDA Natural Resources Conservation Service (NRCS) PLANTS Database (2021awa), https://plants.usda.gov/home/plantProfile?symbol=DACN
- Ostala hrvatska imena
crveni likovac, telovčica, brijačica, crveni jeremičak, cmilje - Strana imena
Garland-flower (engleski), Rose Daphne (engleski), daphné camélée (francuski), Heideroeschen (njemački), Rosmarinseidelbast (njemački), fluhröschen Seidelbast (njemački), dišeči volčin (slovenski), dafne odorosa (talijanski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
BECK, G. (1901): Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder. W. Engelman, Leipzig.
DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest
FORENBACHER, S. (1995): Žumberak: kalendar flore Žumberačke gore. Školska knjiga, Zagreb.
HIRC, D. (1906e): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 167:8–128.
HORVAT, I. (1931c): Brdske livade i vrištine u Hrvatskoj. Acta. bot. Inst. bot. Univ. Zagreb. 6:76–90.
NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
RAC, M. (1995): Flora i vegetacija Vinodola i Viševice i njihov geobotanički položaj među primorskim dinaridima. Doktorska disertacija, Zagreb.
ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
ŠEGULJA, N. (1994f): Neke osobitosti vaskularne flore Nacionalnog parka Plitvička jezera. In Trinajstić, I. ed.: Simpozij – Pevalek: Flora i vegetacija Hrvatske, zbornik radova sa skupa održanog u povodu stote obljetnice rođenja hrvatskog botaničara akademika Ive Pevaleka (1893.–1967.) u Koprivnici 20.–22. svibnja 1993. godine. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Javno poduzeće »Hrvatske šume« Zagreb, Uprava šuma Koprivnica, Koprivnica-Zagreb, 117–124.
ŠUGAR, I. (1972): Biljni svijet Samoborskog gorja. Doktorska disertacija, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
UNGAR, S., REGULA-BEVILACQUA, LJ. (1994b): Daphne cneorum L. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 146–147.