CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu

gospina papučica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002520

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A4ad)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (E -)
  • Citat
    Šegulja, N., Vrbek, M., Štefan, A. (2005): Cypripedium calceolus L. (HRCP002520). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2520. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Nedeljka Šegulja
    • Suradnik/ci
      Mirjana Vrbek
      A. Štefan
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      5.2 Sakupljanje kopnenih biljaka
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Uzroci ugroženosti: Nekontrolirano sabiranje. Kao jedna od najljepših orhideja naših i europskih šuma, osobito privlači sabirače, iako je u posljednje vrijeme dostupna komercijalno kao lončanica, pa se čini da taj tip pritiska opada. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 2.1. Lov i sabiranje.
    • Postojeće mjere očuvanja
      3. Određena su područja očuvanja, 4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode (6. 7.1972., NN 42/72). Posredno je zaštićena na lokalitetima u zaštićenim područjima nacionalog parka Plitvička jezera i parka prirode Žumberačko-Samoborsko gorje. NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite (NN 81/99, 3. 8. 1999.). Nalazi se na popisu Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija, također Recommendation No. 49, ANONYMUS 1996), popisu svojti Emerald Network (ANONYMUS 2001) i direktive o staništima (ANONYMUS 1992, Appendix Iib i Appendix IVb).
    • Potrebne mjere očuvanja
      1.2. Zaštita resursa i staništa, 5.4.1. Međunarodna razina
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      -
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Gospina papučica je zeljasta trajnica s debelim čvorastim, horizontalno puzećim podankom i prilično debelim korijenjem. Stabljika je okrugla, pokrivena kratkim dlakama, uspravna, visoka 15–60 cm, na bazi s nekoliko tamnih ljusaka. 3–4(5) svijetlozelena lista donjim dijelom obavijaju stabljiku poput rukavca, do 17 cm su dugi, ušiljeni, široko eliptični do jajoliko produženi, s izrazitim žilama, na rubu valoviti. Na vrhu stabljike razvijaju se 1–2(–3) velika cvijeta ugodna mirisa, nalik na miris marelice. Pricvjetni listovi su veliki, često duži od cvjetova, a oblikom nalikuju na prave listove. Vanjski postrani listići ocvjeća srasli su u jedan jajoliki, s dva zubića na vrhu, usmjeren prema dolje i nešto manji od jajolikog 3,5–5 cm dugog srednjeg listića, usmjerena prema gore, što natkriva mednu usnu. Oba su unutarnja postrana listića uski, linearno lancetasti i smotani, dugi 4–6 cm, pri osnovi žučkastozeleni i dlakavi. Svi listići ocvjeća su purpurnosmeđe boje s brojnim žilama. Medna usna je zlatno ili limunastožuta, mješinasto naduta, konkavna, s eliptičnim otvorom na gornjoj strani duž kojega je rub unutra povijen; iznutra je posuta sa smeđkastim mrljicama i žilicama duž kojih su malobrojne dlačice; duga je 3–4 cm. Cvijet ima 2 prašnika po čemu se razlikuje od svih ostalih kaćunovica. Prašnici su žute boje s crvenim točkicama, a smješteni su postrance ispod pločaste njuške na bočnim režnjevima trokrpastoga ginostemija; dugi su oko 1 cm. Plod je tobolac s mnogo sitnih sjemenki. Gospina papučica pripada eurazijskom flornom elementu (subborealni geoelement, arktička, subalpska i montana vrsta). Biljka je polusjene i raste na umjereno toplim staništima, suhim do svježim, slabo kiselim do bazičnim, siromašnim do umjereno bogatim tlima. Prema životnom je obliku geofit. Cvjeta u svibnju i lipnju, a u planinskim predjelima u srpnju. Među orhidejama Europe ta vrsta ima najveće i najneobičnije cvjetove, a ujedno je i jedna od najrjeđih. Naziv je dobila zbog oblika medne usne koja podsjeća na papuču, što odgovara i stručnom nazivu »calceolus« od lat. »cipelica«, a naziv roda Cypripedium je složenica od dviju grčkih riječi: »kipris«, tj. imena božice Venere i »pedilon«, tj. opanak, obuća (u smislu »Venerina obuća«). Broj kromosoma je 2n=20.
    • Staništa
      E.4.1. Srednjoeuropske neutrofilne do slabo acidofilne, mezofilne bukove šume
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Raste na sjenovitim i vlažnim kamenitim mjestima planinskih i pretplaninskih šuma i šikara (do 1700 m.n.v.), na vapnenastim tlima. Stanište prema CORINE klasifikaciji: 41.1C221 Ilirske acidofilne bukovo-jelove šume, 41.1C222 Ilirske neutrofilne bukovo-jelove šume. GLCC/SSC. 24.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      → ? populacija je stabilna, populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi: Austrija s Lihtenštajnom, Bosna i Hercegovina, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Hrvatska,Češka, Danska, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Švicarska, Mađarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a(Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Krim, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Srbija, Slovenija, Švedska, uključujući Öland i Gotland,
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Uglavnom planinska makroregija, s izoliranim nalazištima u unutrašnjosti (zapadno-panonska makroregija). Lokaliteti: Badanj, Bilogora, okolica Delnica, Divoselo, okolica Gospića, Kalnik, okolica Koprivnice, Korenica, Kupjak, Malovan, Mrsinj, Plitvička jezera, Plješevica, Štirovac, Visočica, Žumberačka gora.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Liliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Asparagales
    • Porodica
      Orchidaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2000
      Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    • Ostala hrvatska imena
      prosmic tičji
    • Strana imena
      Lady’s Slipper (engleski), sabot-de-Vénus (francuski), Frauenschuh (njemački), lepi čeveljc (slovenski), pianelle della Madonna (talijanski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest
      FORENBACHER, S. (1990): Velebit i njegov biljni svijet. Školska knjiga, Zagreb.
      FORENBACHER, S. (1998): Otrovne biljke i biljna trovanja životinja. Školska knjiga, Zagreb.
      HORVAT, I. (1938): Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. Glasn. Šumske Pokuse 6:127–279.
      ROSSI, LJ. (1913): Die Plješivica und ihr Verbindungszug mit dem Velebit in Botanischer Hinsicht. Magyar Bot. Lapok 12:37–106.
      ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
      VOLARIĆ-MRŠIĆ, I. (1994c): Cypripedium calceolus L. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 142–143.
      VOLARIĆ-MRŠIĆ, I., MARKOVIĆ, LJ. (1996): Ugrožene biljne i životinjske vrste. Ekol. glas. 5(1):43–45.