CRVENI POPIS
Natragcrnkasti šaš
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP002515
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A4c)
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Ilijanić, Lj., Praljak, I. (2005): Carex nigra (L.) Reichard (HRCP002515). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2515. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ljudevit Ilijanić
- Suradnik/ci
Iva Praljak
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1.1 Stambena i urbana područja, 2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Uzroci ugroženosti: odvodnjavanje i navodnjavanje (umjetne akumulacije), poljoprivreda, gubitak staništa, razvitak naselja i gradnja prateće infrastrukture. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji: 1.1.3. Promjene u poljoprivredi, 1.3.2. Ljudska naselja, 1.3.4. Infrastruktura (ceste, nasipi, dalekovodi), 1.4.3. Odvodnjavanje/navodnjavanje–močvara/obala - Postojeće mjere očuvanja
4. Svojta obitava u barem jednom zaštićenom području - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Mjere zaštite nisu poduzimane. Posredno je zaštićena u posebnom botaničkom rezervatu Dubravica. NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite vrste i zaštita creta Dubravica (Hrv. zagorje), na kojemu ona dolazi (NN 81/99, 3. 8. 1999.). - Potrebne mjere očuvanja
1.1. Zaštita područja/površine - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Crnkasti šaš je zeljasta trajnica s podzemnim vriježama, dugim do 20 cm. Raste u većim ili manjim, rahlim, skupinama, a ponekad je bez vriježa i gradi manje busenove. Stabljika je oštro trobridna, samo pri vrhu hrapava, uspravna ili malo povinuta, visoka 10–60, a ponekad i do 90 cm. Bazalni rukavci su smeđi ili crvenkastosmeđi. Listovi su uspravni, široki 2–5 mm, kraći ili jednako dugi kao stabljika, a pri sušenju se uvijaju. Cvat je dug 3–13 cm i sličan onome u vrste C. elata All. Jedan, ponekad dva vršna klasića su muški, a ispod njih su 2–3 (rjeđe 1–4) ženska klasića. Najdonji pricvjetni list (zalistak, brakteja) je duži od klasića, ali kraći od čitavoga cvata. Klasići su inače uspravni, preklapaju se ili su razmaknuti, a donji je na kratkoj stapci. Ženske pljevice su kraće i uže od vrećice, obrnuto su jajaste do lancetaste, tupe ili šiljate, boje crnkasto ili crvenkastosmeđe, rjeđe sa svijetlozelenom središnjom prugom, a katkad imaju suhokožičasti rub. Vrećice su 2–3,5 mm duge, jajaste do obrnuto jajasto eliptične, zelene, na vrhu često crnkaste ili smeđaste, donje na kratkoj stapci. Vrlo varijabilna svojta, osobito u obliku cvata kao i dužini podanka. Može se lako zamijeniti s C. acuta L. i C. elata All., a česti su i križanci. Prema životnom je obliku geofit. Cvjeta u svibnju i lipnju. Broj kromosoma je 2n=82–85 (78, 80, 88). Pripada borealnom flornom elementu. - Staništa
C.1.2.1.1. Cret bijele šiljkice , C.2.2. Vlažne livade Srednje Europe - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Svojta raste pretežito na cretnim podvirnim tlima kisele reakcije u vegetaciji niskih i prijelaznih cretova (razred Scheuchzerio-Caricetea nigrae), u zajednicama Rhynchosporetum albae, Drosero-Caricetum stellulatae, sastojinama vrste Carex nigra (L.) Reichard, a rjeđe i na močvarnim travnjacima. Stanište prema CORINE klasifikaciji: 37.3 Oligotrofni vlažni travnjaci, 54.483 Ilirski cretovi bijele šiljkice (Rynchosporion albae). GLCC/SSC. 14, 21. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjenost u Europi: Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Azori, Belgija, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Korzika, Hrvatska, Češka, Danska, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Faeröer, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Irska (Republika Irska i Sjeverna Irska), Švicarska, Nizozemska, Mađarska, Island, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Norveška, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a(Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar), ?područje bivšega SSSR-a (Krim, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Sardinija, Srbija, Kosovo, Slovenija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Švedska, uključujući Öland i Gotland - Nacionalna rasprostranjenost
Uglavnom zapadno-panonska makroregija i goranska mezoregija. Nalazi u istočnopanonskoj makroregiji (okolica Daruvara, Požeška kotlina) su dvojbeni, tj. moguća je kriva determinacija. Lokaliteti: Blatuša, Božjakovina, Čabar, Dubrovčan, Dubravica, Fužine, Kalnik, okolica Karlovca, Kostanjevica, Krapina, dolina Lepenice, Lučice, Mrzla Vodica, Radoboj, Strahinščica, Sv. Helena, Zagrebačka gora (opažanje V. Hršak i M. Plazibat, 1999), Zelin
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Liliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Poales - Porodica
Cyperaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Böcher, T.W., Holmen, K. & Jakobsen, K. (1978). P. Haase & Søns Forlag, Copenhagen, Denmark ISBN 87-559-0385-1
Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 206.
Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 206.
Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
The International Plant Names Index (IPNI).
Van der Meijden, R. (2005)
- Ostala hrvatska imena
- - Strana imena
Common Sedge (engleski), laiche brune (francuski), braune Segge (njemački), črni šaš (slovenski), carice fosca (talijanski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
HORVAT, I. (1939): Prilog poznavanju cretova u Hrvatskom zagorju. Geogr. glasn. 2/3:13–21.
HORVAT, I. (1950): Flornogenetski odnosi cretova u Hrvatskoj. Biol. Glasn. 2/3:13–21.
HORVAT, I. (1962a): Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prir. istraž. ser. Acta. biol. 2 knjiga 30:5–173.
HRŠAK, V. (1996): Vegetation succession at acidic fen near Dubravica in the Hrvatsko zagorje region. Nat. Croat. 5(1):1–10.
ILIJANIĆ, LJ., STANČIĆ, Z., TOPIĆ, J., ŠEGULJA, N. (1998): Distribution and phytosociological relationship of snake’s-head (Fritillaria meleagris L.). Acta Bot. Croat. 57: 65–88.
ILIJANIĆ, LJ., TOPIĆ, J. (2000): Poaceae. In Nikolić, T. ed.: Popis flore Hrvatske, 3. dio. Flora Croatica. Index Florae Croaticae. Pars 3. Nat. Croat. 9(Suppl. 1):130–149.
REGULA-BEVILACQUA, LJ. (1991): Beitrag zur Flora des Gebietes von Krapina, Radoboj und des Gebirgszuges Strahinščica in Hrvatsko Zagorje. Acta Bot. Croat. 50:115–127.
ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
SCHLOSSER, J. C. K. (1874c): Das Kalniker Gebirge. Oesterr. Bot. Z. 24(10):315–318.
TOMAŠEVIĆ, M. (1998): The analysis of the flora of the Požega Valley and the surrounding mountains. Nat. Croat. 7(3):227–274.