CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Carex divisa Huds. herbarski primjerak sabran kod Šubićevca u okolici Šibenika; leg./det. M. Milović 1996., ZA (FOTO D. Mihelj, I. Rešetnik)

razdijeljeni šaš

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002508

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Ilijanić, Lj., Praljak, I. (2005): Carex divisa Huds. (HRCP002508). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2508. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ljudevit Ilijanić
  • Suradnik/ci
    Iva Praljak
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.1 Stambena i urbana područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Uzroci ugroženosti: turizam, hidromelioracije, izgradnja naselja. Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji. 1.1.3. Promjene u poljoprivredi, 1.3.2. Ljudska naselja, 1.3.3. Turizam.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Mjere zaštite nisu poduzimane. NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite te vrste (NN 81/99, 03.08.1999.).
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Razdijeljeni šaš je zeljasta trajnica s puzavim podankom. Stabljika je 10–50 cm visoka, rjeđe viša, uspravna je i trobridna, a u gornjem dijelu hrapava. Bazalni rukavci koji obuhvaćaju stabljiku tamnosmeđe su boje. Listovi su široki 1–3, ponekad do 5 mm. Cvat je valjkast ili jajast, dug 1,5–2,5 cm. U cvatu je 3–8, rjeđe do 12 klasića. U gornjem dijelu klasića su muški, a u donjem ženski cvjetovi. U vršnom klasiću često su svi cvjetovi muški. Donji pricvjetni list u cvatu nalikuje na pravi list i nadvisuje cvat. Pljevice ženskoga cvijeta jednake su ili malo duže od vrećice, crvenkastosmeđe boje, obično sa svjetlim obrubom i žućkastim hrptom, na vrhu šiljate ili s osati. Vrećice 2,5–4 mm, žućkasto do tamno crvenkastosmeđe, s istaknutim uzdužnim žilama, naglo sužene u kratak, na rubuhrapav kljun, sa dva šiljasta zupca. Prema životnom je obliku hemikriptofit. Broj kromosoma je 2n=(14) 60, 62. Pripada mediteransko-atlantskom flornom elementu.
  • Staništa
    C.2.5.1. Ilirsko-submediteranske livade rječnih dolina, F.1.1.2.1. Europsko-mediteranske sitine visokih sitova
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Donekle zaslanjeni vlažni i poplavni primorski travnjaci sveze Molinio-Hordeion secalini, močvarne slanuše sveze Juncion maritimi, a mjestimice nešto suši obalni travnjaci, izloženi zaslanjivanju. Stanište prema CORINE klasifikaciji: 37.63 Istočnojadranske livade riječnih dolina (Molinio-Hordeion secalini), 15.51 Mediteranski slani travnjaci visokih sitova (Juncion maritimi). GLCC/SSC. 14.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi: Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Baleari, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku,Bugarska, Korzika, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Hrvatska, Češka, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Nizozemska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a(Krim), Sardinija, Srbija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Mediteranska makroregija. Nekoliko lokaliteta u unutrašnjosti iz starije literature je dvojbeno (SCHLOSSER et VUKOTINOVIć 1869), a do sada nisu potvrđeni. Lokaliteti. O. Badija, o. Cres, okolica Drniša i Dubrovnika, Gruž, o. Hvar, Korčula, Kornatsko otočje, Košljun, Krk, Krka, Lapad, Lišanj, Lokrum, o. Lopud, o. Lošinj, okolica Makarske, Medulin, Metković, Mljet, donji tok Neretve, Novi Vinodolski, okolica Obrovca, o. Pag, Pelješac, Privlaka, okolica Pule, o. Rab, okolica Raše, okolica Rijeke, rt Kamenjak (Istra, usmeno priopćenje Lj. Ilijanić, J. Topić, 2000), okolica Solina, Ston, otok Sv. Petar, okolica Šibenika, o. Šipan, o.Unije, Varaždin (?), okolica Zadra, o. Žut.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Liliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Poales
  • Porodica
    Cyperaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    USDA Natural Resources Conservation Service (NRCS) PLANTS Database (2021zh), https://plants.usda.gov/home/plantProfile?symbol=CADI8
    Van der Meijden, R. (2005)
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Salt Meadow Sedge (engleski), deljeni šaš (slovenski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • ADAMOVIĆ, L. (1887): Građa za floru Dubrovačku. Glasn.Hrvatsk. Nar. Društva 2:161–216.
    BARČIĆ, B. (1996): Flora i vegetacija otočića Košljuna. Drugo izdanje. Franjevački samostan na Košljunu – Punat, Košljun.
    BEDALOV, M., GAŽI-BASKOVA, V. (1987): Analiza flore Kornatskog otočja. Acta Bot. Croat. 46:173–184.
    BIRAČ, V. (1973): Vegetacija Srđa i okolice Dubrovačke rijeke. Acta Bot. Croat. 32:135–170.
    DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest
    HEĆIMOVIĆ, M., HEĆIMOVIĆ, S. (1986): Prikaz i analiza flore otoka Lopuda. Acta Bot. Croat. 45:119–135.
    HIRC, D. (1913a): Proljetna flora otoka Raba. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 198:65–99.
    HIRC, D. (1914c): Proljetna flora otoka Suska i Unija. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 202:1–50.
    HORVATIĆ, S. (1933): Prinosi flori otoka Paga. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 18:193–203.
    HORVATIĆ, S. (1934): Flora i vegetacija otoka Paga. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 19:116–372.
    HORVATIĆ, S. (1963a): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja. Prir. istraž. JAZU, ser. Acta biol. 4(33):1–181.
    ILIJANIĆ, LJ., TOPIĆ, J. (2000): Poaceae. In Nikolić, T. ed.: Popis flore Hrvatske, 3. dio. Flora Croatica. Index Florae Croaticae. Pars 3. Nat. Croat. 9(Suppl. 1):130–149.
    JASPRICA, N., KOVAČI}, S. (1997): Vascular flora of the central part of Pelješac peninsula. Nat. Croat. 6(4):381–407.
    KUŠAN, F. (1969): Biljni pokrov Biokova. Prir. istraž. ser. Acta biol. 15, knjiga 37:1–224.
    LOVRIĆ, A. Ž., RAC, M. (1989): Reliktna visokoplaninska vegetacija najhladnijih vrhova na južnim primorskim Dinaridima i njezino paleogeografsko porijeklo. Acta Biokov. Radovi o prirodi biokovskog područja 5:131–148.
    MARKOVIĆ, LJ., ILIJANIĆ, LJ., LUKAČ, G., HRŠAK, V. (1990): Pregled istraživanja biljnog pokrova na području nacionalnog parka »Krka«. In Kerovec, M. ed.: Nacionalni park Krka. Zbornik radova sa simpozija »NP Krka – stanje istraženosti i problemi zaštite ekosistema«, Šibenik. Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb, 449–469
    NEUGEBAUER, L. (1875c): Aufzählung der in der Umgebung von Pola wachsenden Pflanzen. Oesterr. Bot. Z. 25(10):330–335.
    PETTER, F. (1852d): Insel – Flora von Dalmatien. Oesterr. Bot. Wochenbl. 2(8):58.
    RADIĆ, J. (1976): Bilje Biokova. Inst. »Planina i more«, Makarska.
    RECHINGER, fil. K. (1934): Zur Kenntnis der Flora der Halbinsel Pelješac (Sabioncello) und einiger Inseln des jugoslawischen Adriagebietes (Dalmatien). Magyar Bot. Lapok 33:24–42.
    REGULA-BEVILACQUA, LJ., UNGAR, S. (1971): Prilog flori poluotoka Pelješca. Acta Bot. Croat. 30:147–151.
    REUSS, A. (1868): Bericht über eine botanische reise nach Istrien und dem Quarnero im Mai 1867. Verh. K. K. Zool.-Bot. Ges. Wien 18:125–146.
    ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
    STROBL, G. (1872): Aus der Frühlings-Flora und Fauna Illyriens. Verh. K. K. Zool.-Bot. Ges. Wien 22:577–616.
    VISIANI, R. (1842): Flora Dalmatica, Vol. I (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.