CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Adonis annua L. (FOTO S. BRANA)

jesenski gorocvijet

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002502

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Marković, Lj., Jelaska, S., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Adonis annua L. (HRCP002502). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2502. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ljerka Marković
  • Suradnik/ci
    Sven D. Jelaska
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.2.1 Namjerno korištenje (vrsta koja se procjenjuje je predmet iskorištavanja), 5.2.2 Nenamjerni učinci (vrsta koja se procjenjuje nije predmet iskorištavanja), 9.3.3 Herbicidi i pesticidi
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Uništavanje korova, sabiranje za medicinske potrebe i dekorativne svrhe.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane.
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    -
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.6 Mjere očuvanja, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Jesenski gorocvijet ili plamenčić jednogodišnja je biljka visoka 15–60 cm. Kao i u cijelom rodu, listovi su na stabljici poredani izmjenično i višestruko rasperani u tanke isperke koji se kod ove vrste dijele do isperaka trećeg reda. Cvjetovi su dvospolni, pojedinačno terminalno smješteni na stabljici ili njezinim ograncima ako je razgranata. Cvjetovi mogu biti nešto manji nego kod ljetnog gorocvijeta, promjera 15–25 mm. Jajolikih lapova ima pet, zelene su boje i mogu biti goli ili dlakavi. Latice su brojnije (5–10) i veće, tamnocrvene boje s crnim bazalnim dijelovima. Kao i kod ljetnoga gorocvijeta, prašnici su brojni i tamnoljubičasti, a velik broj plodnih listova gusto je poredan na izduženoj cvjetnoj osi. Jednosjemeni oraščići nemaju poprečna zadebljanja i nabore na unutarnjem rubu kao ostale vrste roda. Biljka je otrovna, osobito za sisavce. Koristi se i kao ukrasna vrsta. Cvjeta od svibnja do rujna. Prema životnom obliku je terofit. Broj kromosoma je 2n=32. Jesenski gorocvijet, kao i proljetni (Adonis vernalis L.), sadrži kompleksan spoj adonidin koji djeluje slično digitalisu, no za razliku od njega nije u organizmu kumulativan. Stimulira mišiće srca, no velike doze mogu uzrokovati paralizu srca i krvnih žila. U medicinu je Adonis uveden 1879. godine kad je zapaženo da ga ruski seljaci upotrebljavaju kao lijek protiv edema i srčanih bolesti. Primjena u medicini mogućim je uzrokom pretjerana sabiranja i ugrožavanja te svojte. U Hrvatskoj dolaze dvije podvrste jesenskog gorocvijeta, koje se razlikuju po dlakavosti vanjskih listova ocvjeća i veličini jednosjemenih oraščića, Adonis annua L. ssp. annua (vanjski listovi ocvjeća goli, oraščići dugi 4,5–6 mm), te A. annua L. ssp. cupaniana (Guss.) C. Steinb. (vanjski listovi ocvjeća dlakavi, oraščići dugi 3–4,5 mm).
  • Staništa
    I.1.4. Ruderalne zajednice kontinentalnih krajeva, I.1.8. Zapuštene poljoprivredne površine, I.2.1. Mozaici kultiviranih površina, I.3.1. Intenzivno obrađivane oranice na komasiranim površinama
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Biljka dolazi u usjevima i ugarima, na travnjacima i u vrtovima mediteranskoga područja. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 82 Usjevi, 87 Napuštena polja i zapuštena (ruderalna) mjesta. GLCC/SSC. 1, 2, 9.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Albanija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Baleari, Bugarska, Korzika, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Hrvatska, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Švicarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Sardinija, Srbija i Crna Gora (Crna Gora), Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada, [Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku]. Južna Europa sjeverno do sjeverne Francuske, ponekad naturalizirana i izvan prirodnog areala.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Pretežno u mediteranskoj makroregiji, rijetko u zapadnopanonskoj (stari nalaz, kasnije nepotvrđen, na Kalničkoj gori, SCHLOSSER 1870). Lokaliteti. Bakar, Bribinj, o. Brač, Dugi otok, Jaz, Istra (nekoliko nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), o. Koludarac, Kalnička gora, o. Krk, o. Lastovo, o. Lošinj, o. Molat, Mosor, o. Prvić, Rijeka, Split, Starigrad, Triluka, Unije, Žakalj. Na temelju postojećih podataka nije moguće razlučiti rasprostranjenost pojedinih podvrsta.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Ranunculales
  • Porodica
    Ranunculaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    USDA Natural Resources Conservation Service (NRCS) PLANTS Database (2021cd), https://plants.usda.gov/home/plantProfile?symbol=ADAN
  • Ostala hrvatska imena
    plamenčić
  • Strana imena
    Blooddrops (engleski), adonis annuelle (francuski), Herbst-Blutströpfchen (njemački), jesenski zajčji mak (slovenski), adonide annua (talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • HIRC, D. (1907): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 169:55–109.
    PEVALEK, I. (1930): Prirodoslovna istraživanja sjevernodalmatinskog otočja. I. Dugi i Kornati. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 16:119–158.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    SCHLOSSER, J. C. K. (1870): Kalnička gora sa svoje prirodopisne znamenitosti. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 11:146–227.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1857): Syllabus florae Croaticae. Zagreb.
    TRINAJSTIĆ, I. (1979b): Pregled flore otoka Lastova. Acta Bot. Croat. 38:167–186.
    VLADOVIĆ, D. (1994): Flora planine Mosor. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.