CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu

sitni rogoz

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002497

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A4ac)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (E -)

    • Citat
    Nikolić, T., Kumbarić, A., Jagečić, J. (2005): Typha minima Funck (HRCP002497). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2497. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Toni Nikolić
    • Suradnik/ci
      Alma Kumbarić
      J. Jagečić
    • Obrazloženje procjene

    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Gradnja hidroakumulacije, poplavljivanje ili isušivanje staništa. U novije vrijeme nije nađena.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima parka prirode Kopački rit.
    • Potrebne mjere očuvanja
      5.1.2. Nacionalna razina, 5.4.2. Nacionalna razina
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite vrste, kao i izrada i provedba niza akcijskih planova zaštite vodenih i močvarnih staništa (NN 81/99, 3. 8. 1999.). Nalazi se na popisu Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija).
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.6 Mjere očuvanja, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Patuljasti rogoz je višegodišnja zeljasta biljka, visoka 0,5–1 m. Pod zemljom razvija podanak 5–8 mm debeo, koji ponekad ulazi i do 20 cm duboko u tlo. Istom dužinom lužno se izdiže iznad površine zemlje. Listovi se, uglavnom, razvijaju na sterilnim izdancima (4 –6 listova), imaju poluokrugle plojke, široke 1–2(4) mm. Na poprečnom presjeku lista uočavaju se četiri više i dvije manje uočljive zračne komorice. Stabljika s cvatom je visoka 15–30 cm, a kasnije 60–90 cm. Nosi listove s dugim rukavcima i reduciranim plojkama (kod srednjih listova ostatak plojke dug 1–3 mm, ponekad do nekoliko cm). U godinama s visokim vodostajem i kod kasne cvatnje, plojke lista mogu biti i normalno razvijene. Ženski dio cvata tijekom cvatnje ima promjer oko 5 mm, a u vrijeme ploda oko 20 mm, a dug je 2–20 cm. Razmak do muškog dijela cvata je oko 21 mm (uglavnom iznad 7 mm). Muški dio cvata dug je 24–45 mm, prekinut je s jednim (2–3) pricvjetnim listom čiji rukavci imaju izražene uške. Muški cvjetova nemaju ocvjeće, prašnici sjede pojedinačno na osi cvata ili su, rjeđe, po dva srasla prašničkim nitima. Ženski cvjetovi rastu u pazušku pricvjetnog lista, koji ima oblik dlake, s vršnim dijelom lopatasto proširenim. Ocvjeće ženskog cvijeta građeno je u 2–3 ciklusa, s 20–30(50) dlaka u svakom. Dlake su samo kod ove vrste na vrhovima kratko kijačasto do kuglasto zadebljale. U vrijeme cvatnje te dlake čine površinu cvata čvrstom i kompaktnom. Pricvjetni listovi svojom dužinom nadvisuju površinu cvata i izviruju. U vrijeme cvatnje boja ženskog dijela cvata je maslinastozeleno-svijetlo smeđa. Sjemenke su duge 0,7–0,9 mm. Prema životnom je obliku geofit. Broj kromosoma je 2n=30. Cvate u (travnju) svibnju i lipnju (kolovozu).
    • Staništa
      A.4.1.1. Tršćaci i rogozici
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Patuljasti rogoz je pionirska vrsta koja se razvija na bazama i vapnencom bogatim podlogama, uglavnom pjeskovitim i šljunkovitim obalama rijeka, sprudovima, starim riječnim rukavcima. U nas raste u zajednici Phragmiti-Typhetum minimae Trinajstić 1964, sveze Phragmition. Zajednica se razvija na pjeskovitom i propusnom, ali dovoljno vlažnom tlu, gdje se među busenima rogoza i za niskoga vodostaja zadržava voda, a zbog prirode podloge (grubi pijesak) ne dolazi do zamočvarenja i zamuljivanja. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 53.1111 Slatkovodni trščaci, 53.132B Sastojine patuljastog rogoza (Typha minima). GLCC/SSC. 12.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi: Austrija s Lihtenštajnom, Hrvatska, Češka, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Švicarska, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Rumunjska, Srbija i Crna Gora (Srbija), Slovenija.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Gornjopodravska-međimurska i podravska mezoregija, baranjska mezoregija i dravsko-dunavska nizina. Lokaliteti. Donji Miholjac, Drnje, Dubrava, Legrad, Kopački rit, okolica Varaždina.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Liliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Poales
    • Porodica
      Typhaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      -
    • Ostala hrvatska imena
      patuljasti rogoz
    • Strana imena
      Miniature Cattail (engleski), Miniature Bulrush (engleski), massette naine (francuski), Zwergrohrkolben (njemački), najmanjši rogoz (slovenski), lisca minor (talijanski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • BORBÁS, V. (1886): Zur Verbreitung und Teratologie von Typha und Sparganium. Oesterr. Bot. Z. 36(3):81–85.
      LOVAŠEN-EBERHARDT, Ž. (1994b): Typha minima Funck. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 503–504.
      PANJKOVIĆ, B. (1989): Flora Baranje (frekvencija, abundancija biljnih svojti i fitogeografska analiza). Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1857): Syllabus florae Croaticae. Zagreb.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
      TRINAJSTIĆ, I., LOVAŠEN-EBERHARDT, Ž., TOMEC, M. (1985): Phragmiti-Typhetum minimae Trinajsti} 1964 u biljnom pokrovu sjeverne Hrvatske. Acta Bot. Croat. 44:53–57.