CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

mali ćuk

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Gnijezdeća populacija

Šifra
HRCP002490

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU D1)

Datum procjene
31.12.2013.

Prethodne procjene

  • 2003 - (VU D1)

    • Citat
    Tutiš, V., Barišić, S. (2013): Glaucidium passerinum (Linnaeus, 1758) (HRCP002490). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2490. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Vesna Tutiš
      Sanja Barišić
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Najmanje zabrinjavajuća LC ver 3.1 (BirdLife International 2009)
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      5.1.3 Progon/kontrola, 5.3 Sječa i iskorištavanje drveta, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Uređivanjem šuma (DT 5.3.), a osobito sječom stabala s dupljama, smanjuje se kvaliteta staništa malog ćuka. Odumiranjem tradicionalnog stočarstva (DT 7.3.) zarastaju male travnjačke površine (proplanci, dulibe i sl.) unutar šumskih područja, čime mali ćuk gubi važna lovišta. Krivolovom (DT 5.1.3.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićen Bernskom konvencijom (dodatak II), Washingtonskom konvencijom (CITES II) i Direktivom o pticama (dodatak I). Znatan dio populacije gnijezdi se unutar zaštićenih područja: u nacionalnim parkovima Sjeverni Velebit i Plitvička jezera te u Parku prirode Velebit. Unutar važnih područja za ptice Ekološke mreže RH gnijezdi se više od 90% ukupne hrvatske populacije malog ćuka.
    • Potrebne mjere očuvanja
      2.1. Upravljanje područjem/površinom, 4.2. Trening, 5.2. Politika i regulativa, 5.3. Standardi i pravila u privatnom sektoru, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.3. Tržišni čimbenici, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Izradom i provedbom planova upravljanja za važna područja za ptice u kojima je mali ćuk ciljna vrsta (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je detaljno definirati mjere aktivne zaštite ove vrste te osigurati njihovu provedbu. Ugrađivanjem mjera zaštite prirode u šumskogospodarske osnove s ciljem očuvanja biološke raznolikosti u šumama (CA 5.2.) potrebno je osigurati povoljne uvjete za gniježđenje malog ćuka. Potrebno je strogo provoditi mjere suzbijanja krivolova kako bi se smanjila smrtnost i uznemiravanje (CA 4.2., 5.2., 5.4.). Poticanjem ispaše potrebno je očuvati travnjačke površine unutar šumskih kompleksa gorske Hrvatske (CA 5.3., 6.3., 6.4.).
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      Potrebno je provesti istraživanje rasprostranjenosti i brojnosti, ekologije i uzroka ugroženosti malog ćuka u Hrvatskoj (RA 1.2., 1.3., 1.5.) te uspostaviti monitoring gnijezdeće populacije (RA 3.1.). Izradom i provedbom akcijskog plana za očuvanje gnijezdeće populacije malog ćuka u Hrvatskoj (RA 2.1.) te izradom i provedbom planova upravljanja za važna područja za ptice u kojima je mali ćuk ciljna vrsta (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je detaljno definirati mjere aktivne zaštite ove vrste te osigurati njihovu provedbu.
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Obitavaju u crnogoričnim, osobito smrekovim i mješovitim šumama. Vole šume s proplancima, livadama, vrištinama i sličnim staništima na kojima rado love. Tijekom godine su samotni ili u parovima. Ptice srednjoeuropske populacije su stanarice i teritorije brane cijelu godinu. Monogamni su, veza između mužjaka i ženke traje najmanje jednu gnijezdeću sezonu, a vjerojatno i duže. Gnijezde se u dupljama, najčešće u starim dupljama djetlića ili žuna. U pologu je 4 – 7 jaja, inkubacija traje 28 – 30 dana. Na jajima leži ženka, o ptićima se brinu oba roditelja. Ptići su sposobni za let s 27 – 34 dana, samostalni postaju otprilike četiri tjedna poslije. Hrane se pretežito sitnim glodavcima i pticama. Udio ptica u prehrani raste prema kraju gnijezdeće sezone kada ptice čine oko 30% ukupnoga plijena. Love glodavce do veličine štakora, ptice uglavnom do veličine zebovki, no mogu uloviti i ptice krupnije od sebe (npr. velikog djetlića ili drozda imelaša). Love pretežito u sumrak i svitanje, katkad i danju, dok noću gotovo i ne love. Sisavce vrebaju sa strška, a ptice iz zaklona, napadaju ih na granama ili u letu grabeći ih odozdo. Pri lovu se oslanjaju na iznenađenje i ne proganjaju plijen ako je prvi napad neuspješan. Tijekom čitave godine, a osobito zimi, stvaraju zalihe hrane. Ljeti spremaju malo plijena, obično u rašlje grana, a zimi plijen spremaju u duplje (zabilježeno je i do 200 primjeraka plijena u duplji).
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjen je po srednjoeuropskim planinama i u tajgi sve do istočnoga Sibira. Opisane su dvije podvrste, od kojih se u Europi gnijezdi nominalna. Stanarice su.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      U Hrvatskoj se gnijezdi samo u Gorskom kotaru, Lici i vjerojatno na Učki, no izgleda da je ograničen samo na bogate smrekove sastojine toga područja. Teritorijalne ptice zabilježene su na području Risnjaka (V. Tutiš), Velike Kapele (okolica Mrkoplja i Sungera, V. Tutiš), Male Kapele (8 – 12 parova u Nacionalnom parku Plitvička jezera, Tutiš i sur., u tisku), sjevernog Velebita (Lomska duliba, Lubenovac, Štirovača, V. Tutiš) te na Učki (I. Budinski). Ukupnu hrvatsku populaciju vjerojatno čini 150 do 250 parova.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Aves
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Strigiformes
    • Porodica
      Strigidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
      SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
      Eurasian Pygmy-owl
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -