CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

veliki pozviždač

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Preletnička populacija

Šifra
HRCP002486

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU D1)

Datum procjene
31.12.2013.

Prethodne procjene

  • 2003 - (EN D)

    • Citat
    Leskovar, K., Radović, D. (2013): Numenius arquata (Linnaeus, 1758) (HRCP002486). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2486. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Krešimir Leskovar
      Dragan Radović
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Gotovo ugrožena NT A2bcd+3bcd+4bcd ver 3.1 (BirdLife International 2008)
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Ostalo
    • Napomena uz razlog promjene
      Prva procjena
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      1.2 Komercijalna i industrijska područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 5.1.2 Nenamjerni učinci (vrsta koja se procjenjuje nije predmet iskorištavanja), 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Nestajanjem močvarnih područja (DT 7.2.) zbog regulacija rijeka i melioracija, uništavanjem niskih muljevitih i pjeskovitih morskih obala i pripadajućih im slanuša (DT 7.3., DT 1.3., DT 1.2.) te propadanjem šaranskih ribnjaka s ekstenzivnom proizvodnjom smanjuje se površina i kvaliteta staništa velikog pozviždača u Hrvatskoj. Turizam i rekreativne aktivnosti (DT 6.1.) uznemiravaju ptice i onemogućuju nesmetano hranjenje na preostalim staništima. Krivolovom (DT 5.1.2.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićen Bonskom konvencijom (dodatak II), Bernskom konvencijom (dodatak III) i Direktivom o pticama (dodatak II-B). Glavna zimovališta velikog pozviždača nalaze se unutar Ekološke mreže RH, u važnim područjima za ptice Sjeverozapadna Dalmacija i Pag te Delta Neretve.
    • Potrebne mjere očuvanja
      2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4.2. Trening, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.2. Politika i regulativa, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Izradom i provedbom planova upravljanja za važna područja za ptice u kojima je zimujuća populacija velikog pozviždača cilj očuvanja (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je definirati mjere aktivne zaštite te osigurati njihovu provedbu. Očuvanjem i obnovom muljevitih i pjeskovitih morskih obala i pripadajućih im slanuša (CA 2.1., 2.3., 4.3., 5.2.), očuvanjem vlažnih staništa u Hrvatskoj (CA 2.3., 5.2.) te provedbom mjera poticanja ekstenzivne i/ili poluintenzivne proizvodnje na šaranskim ribnjacima (CA 5.2., 6.4.) potrebno je očuvati hranilišta i zimovališta velikog pozviždača u Hrvatskoj. Provedbom mjera za suzbijanje krivolova ptica (CA 4.2., 5.2., 5.4.) potrebno je smanjiti smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Potrebna istraživanja
      1.3 Biologija i ekologija, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      Potrebno je provoditi monitoring preletničke i zimujuće populacije (RA 3.1.) te istražiti selidbu velikog pozviždača u Hrvatskoj (RA 1.3.). Izradom i provedbom planova upravljanja za važna područja za ptice u kojima je zimujuća populacija velikog pozviždača cilj očuvanja (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je definirati mjere aktivne zaštite te osigurati njihovu provedbu.
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Gnijezde se na otvorenim, vlažnim područjima prekrivenim travom, vrijesom i sličnom vegetacijom, uključujući cretove. Tijekom selidbe i zimovanja zadržavaju se uglavnom po morskim obalama, osobito u zaklonjenim uvalama i na ušćima rijeka, ali i po muljevitim i pjeskovitim staništima uz velike rijeke i močvare u unutrašnjosti. Izvan sezone gniježđenja obično su druževni, ali nisu rijetkost ni samotne ptice. Gnijezde se samotni parovi, ponekad i u rahlim skupinama. Monogamni su, veze se vjerojatno obnavljaju svake godine. Gnijezdo grade na tlu obraslom travom ili usjevima, često u busenu ili na suhom humku. Oba roditelja grade gnijezdo, leže na jajima i brinu se o ptićima. U pologu su obično 4 jaja, inkubacija traje 27 – 29 dana. Ptići su za let sposobni s 32 – 38 dana, a odmah zatim postaju i neovisni o roditeljima. Najviše uzimaju hranu životinjskog podrijetla: u priobalju to su mnogočetinaši, račići, školjke, rjeđe sitne ribe, a u unutrašnjosti najčešće kukci (odrasli i ličinke), gujavice, račići i pauci. Od biljne hrane najčešće uzimaju mahovine, preslice, alge, bobičaste i jagodičaste plodove te listove i sjemenke usjeva i trava. Hranu skupljaju s površine tla i zabadajući kljun u mulj. Kada plijen izvade iz mulja, obično ga operu prije gutanja.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjen je u Europi i Aziji. Opisane su dvije podvrste, od kojih se nominalna diskontinuirano gnijezdi u Europi sjeverno od 45. paralele. Pretežito su selice, no neke su ptice u zapadnom dijelu areala stanarice. Zimovališta europskih populacija nalaze se u Sredozemlju i na atlantskoj obali Afrike, južno do Mauritanije.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Veliki pozviždač je redovita, ali malobrojna preletnica u panonskoj Hrvatskoj (Mikuska i Mikuska 1994, Radović i sur. 1999) i priobalju (Stipčević 1997, Rucner 1998, B. Ilić), od Istre (K. Mandić) do Konavala (D. Dender). Redovita je zimovalica samo na ušću Neretve gdje zimuje 20 – 30 ptica (L. Jurinović, B. Ilić) i u sjeverozapadnom dijelu sjeverne Dalmacije: obalno područje od Privlake preko Ninskog zaljeva (uključujući Ninsku solanu) i uvale Ljubač do uvale Plemići te južni dio otoka Paga s paškim solanama. Tijekom zime 1997./98. u tom je području zimovalo stotinjak velikih pozviždača (Radović i sur. 2008), dok je praćenjem brojnosti zimujućih populacija ćurlina tog područja između 2004. i 2009. bilježeno 34 – 89 ptica (K. Leskovar, D. Radović). Na tom se području veliki pozviždači zadržavaju i tijekom cijelog ljeta, kada su najviše zabilježene 44 ptice (D. Krnjeta). Neredovito zimuje na Vranskom jezeru kod Pakoštana, gdje je zabilježeno najviše 40 ptica (Radović i sur. 2004). Na ostalim dijelovima Jadrana tijekom zime je neredovit i malobrojan, bilježen je npr. na otoku Krku (Sušić i sur. 1988) te kod Grobnika (K. Mandić). U panonskoj Hrvatskoj na zimovanju je rijedak i neredovit, npr. za opsežnih istraživanja ribnjaka Draganić, od 1991. do 1994., tijekom zime je zabilježen svega nekoliko puta, a dvije ptice su cijelu zimu 1994./95. provele na ribnjacima (Radović i sur. 1999). Ukupna zimujuća populacija u Hrvatskoj procjenjuje se na 60 do 120 ptica.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Aves
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Charadriiformes
    • Porodica
      Scolopacidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, A. L. Gardner, and W. C. Starnes, 2003: null. Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada.
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, and A. L. Gardner, 1987: Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. Resource Publication, no. 166. 79.
      Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
      Gärdenfors (2000) Rödlistade arter i Sverige 2000
      Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2000
      Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) The 2010 Red List of Swedish Species
      Gärdenfors (ed.) (2010) Rödlistade arter i Sverige 2010
      Gärdenfors (ed.), U. (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2005
      Gärdenfors (ed.), U. (2005) Rödlistade arter i Sverige 2005
      Integrated Taxonomic Information System (ITIS).
      Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
      Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
      Peterson, R.T.; Peterson, V.M. (2002). A field guide to the birds of eastern and central North America. Fifth Edition. Peterson Field Guide Series. Houghton Mifflin Company. New York. 427 p.
      SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
      SOF (2007) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
      Urban, E. K.; Fry, C. H.; Keith, S. (1986). The Birds of Africa, Volume II. Academic Press, London.
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
      Eurasian Curlew
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -