CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

vlastelica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Gnijezdeća populacija

Šifra
HRCP002482

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU D1)

Datum procjene
31.12.2013.

Prethodne procjene

  • 2003 - (CR B2ac; D)
  • 2003 - (EN D)

    • Citat
    Radović, D., Leskovar, K. (2013): Himantopus himantopus (Linnaeus, 1758) (HRCP002482). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2482. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Dragan Radović
      Krešimir Leskovar
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Istinska (nedavna) promjena
    • Napomena uz razlog promjene
      Blagi porast, Primjena kriterija i regionalnih smjernica
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      1.2 Komercijalna i industrijska područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 5.1.2 Nenamjerni učinci (vrsta koja se procjenjuje nije predmet iskorištavanja), 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Vlastelicu ugrožava nestajanje plitkih močvarnih područja (DT 7.2.) i uništavanje plitkih muljevitih i pjeskovitih morskih obala (DT 1.2., DT 1.3., DT 7.3.). Populacija koja se gnijezdi u kontinentalnom dijelu Hrvatske ovisna je o taložnicama šećerana i svinjogojskih farmi, pa zatvaranje takvih postrojenja ili promjene u načinu korištenja taložnica mogu dovesti do trajnog ili privremenog gubitka staništa za gniježđenje i ishranu (DT 7.3.). Populacija koja se gnijezdi u priobalju ugrožena je nestajanjem plitkih i muljevetih morskih obala (DT 1.2., DT 1.3., DT 7.3.). te prestankom rada solana s tradicionalnim načinom proizvodnje soli (DT 7.3.) , kao što je to slučaj sa solanom Dinjiška na otoku Pagu. Turizam i rekreativne aktivnosti (DT 6.1.) na preostalim staništima u priobalju uznemiravaju ptice i onemogućuju nesmetano gniježđenje i hranjenje ptica. Krivolovom (DT 5.1.2.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićena Bonskom konvencijom (dodatak II), Bernskom konvencijom (dodatak II) i Direktivom o pticama (dodatak I). Unutar četiri važna područja za ptice Ekološke mreže RH gnijezdi se oko 95% ukupne hrvatske populacije vlastelice.
    • Potrebne mjere očuvanja
      2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4.2. Trening, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.2. Politika i regulativa, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Izradom planova upravljanja za važna područja za ptice u kojima je gnijezdeća populacija vlastelice cilj očuvanja (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je definirati mjere aktivne zaštite te osigurati njihovu provedbu. Očuvanjem i obnovom muljevitih i pjeskovitih morskih obala (CA 2.1., 2.3., 4.3., 5.2.), očuvanjem i revitaliziranjem vlažnih staništa (CA 2.3., 5.2.) te osiguravanjem mjera poticanja dosadašnjeg načina proizvodnje u solanama (CA 5.2., 6.4.) očuvat će se hranilišta i gnjezdilišta vlastelice. Provedbom mjera za poticanje ekstenzivne i/ili poluintenzivne proizvodnje na šaranskim ribnjacima (CA 5.2., 6.4.) potrebno je osigurati odgovarajuća staništa i hranilišta tijekom selidbe. Kontrolom rekreativnih aktivnosti (DT 2.1.), kao i suzbijanjem krivolova (CA 2.1., 4.2., 5.2., 5.4.) potrebno je smanjiti smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      Potrebno je provoditi redoviti monitoring gnijezdeće populacije (RA 3.1.) te istražiti rasprostranjenost, brojnost, ekologiju, selidbu te uzroke ugroženosti vlastelice u Hrvatskoj (RA 1.2., 1.3., 1.5.). Izradom i provedbom akcijskog plana za očuvanje gnijezdeće populacije vlastelice u Hrvatskoj (RA 2.1.) te planova upravljanja za važna područja za ptice u kojima je gnijezdeća populacija vlastelice cilj očuvanja (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je definirati mjere aktivne zaštite te osigurati njihovu provedbu.
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Obitavaju uz plitke slatke, bočate ili slane visoko produktivne vode: močvare, lagune, ušća, plitka jezera i rijeke, rižina polja, taložnice, ribnjake, solane i sl. Najveća dubina na kojoj se mogu hraniti je 20 cm, a pogotovo je za ptiće važno da ima i dosta znatno plićih dijelova. Druževne su. Izvan sezone gniježđenja su u malim jatima (najčešće 5 – 10 ptica), često u mješovitim jatima s drugim ćurlinima, rjeđe su samotne. Na odmorištima se skupljaju i u veća jata. Gnijezde se u kolonijama, često u rahlim skupinama od 10 do 40 parova, iznimno i do nekoliko stotina parova. Gnijezde se i samotni parovi, no rijetko, obično na lošim staništima ili izvan normalnog areala. Monogamne su, veze traju jednu gnijezdeću sezonu. Gnijezdo grade obično na golom tlu, na malim otočićima ili sprudovima okruženima plitkom vodom, ponekad i na suhom tlu i do 200 m udaljenom od vode. Gnijezdo grade, na jajima leže i o ptićima se brinu oba spola. U pologu su obično 4 jaja. Inkubacija traje 22 – 25 dana. Ptići su za let sposobni u dobi od 28 do 32 dana, a 2 – 4 tjedna kasnije postaju samostalni. Hrane se pretežito vodenim beskralješnjacima: vodenim kukcima i njihovim ličinkama, školjkašima, puževima, račićima, mnogočetinašima i sl. Love i punoglavce, sitne ribe i njihova jaja. Ponekad jedu i sjemenke. Najčešće hranu skupljaju brzim kljucanjem s površine blata, biljaka ili iz vode. Hranu traže gacajući i do dubine iznad koljena, katkad čak potpuno umaču glavu i vrat, ali veoma rijetko plivaju. Spretno love i leteće kukce, najčešće dok slijeću, ponekad skaču u zrak kako bi ih ulovile.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Kozmopolitska vrsta. Opisano je pet podvrsta, od kojih je nominalna rasprostranjena u Europi. Gnijezdi se u južnoj i srednjoj Europi, Ukrajini i na jugu Rusije. Selica je, zimuje u Africi, južno od Sahare. U manjem broju prezimljuje i u sjevernoj Africi i Španjolskoj.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      U Hrvatskoj se vlastelica počela gnijezditi tek potkraj 20. st. (Crnković i sur. 2002). Gniježđenje jednog para prvi je put zabilježeno 1995. na taložnici šećerane kod Virovitice. Od 1996. do 1999. gniježđenje je izostalo, 2000. se ponovno gnijezdio samo 1 par, 2001. 15 do 20 parova, a od 2002. redovito se gnijezdi 10 – 11 parova (I. D. Grlica). Na taložnici svinjogojske farme kod Slavonskog Broda 1996. su se uspješno gnijezdila dva para, 1997. gniježđenje je bilo neuspješno zbog oluje s tučom, a već 1998. gnjezdilište je uništeno čišćenjem taložnice (M. Šetina). U Baranji se vlastelica prvi put gnijezdila 2002., i to najmanje 14 parova na ribnjacima Podunavlje kraj Kopačkog rita (Mikuska i sur. 2002). Nakon toga se na ribnjacima Podunavlje više nije gnijezdila, no od 2007. se gnijezdi na taložnicama svinjogojske farme kod Darde, i to: 8 parova 2007., 6 parova 2008. i 11 parova 2009. (A. Tomik). U priobalju se gnijezdi na Ninskoj solani, solanama na otoku Pagu te na ušću Neretve. Od 2006. dva do tri para vlastelica redovito se gnijezde na ušću Neretve (L. Jurinović). Danas se ukupna hrvatska populacija vlastelice procjenjuje na 45 – 80 parova. U kopnenom je dijelu Hrvatske na selidbi još malobrojnija nego u priobalju (Mikuska i Mikuska 1994, Radović i sur. 1999, Delić i Grlica 2003, Radović i sur. 2005). Na primjer, za intenzivnog istraživanja ribnjaka Draganić (redovita prebrojavanja svakih deset dana od 1991. do 1994.) zabilježena je samo sedam puta, uvijek u proljeće (travanj i svibanj), obično jedna do četiri ptice, a jednom i osam ptica (Radović i sur. 1999). Za selidbe, u srpnju i kolovozu, na ribnjacima Podunavlje posljednjih se godina obično zadržavaju jata od oko 20 ptica (A. Tomik). Izuzetak je bio 2006., kada se zadržavalo njih 22 – 66. Riječ je vrlo vjerojatno o pticama iz populacije koja se u okolici gnijezdi. Također je jedna ptica zabilježena za selidbe u svibnju 2009. na Krbavskom polju u Lici (S. Barišić).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Aves
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Charadriiformes
    • Porodica
      Recurvirostridae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, A. L. Gardner, and W. C. Starnes, 2003: null. Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada.
      Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
      King, C.M.; Roberts, C.D.; Bell, B.D.; Fordyce, R.E.; Nicoll, R.S.; Worthy, T.H.; Paulin, C.D.; Hitchmough, R.A.; Keyes, I.W.; Baker, A.N.; Stewart, A.L.; Hiller, N.; McDowall, R.M.; Holdaway, R.N.; McPhee, R.P.; Schwarzhans, W.W.; Tennyson, A.J.D.; Rust, S.; Macadie, I. (2009). Phylum Chordata: lancelets, fishes, amphibians, reptiles, birds, mammals. in: Gordon, D.P. (Ed.) (2009). New Zealand inventory of biodiversity: 1. Kingdom Animalia: Radiata, Lophotrochozoa, Deuterostomia. pp. 431-554.
      Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
      Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
      SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
      Urban, E. K.; Fry, C. H.; Keith, S. (1986). The Birds of Africa, Volume II. Academic Press, London.
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
      Black-winged Stilt
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -