CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

oštrigar

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Preletnička populacija

Šifra
HRCP002481

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU D1)

Datum procjene
31.12.2013.

Prethodne procjene

  • 2003 - (EN B2ac)

    • Citat
    Radović, D., Kralj, J. (2013): Haematopus ostralegus Linnaeus, 1758 (HRCP002481). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2481. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Dragan Radović
      Jelena Kralj
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Revizija kriterija
    • Napomena uz razlog promjene
      Primjena kriterija i regionalnih smjernica
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      1.2 Komercijalna i industrijska područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 5.1.2 Nenamjerni učinci (vrsta koja se procjenjuje nije predmet iskorištavanja), 5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Oštrigara ugrožava uništavanje plitkih muljevitih i pjeskovitih morskih obala (DT 1.2., 1.3., 7.2., 7.3.), osobito onih na ušća rijeke Neretve i u sjevernoj Dalmaciji, jer time nestaju i njegova najvažnija hranilišta u Hrvatskoj. Turizam i rekreativne aktivnosti (DT 6.1.) uznemiravaju ptice i onemogućuju nesmetano hranjenje na preostalim staništima. Skupljanje školjaka (DT 5.4.) na ušću Neretve uzrok je dodatnog uznemiravanja. Krivolovom (DT 5.1.2.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićen Bernskom konvencijom (dodatak III) i Direktivom o pticama (dodatak II-2). Najvažnija odmorišta oštrigara nalaze se u važnim područjima za ptice Ekološke mreže RH: Delta Neretve i Sjeverozapadna Dalmacija i Pag.
    • Potrebne mjere očuvanja
      2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4.2. Trening, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.2. Politika i regulativa, 5.4. Usklađenost i provedba
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Izradom i provedbom planova upravljanja za važna područja za ptice Delta Neretve te Sjeverozapadna Dalmacija i Pag (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je osigurati provedbu aktivnih mjera zaštite na najvažnijim hranilištima kao što su kontrola rekreativnih aktivnosti, sprečavanje krivolova i uznemiravanja (CA 4.2., 5.2., 5.4.) i dr. Očuvanjem i obnovom muljevitih i pjeskovitih morskih obala (CA 2.1., 2.3., 4.3., 5.2.) i ostalih vlažnih staništa (CA 2.3., 5.2.) potrebno je očuvati staništa oštrigara u Hrvatskoj.
    • Potrebna istraživanja
      1.3 Biologija i ekologija, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      Potrebno je istražiti selidbu (RA 1.3.) te provoditi redoviti monitoring preletničke populacije oštrigara u Hrvatskoj (RA 3.1.). Izradom i provedbom planova upravljanja za važna područja za ptice Delta Neretve te Sjeverozapadna Dalmacija i Pag (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je osigurati provedbu aktivnih mjera zaštite na najvažnijim hranilištima.
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Primarna su mu staništa slane močvare, zatim pjeskovite, šljunkovite, rjeđe stjenovite, morske obale, bogate mekušcima, kolutićavcima i rakovima, no istočnoeuropska podvrsta obitava pretežito u unutrašnjosti, uz rijeke, jezera i različite kopnene otvorene površine, uključujući poljodjelske površine. Druževni su tijekom većega dijela godine. Na zimovalištima su tijekom hranjenja samotni ili u malim skupinama (do 10 ptica), ali se nakon hranjenja skupljaju u veća jata (i do nekoliko tisuća ptica). Gnijezde se samotni parovi. Monogamni su, veze su najčešće doživotne. Gnijezdo grade na tlu, najčešće na otvorenom ili u niskom bilju, iznimno i na povišenom: na kamenju, panjevima ili stupovima, čak i na krovovima pokrivenim šindrom. Gnijezdo grade, na jajima leže i o ptićima se brinu oba spola. U pologu su obično 3 jaja, a inkubacija traje 24 – 27 dana. Ptići su za let sposobni nakon 28 – 32 dana. Postaju samostalni odmah nakon toga ili ostaju ovisni o roditeljima do 6 mjeseci, pa i duže. U obalnom pojasu pretežito se hrane školjkašima, najčešće veličine iznad 10 mm, a u unutrašnjosti gujavicama. Love i puževe, mnogočetinaše, rakove, ličinke kukaca, a rijetko i ribe. Školjkaše otvaraju na dva načina: razbijanjem ruba školjke nizom kratkih udaraca, nakon čega uvlače kljun i sijeku mišiće zatvarače ili zabadanjem kljuna između ljuštura oštećuju mišiće zatvarače. Svaka ptica služi se samo jednom tehnikom, i to onom koju je naučila od roditelja.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Gnijezdi se u Europi, Aziji i na Novom Zelandu. Opisane su četiri podvrste, od kojih su dvije rasprostranjene u Europi: H. o. ostralegus gnijezdi se na obalama zapadne i sjeverne Europe i u Sredozemlju, a H. o. longipes u unutrašnjosti Rusije i Ukrajini. Pretežito su selice, no malobrojne ptice zapadne Europe su disperzivne ili stanarice. Zimuje u Europi, na obalama Atlantika, uključujući Sjeverno more, te na obalama sjeverozapadne Afrike. Pretpostavlja se da ptice koje se gnijezde u Sredozemlju zimuju u Tunisu i Libiji.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      U Hrvatskoj je oštrigar redovita preletnica ušća Neretve za proljetne selidbe (od sredine ožujka do početka lipnja) kad se na sprudovima i obalama oko ušća zadržava do 20 ptica (Rucner 1998, D. Radović), dok za jesenske selidbe nije redovit i obično su prisutne pojedinačne ptice (D. Radović). Na ostalom dijelu priobalja češći je samo u sjevernoj Dalmaciji, od Zadra do Ljubača, gdje se najčešće viđaju pojedinačne ptice (Stipčević 1996). Na tom području je 20-ih godina 20. st. bio redovita selica, također brojnija i učestalija za proljetne nego za jesenske selidbe (Maštrović 1931). U priobalju je, izvan ušća Neretve i sjeverne Dalmacije, neredovit i malobrojan, bilježen na primjer: u Stobreču 1958. i 1962. (Cvitanić 1963, Piasevoli i Pallaoro 1991), kod Sinja 1925. (Piasevoli i Pallaoro 1991), na Rabu 1966. (Moll 1970), na Purari (Kornati) 2001. (D. Radović). Kod Dubrovnika je zabilježen 1962., 1970. i 1975. (Tutman 1980) te tri puta u razdoblju od 1998. do 2003. (D. Dender). Na Vranskom jezeru kod Pakoštana po jedna je ptica prstenovana 2002. (D. Radović) i 2007. (I. Lolić). U kopnenom je dijelu Hrvatske rijedak, zabilježen samo šest puta u posljednjih pedeset godina: po jedna ptica krajem ožujka 1983. u Kopačkom ritu (Mikuska i Mikuska 1994), kod Valpova 1985. (D. Radović), na ribnjacima Draganić u kolovozu 1999. i svibnju 2005. (D. Radović), na kanalu Sava-Odra u okolici Zagreba u rujnu 2008. (D. Krnjeta) te četiri ptice na Savi kod Hruščice u svibnju 2001. (D. Krnjeta).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Aves
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Charadriiformes
    • Porodica
      Haematopodidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, A. L. Gardner, and W. C. Starnes, 2003: null. Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada.
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, and A. L. Gardner, 1987: Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. Resource Publication, no. 166. 79.
      Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
      International Commission on Zoological Nomenclature. Direction 43 Addition to the Official List of Specific Names in Zoology (a) of the specific names of the type species of seventy three genera in the class Aves, the names of which were placed on the Official List of Generic Names in Zoology in the period up to the end of 1936 and (B) of twelve specific names which are currently regarded as senior Subjective synonyms of such names.Opinions and declarations rendered by the International Commission on Zoological Nomenclature 1D(D.7), 171-210 (1956)
      Linnaeus, C. (1758). Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Editio decima, reformata [10th revised edition], vol. 1: 824 pp. Laurentius Salvius: Holmiae.
      Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
      Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
      SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
      SOF (2007) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
      Urban, E. K.; Fry, C. H.; Keith, S. (1986). The Birds of Africa, Volume II. Academic Press, London.
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
      Eurasian Oystercatcher
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -