CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

sivi sokol

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Gnijezdeća populacija

Šifra
HRCP002479

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU D1)

Datum procjene
31.12.2013.

Prethodne procjene

  • 2003 - (VU D1)

    • Citat
    Budinski, I. (2013): Falco peregrinus Tunstall, 1771 (HRCP002479). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2479. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Ivan Budinski
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 5.1.1 Namjerno korištenje (vrsta koja se procjenjuje je predmet iskorištavanja), 5.1.3 Progon/kontrola, 6.1 Rekreacijske aktivnosti
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Intenziviranjem poljodjelstva (DT 2.1.) smanjuje se kvaliteta staništa sivog sokola u Hrvatskoj. Krivolovom (DT 5.1.3.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica, a preintenzivnim lovom (DT 5.1.1.) se smanjuju populacije srednje velikih ptica, njegova najvažnijeg plijena. Ugrožavaju ga i krađa jaja ili ptića iz gnijezda (DT 5.1.1.). Uznemiravanje ptica na gnijezdima zbog porasta turizma i rekreativnih aktivnosti (DT 6.1.) kao što su penjanje po liticama ili let zmajevima (paraglajding) uz litice za gniježđenje negativno utječu na uspješnost gniježđenja.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićen Bonskom konvencijom (dodatak II), Bernskom konvencijom (dodatak II), Washingtonskom konvencijom (CITES I) i Direktivom o pticama (dodatak I). Oko trećina ukupne hrvatske populacije sivog sokola gnijezdi se zaštićenim područjima: u parkovima prirode Velebit, Telašćica, Biokovo, Učka, Lastovsko otočje, Žumberak-Samoborsko gorje i Medvednica te u nacionalnim parkovima Kornati, Krka, Paklenica, Mljet i Plitvička jezera. Unutar 18 važnih područja za ptice Ekološke mreže RH gnijezdi se 80% ukupne hrvatske populacije sivog sokola.
    • Potrebne mjere očuvanja
      2.1. Upravljanje područjem/površinom, 4.2. Trening, 5.2. Politika i regulativa, 5.3. Standardi i pravila u privatnom sektoru, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.3. Tržišni čimbenici, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Izrada planova upravljanja za važna područja za ptice u kojima je sivi sokol ciljna vrsta (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je osigurati aktivne mjere zaštite, među kojima je i zaštita ptica od uznemiravanja na liticama na kojima se gnijezde (CA 2.1.). Poticanjem ekstenzivnog stočarstva i tradicionalnih oblika poljodjelstva u Hrvatskoj (CA 5.3., 6.3., 6.4.) potrebno je očuvati hranilišta i osigurati raspoloživost plijena ove vrste u Hrvatskoj. Provedbom mjera za suzbijanje krivolova ptica u Hrvatskoj (CA 4.2., 5.2., 5.4.) potrebno je smanjiti smrtnost i uznemiravanje ptica tijekom čitavoga godišnjeg ciklusa. Provedbom mjera za minimiziranje negativnih učinaka nadzemnih vodova za prijenos električne energije na ptice (CA 5.2.) potrebno je smanjiti smrtnost uzrokovanu kolizijom ili elektrokucijom.
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      Potrebno je provoditi redoviti monitoring gnijezdeće populacije (RA 3.1.), istražiti rasprostranjenost i brojnost, ekologiju, zimovanje, selidbu te uzroke ugroženosti sivog sokola u Hrvatskoj (RA 1.2., 1.3., 1.5.). Izradom i provedbom akcijskog plana za očuvanje gnijezdeće populacije sivog sokola u Hrvatskoj (RA 2.1.) te planova upravljanja za važna područja za ptice u kojima je sivi sokol ciljna vrsta (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je osigurati aktivne mjere zaštite.
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Obitavaju na raznolikim staništima, od otvorenih do šumovitih područja, u unutrašnjosti i uz more. Vrlo su prilagodljivi i mogu se naći gotovo svugdje, ali obično se ne gnijezde u prostranim nizinskim područjima (stepama, pustinjama, kultivirane nizine bez drveća) u kojima nema sigurnih mjesta za gniježđenje, velikim prostranim šumama, jako obraslim močvarama. Za lov su im potrebna otvorena područja koja često uključuju različita vlažna ili priobalna staništa. Za gniježđenje trebaju litice, stijene ili druge strme, nepristupačne položaje (npr. tornjeve ili ruševine), a u dijelovima areala gnijezdi se i na stablima (u starim gnijezdima drugih ptica) ili na tlu. Nisu druževni. Gnijezde se samotno. Monogamni su, a veze su vjerojatno doživotne. U pologu su obično 3 – 4 jaja, inkubacija traje 29 – 32 dana. Na jajima leže i o ptićima se brinu oba roditelja. Ptići mogu letjeti s 35 – 42 dana, a samostalni su nakon daljnjih dva ili više mjeseci. Uglavnom se hrane pticama. Povremeno love šišmiše, a rijetko kukce ili terestrički plijen kao što su mali sisavci i gušteri. Love ptice od veličine kraljića do sive čaplje ili guske, rijetko sisavce, vodozemce, guštere i kukce. Plijen love pretežito u zraku, obično iznad otvorenih površina ili vode. Plijen traže za kružećega leta ili s povišene promatračnice. Uobičajeni je način lova da se dignu iznad plijena i žustro se obruše na nj, brzinom i do 240 km na sat. Rijetko love u paru.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Kozmopolitska vrsta. Opisano je 19 podvrsta, od kojih su tri europske: na sjeveru Europe gnijezdi se F. p. calidus, u srednjoj Europi F. p. peregrinus, a u južnoj Europi i sjevernoj Africi F. p. brookei. Podvrsta F. p. calidus i sjeverne populacije podvrste F. p. peregrinus su migratorne i zimuju od srednje Europe na jug, sve do južne Afrike. Podvrsta F. p. brookei i južne populacije podvrste F. p. peregrinus su stanarice.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Gnjezdarica je primorske, gorske i mjestimično panonske Hrvatske. Populacija je najbrojnija i najstabilnija u primorskoj Hrvatskoj, od Dubrovačkog primorja (D. Dender, I. Budinski, M. Budinski) do Istre (I. Budinski, G. Sušić). U Istri se gnijezdi 2 – 5 parova (I. Budinski), na Cresu s okolnim otocima 3 – 6 parova (G. Sušić), na Kornatima i Dugom otoku 7 – 10 parova (Z. Ružanović, D. Ćiković, I. Budinski). U Viškom arhipelagu je prisutno čak 8 – 10 parova (K. Leskovar, I. Budinski, K. Mikulić). Ukupnu priobalnu populaciju čini 70 – 110 parova. Populacija sivoga sokola je u gorskoj i pogotovo panonskoj Hrvatskoj (kao i u ostalim dijelovima Europe, osim Mediterana) drastično smanjena 50-ih i 60-ih godina 20. st., što je posljedica pretjerane uporabe pesticida u poljoprivredi i lova (Hagemeijer i Blair 1997). Krajem 20. st. počinje rasti brojnost sivih sokolova u gorskoj i panonskoj Hrvatskoj. Ogulina 1998. (D. Ćiković), Korenice 2000. (K. Leskovar), Samobora 2001. (K. Leskovar), Slavonskog Broda 2007. (M. Šetina), Plitvičkih jezera (Tutiš i sur., u tisku), na Medvednici 2007. (K. Mikulić) te Ivanščici i Ravnoj gori u Hrvatskom zagorju (I. Sever). Odrasli sivi sokolovi opažaju se i u većim gradovima u panonskoj Hrvatskoj, no gniježđenje u samim gradovima do sada nije sa sigurnošću dokazano. Kako su u gradovima na zimovanju prisutni sivi sokolovi sjevernijih populacija koji se zadržavaju sve do sredine travnja (I. Budinski, A. Čulina, B. Rubinić, M. Prommer), problem je u tom razdoblju razlikovati ih od potencijalnih gnjezdarica. U Zagrebu je promatrana odrasla ptica kako hrani mladu, ali već za let sposobnu pticu (K. Leskovar). Moguće je stoga da je riječ o pticama s obližnjega gnjezdilišta na Medvednici. Ukupna populacija u gorskoj i panonskoj Hrvatskoj vjerojatno ne prelazi 10 parova, tako da ukupnu hrvatsku populaciju vjerojatno čini 80 do 120 parova.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Aves
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Falconiformes
    • Porodica
      Falconidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Ayerbe Quiñones, F. (2018). Guía ilustrada de la avifauna colombiana. Wildlife Conservation Society
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, A. L. Gardner, and W. C. Starnes, 2003: null. Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada.
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, and A. L. Gardner, 1987: Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. Resource Publication, no. 166. 79.
      Banks, R.C., R.W. McDiarmid, and A.L. Gardner. 1987. Checklist of vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. U.S. Fish and Wildlife Service Resource Publication No. 166. 79 p.
      Burnham, W.,J. R. Belthoff,C. Sandfort (2003) Peregrine Falcon eggs: egg size, hatchling sex, and clutch sex ratios
      Dickinson, Edward C., ed., 2003: null. The Howard and Moore Complete Checklist of the Birds of the World, 3rd edition. 1039.
      Gallardo, J. C.; Macías, V.; Velarde, E. (2009). Birds (Vertebrata: Aves) of the Gulf of Mexico. Pp. 1321–1342 in Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
      Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
      Gärdenfors (2000) Rödlistade arter i Sverige 2000
      Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2000
      Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) The 2010 Red List of Swedish Species
      Gärdenfors (ed.) (2010) Rödlistade arter i Sverige 2010
      Gärdenfors (ed.), U. (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2005
      Gärdenfors (ed.), U. (2005) Rödlistade arter i Sverige 2005
      Integrated Taxonomic Information System (ITIS).
      International Commission on Zoological Nomenclature. Opinion 882 Ornithologia Britannica, 1771: validation of four specific names of birds.Bulletin of Zoological Nomenclature 26, 26-27 (1969)
      Luck et al. 2012; Stiles.F. G. & L. Rosselli. 1998; Remsen & Robinson 1990; Hilty & Brown 1986,2001; Sherry 1990; Naranjo et al. 2012; Hilty & Brown 1986, 2001; Newbold et al. 2012; Belmaker & Jetz 2013; Dunning, J.B. 2007; http://www.hbw.com.
      Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
      Peterson, R.T.; Peterson, V.M. (2002). A field guide to the birds of eastern and central North America. Fifth Edition. Peterson Field Guide Series. Houghton Mifflin Company. New York. 427 p.
      Robbins, C. S. (1983). Golden field Guide to Birds of North America. Golden press. 360p.
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
      Peregrine Falcon
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -