CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

gorski zviždak

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Gnijezdeća populacija

Šifra
HRCP002469

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN D)

Datum procjene
31.12.2013.

Prethodne procjene

  • 2003 - (CR D)

    • Citat
    Ćiković, D., Barišić, S. (2013): Phylloscopus bonelli (Vieillot, 1819) (HRCP002469). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2469. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Davor Ćiković
      Sanja Barišić
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Not recognized ver 3.1 (BirdLife International 2008)
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      Nova procjena veličine populacije
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      -
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Najvjerojatnije je riječ o rubnoj, malobrojnoj populaciji i najvjerojatnije gorski zviždak nikada nije bio brojan u Hrvatskoj. Bez opsežnijih istraživanja ne mogu se odrediti mogući uzroci ugroženosti.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićen Bonskom konvencijom (dodatak II) i Bernskom konvencijom (dodatak II). Dio gnjezdilišta gorskog zviždka nalazi se unutar Ekološke mreže RH, u Područje gniježđenja modrovoljke u Hrvatskoj. važnim područjima za ptice Velebit te Učka i Ćićarija.
    • Potrebne mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      -
    • Potrebna istraživanja
      1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 3.1 Trendovi populacije
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      Potrebno je provesti istraživanje rasprostranjenosti i brojnosti, ekologije, taksonomske pripadnosti i mogućih razloga ugroženosti gnijezdeće populacije gorskog zviždka u Hrvatskoj (RA 1.1., 1.2., 1.3. i 3.1.) te uspostaviti praćenje stanja gnijezdeće populacije (RA 3.1.).
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Obitavaju u otvorenim, toplim i suhim šumama: u sjevernim dijelovima areala pretežito u nizinskim, otvorenim listopadnim šumama (osobito hrastovim, brezovim i kestenovim), a na jugu areala u planinskim bjelogoričnim, mješovitim ili crnogoričnim (osobito borovim) šumama. Nisu osobito druževni, na zimovalištima su samotni i teritorijalni. Obiteljske skupine spajaju se tijekom srpnja i kolovoza i često tvore mješovita jata s drugim zviždcima, kraljićima, puzavcima i muharicama. Za proljetne selidbe su u malim, rahlim jatima. Monogamni su, gnijezde se samotni parovi. Ženke grade gnijezdo na tlu, obično ispod bilja, otpalih grana, ispod korijenja drveća, rijetko i na otvorenom. Gnijezdo je često smješteno u plitkoj udubini koju ptice ponekad i same naprave u tlu ili odronu. U pologu je 5 – 6 jaja, inkubacija traje 12 – 13 dana. Na jajima leži ženka, a o ptićima se brinu oba roditelja te katkada podijele leglo između sebe. Ptići opernaćuju s 12 – 13 dana, nije poznato kada se osamostaljuju. Pretežito se hrane kukcima, ali i paucima i sitnim puževima, u jesen rijetko jedu i nešto bobica. Hranu uglavnom skupljaju u krošnjama drveća, često po površini lišća i grana. Kukce love i u letu.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Gnijezdi se u južnoj i zapadnoj Europi, južnom dijelu središnje Europe, sjeverozapadnoj Africi i Maloj Aziji. Opisane su dvije podvrste: nominalna se gnijezdi u zapadnom dijelu areala, istočno do Italije, Austrije i Slovenije, a P. b. orientalis u jugoistočnoj Europi i Maloj Aziji.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Hrvatska se nalazi na području njihova dodira i iz postojećih podataka nije jasno kako su ovdje rasprostranjene. U zbirci svlakova Zavoda za ornitologiju pohra-njena su dva primjerka, oba podvrste P. b. orientalis: iz Nina (kolovoz 1946.) i s Učke (svibanj 1957.). U nekim sistematikama podvrste se razdvajaju na vrste no prema BirdLife International (2010) nisu razdvojene. Selica je, zimuje u podsaharskoj Africi. Gniježđenje gorskog zviždka u Hrvatskoj prvi je zabilježio Rucner (1998) krajem 50-ih i početkom 60-ih godina prošlog stoljeća na primorskim padinama Velebita i Učke te kod Otočca u Lici. Nakon tih opažanja, sljedeća dolaze tek iz 21. st. – četiri opažanja s Učke u sezoni gniježđenja: 2004. (K. Leskovar i I. Budinski) te 2008. i 2009. (K. Mandić). Ukupna hrvatska populacija vjerojatno ne prelazi 50 parova. Za selidbi je gorski zviždak vrlo rijetko bilježen, uglavnom u priobalju: kod Sv. Jurja (Terrasse i Terrasse 1961), kod Nina i na Učki (Sušić i sur. 1988), na rtu Kamenjak u Istri (M. Malatestinić) te kod Stobreča (J. Lušić). U zapadnom dijelu središnje Hrvatske još je rjeđe bilježen (Rucner 1975, D. Radović).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Aves
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Passeriformes
    • Porodica
      Phylloscopidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
      SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
      Bonelli’s Warbler
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -