CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

žalar cirikavac

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Zimujuća populacija

Šifra
HRCP002464

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN D)

Datum procjene
31.12.2013.

Prethodne procjene

  • 2003 - (EN B1ac)

    • Citat
    Kralj, J., Jurinović, L. (2013): Calidris alpina (Linnaeus, 1758) (HRCP002464). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2464. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Jelena Kralj
      Luka Jurinović
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Najmanje zabrinjavajuća LC ver 3.1 (BirdLife International 2009)
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      1.2 Komercijalna i industrijska područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 5.1.2 Nenamjerni učinci (vrsta koja se procjenjuje nije predmet iskorištavanja), 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Zimujuća populacija žalara cirikavca u Hrvatskoj ugrožena je uništavanjem plitkih muljevitih i pjeskovitih morskih obala (DT 7.3., DT 1.3., 1.2.), osobito na ušću rijeke Neretve te u sjeverozapadnom dijelu sjeverne Dalmacije. Ugrožava ih i prestanak rada solana s tradicionalnim načinom proizvodnje (npr. solane Dinjiška na otoku Pagu) (DT 7.3.), kao i smanjivanje površine i kvalitete močvarnih područja u cjelini (DT 7.2.). Turizmom i rekreativnim aktivnostima (DT 6.1.) na preostalim staništima ptice se uznemiravaju, što onemogućuje nesmetano hranjenje. Krivolovom (DT 5.1.2.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićen Bernskom konvencijom (dodatak II) i Bonskom konvencijom (dodatak II). Glavna zimovališta žalara cirikavca nalaze se unutar Ekološke mreže RH, u važnim područjima za ptice Sjeverozapadna Dalmacija i otok Pag te Delta Neretve.
    • Potrebne mjere očuvanja
      2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4.2. Trening, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.2. Politika i regulativa, 5.3. Standardi i pravila u privatnom sektoru, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Očuvanje zimujuće populacije u Hrvatskoj potrebno je osigurati planovima upravljanja važnim područjima za ptice Sjeverozapadna Dalmacija i Pag te Delta Neretve (RA 2.2., CA 2.1.). Potrebno je očuvati i revitalizirati muljevite i pjeskovite morske obale i pripadajuće im slanuše (CA 2.1., 2.3., 4.3., 5.2.), solane s tradicionalnim načinom proizvodnje soli (CA 5.3., 6.4.) te ostala vlažnih staništa u Hrvatskoj (CA 2.3., 5.2.). Kako bi se smanjila smrtnost i uznemiravanje žalara cirikavca, potrebno je strogo i dosljedno provoditi suzbijanja krivolova (CA 4.2., 5.2., 5.4.).
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      Potrebno je provoditi monitoring zimujuće populacije (RA 3.1.) te istražiti zimovanje i selidbu žalara cirikavca u Hrvatskoj (RA 1.2., 1.3.). Očuvanje zimujuće populacije u Hrvatskoj potrebno je osigurati planovima upravljanja važnim područjima za ptice Sjeverozapadna Dalmacija i Pag te Delta Neretve (RA 2.2., CA 2.1.).
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Gnijezde se u tundri i u raznim tipovima travnatih otvorenih staništa, pogotovo onih bliže obalama mora i riječnih ušća. Izvan gnijezdeće sezone obitavaju po širokim morskim obalama s muljevitim pličinama bogatim beskralješnjacima, lagunama, riječnim ušćima, muljevitim površinama uz jezera, rijeke i ribnjake, taložnicama i sl. Druževni su. Izvan sezone gniježđenja okupljaju se u jatima, često više stotina ili čak više tisuća ptica zajedno. Monogamni su. Veze uspostavljaju nakon povratka na gnjezdilište, a često ih iste ptice i obnavljaju. Parovi su teritorijalni i uglavnom se gnijezde samotno, samo katkad nakupljeni su u rahle kolonije. Gnijezdo grade na tlu, ponekad na busenju trave, skriveno u niskom raslinju. Oba spola grade gnijezdo, leže na jajima i brinu se o ptićima. Ženka često napušta leglo prije nego što su mladi sposobni za let pa se o ptićima dalje brine samo mužjak. U pologu su obično 4 jaja. Inkubacija traje 22 dana. Ptići mogu letjeti nakon 19 – 21 dana, a u to se vrijeme i osamostaljuju. Pretežito se hrane beskralješnjacima, za gniježđenja najviše kukcima i njihovim ličinkama, također sitnim mekušcima, kolutićavcima, paucima i sjemenkama. Za selidbe i zimovanja hrane se u kontinentalnim područjima kukcima i planktonskim račićima, a u priobalju beskralješnjacima u mulju pojasa između plime i oseke (mnogočetinaši, puževi, školjke, račići). Plijen traže vidom i opipom. Često se hrane sustavno zabadajući kljun u nizovima veoma brzih, plitkih uboda u mulj, ostavljajući karakterističan trag.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjen je cirkumpolarno, opisano je devet podvrsta, od kojih se u Europi gnijezde dvije: nominalna podvrsta u tundri na sjeveru Skandinavije i Rusije i podvrsta C. a. schinzii na britanskom otočju te zemljama oko Baltika i Sjevernoga mora. Selica je, europske ptice zimuju u zapadnoj Europi, sjeverozapadnoj Africi i Sredozemlju.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      U Hrvatskoj je žalar cirikavac redovita zimovalica samo na ušću Neretve gdje zimuje 10 – 70 ptica (L. Jurinović) te u sjeverozapadnom dijelu sjeverne Dalmacije: u obalnom području od Privlake preko Ninskog zaljeva (uključujući Ninsku solanu) i uvale Ljubač do uvale Plemići te južni dio otoka Paga s paškim solanama. Tijekom monitoringa zimujućih populacija ćurlina u sjeverozapadnom dijelu sjeverne Dalmacije između 2004. i 2009. bilježeno je 38 – 125 žalara cirikavaca (K. Leskovar, D. Radović). Na ušću Mirne su u manjem broju (do 20 ptica) počeli zimovati tek od 1999. (D. Blažina). Izvan tih područja, tijekom zime bilježen je vrlo rijetko, npr. na otoku Krku (Rucner 1957). Ukupna zimujuća populacija procijenjena je na 100 do 250 ptica. Za selidbe je široko rasprostranjen u cijeloj panonskoj Hrvatskoj (Radović i sur. 1999, Mikuska i Mikuska 1994, Šetina 1968) i cijelom priobalju (Rucner 1998, Stipčević 1997, Tutman 1980, Krpan 1980). Preletnička populacija procijenjena je najmanje zabrinjavajućom (LC).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Aves
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Charadriiformes
    • Porodica
      Scolopacidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, A. L. Gardner, and W. C. Starnes, 2003: null. Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada.
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, and A. L. Gardner, 1987: Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. Resource Publication, no. 166. 79.
      Banks, R.C., R.W. McDiarmid, and A.L. Gardner. 1987. Checklist of vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. U.S. Fish and Wildlife Service Resource Publication No. 166. 79 p.
      Gallardo, J. C.; Macías, V.; Velarde, E. (2009). Birds (Vertebrata: Aves) of the Gulf of Mexico. Pp. 1321–1342 in Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
      Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
      Integrated Taxonomic Information System (ITIS).
      King, C.M.; Roberts, C.D.; Bell, B.D.; Fordyce, R.E.; Nicoll, R.S.; Worthy, T.H.; Paulin, C.D.; Hitchmough, R.A.; Keyes, I.W.; Baker, A.N.; Stewart, A.L.; Hiller, N.; McDowall, R.M.; Holdaway, R.N.; McPhee, R.P.; Schwarzhans, W.W.; Tennyson, A.J.D.; Rust, S.; Macadie, I. (2009). Phylum Chordata: lancelets, fishes, amphibians, reptiles, birds, mammals. in: Gordon, D.P. (Ed.) (2009). New Zealand inventory of biodiversity: 1. Kingdom Animalia: Radiata, Lophotrochozoa, Deuterostomia. pp. 431-554.
      Linkletter, L. E. (1977). A checklist of marine fauna and flora of the Bay of Fundy. Huntsman Marine Laboratory, St. Andrews, N.B. 68: p.
      Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
      Luck et al. 2012; Newbold et al 2012; Belmaker & Jetz 2013
      Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
      Peterson, R.T.; Peterson, V.M. (2002). A field guide to the birds of eastern and central North America. Fifth Edition. Peterson Field Guide Series. Houghton Mifflin Company. New York. 427 p.
      Robbins, C. S. (1983). Golden field Guide to Birds of North America. Golden press. 360p.
      Rödlistningsarbetet (2004-12-11 00:00:00) Synonymikhantering i samband med rödlistningsprocessen inför 2005 års rödlista.
      SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
      Squires, H. J. (1990). Decapod Crustacea of the Atlantic coast of Canada. Canadian Bulletin of Fisheries and Aquatic Sciences. 221: 532 p.
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
      Dunlin
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -