CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

siva štijoka

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Gnijezdeća populacija

Šifra
HRCP002460

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN D)

Datum procjene
31.12.2013.

Prethodne procjene

  • 2003 - (DD -)
  • Citat
    Tutiš, V., Ćiković, D. (2013): Porzana parva (Scopoli, 1769) (HRCP002460). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2460. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Vesna Tutiš
      Davor Ćiković
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Najmanje zabrinjavajuća LC ver 3.1 (BirdLife International 2009)
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      Nova procjena veličine populacije; Primjena kriterija i regionalnih smjernica
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      5.1.2 Nenamjerni učinci (vrsta koja se procjenjuje nije predmet iskorištavanja), 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Nestajanjem močvarnih područja s obilnom obalnom vegetacijom (trska, rogoz, šaš, itd.) zbog regulacija rijeka i melioracija (DT 7.2.) te nestajanjem šaranskih ribnjaka s ekstenzivnom proizvodnjom (DT 7.3.) nestaju staništa sive štijoke. Paljenjem starih tršćaka (DT 7.3.) ili košenjem trske smanjuje se kvaliteta preostalih staništa i onemogućuje gniježđenje. Krivolovom (DT 5.1.2.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićena Bonskom konvencijom (dodatak II), Bernskom konvencijom (dodatak II) i Direktivom o pticama (dodatak I). Većina je gnjezdilišta u priobalju u zaštićenim područjima: u posebnim ornitološkim rezervatima Prud, Orepak i Pod uz rijeku Neretvu, u Nacionalnom parku Krka i u Parku prirode Vransko jezero. U nizinskoj Hrvatskoj zaštićena su gnjezdilišta u parkovima prirode Kopački rit i Lonjsko polje. Unutar 11 važnih područja za ptice Ekološke mreže RH gnijezdi se oko 70% ukupne hrvatske populacije sive štijoke.
    • Potrebne mjere očuvanja
      2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4.2. Trening, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.2. Politika i regulativa, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Izradom planova upravljanja (RA 2.2., CA 2.1.) za važna područja za ptice u kojima je siva štijoka ciljna vrsta (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je osigurati provedbu aktivnih mjera zaštite na gnjezdilištima, kao što su osiguravanje dovoljne razine vode na gnjezdilištima (CA 2.3.), sprečavanje košenja i paljenja trske (CA 2.1.), sprečavanje krivolova (CA 4.2., 4.3., 5.4.), uznemiravanja (CA 2.1.) i dr. Očuvanjem i revitaliziranjem vlažnih staništa (CA 2.3., 5.2.) te poticanjem ekstenzivne ili poluintenzivne proizvodnje na šaranskim ribnjacima (CA 5.2., CA 6.4.) potrebno je očuvati hranilišta i potencijalna gnjezdilišta ove vrste u Hrvatskoj.
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Nastanjuju slatkovodna vlažna staništa: visoko produktivna poplavna područja, rubovi većih jezera ili rijeka, poplavne šume. Gnijezde se i na ribnjacima i rižinim poljima, ali izbjegavaju mjesta izložena uznemirivanju. Potrebno im je visoko, gusto bilje (rogozici, tršćaci, visoki šaševi i sl.) koje može rasti i iz prilično duboke vode – važno je da postoji obilje poleglih stabljika koje tvore mostove ili plutajuće nakupine po kojima mogu trčati. Stoga su posebno pogodni stariji rogozici i tršćaci koji se više godina ne kose ili ne pale. Ne smetaju im ni veće promjene razine vode. Vrlo su skrovite, a ako izlaze na otvoreno, uvijek je to blizu gustoga bilja u koje bježe kad su uznemirene. Samotne su. Za gniježđenja su u teritorijalnim parovima, monogamne su, veze para traju jednu gnijezdeću sezonu. Gnijezdo grade mužjaci u gustom bilju, uz vodu ili na vodi, na busenu ili na platformi od trulećeg bilja, uvijek na mjestima do kojih se može doprijeti samo plivanjem. U pologu je 7 – 9 jaja, inkubacija traje 15 – 17 dana. Na jajima leže i o ptićima se brinu oba roditelja. Porodično jato se ponekad zbog hranjenja kratko razdvaja u dvije skupine, svaka s po jednim roditeljem. Ptići su sposobni za let u dobi od 45 do 50 dana, a neovisni o roditeljima vjerojatno postaju i prije. Pretežito se hrane sitnim beskralješnjacima (kukcima i njihovim ličinkama, paucima, vodenim puževima, kolutićavcima i sl.) i sjemenkama vodenog bilja. Hranu skupljaju hodajući po poleglim stabljikama ili plutajućoj vegetaciji, plivajući, a katkad i roneći.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjena je u Europi i Aziji. U istočnoj Europi areal joj je kontinuiran, dok se u srednjoj i zapadnoj Europi gnijezdi samo lokalno. Selica je, zimuje uglavnom u istočnoj Africi, no u malom broju i u Sredozemlju, zapadnoj Africi, na Arapskom poluotoku i u Indiji.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      U Hrvatskoj se gnijezdi u panonskom dijelu i priobalju, ali su rasprostranjenost i brojnost zbog njezine skrovitosti samo djelomično poznati. U panonskoj Hrvatskoj gniježđenje je zabilježeno u Baranji (Mikuska i Mikuska 1994, A. Tomik), Lonjskom polju (Schneider 1989, D. Radović) i na ribnjacima Draganić (V. Tutiš, D. Radović). U Baranji je A. Tomik zabilježio gniježđenje najmanje šest parova: na Suručkoj bari i kanalu Barbara kod Darde, na Malom Dunavu kod Vardarca te na ribnjacima i močvarnim staništima južno od sela Kopačevo. U priobalju se gnijezdi: na Vranskom jezeru kod Pakoštana 3 – 4 para (Radović i sur. 2004), u Nacionalnom parku Krka 3 – 5 parova (Radović i sur. 2005) i uz donji tok Neretve (Sackl i Smole 2003, D. Radović, B. Štumberger, V. Tutiš, B. Ilić), a vjerojatno i u dolini Mirne (Rubinič 1996). U doba gniježđenja, u svibnju 2001., zabilježena je na južnom dijelu otoka Cresa pa je moguće da se tu u malom broju i gnijezdi (G. Sušić). Za selidbe je znatno rasprostranjenija: bilježena je u Pokupskom bazenu (D. Radović), Donjoj Posavini (Vasilik 2004), Podunavlju (Mikuska i Mikuska 1994) te na više lokaliteta duž priobalja (Cvitanić 1961, Tutman 1980, Sušić i sur. 1988, Rubinič 1996, Rucner 1998, Radović i sur. 2004, Radović i sur. 2005). Zimi je zabilježena samo u delti Neretve gdje je 5. siječnja 2004., u tršćacima uz rijeku Norin, zabilježeno šest ptica (V. Tutiš). Nije jasno je li se radilo pticama iz lokalne gnijezdeće populacije, koje bi u tom slučaju bile stanarice ili djelomične stanarice, ili o pticama iz sjevernijih populacija koje su tu zimovale.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Aves
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Gruiformes
    • Porodica
      Rallidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      BODC. (2009). Species list from the British Oceanographic Data Centre.
      Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
      SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
      Little Crake
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • Potrebno je istražiti rasprostranjenost i brojnost, ekologiju, selidbu te uzroke ugroženosti gnijezdeće populacije sive štijoke u Hrvatskoj (RA 1.2., 1.3., 1.5.). Izradom i provedbom akcijskog plana za očuvanje gnijezdeće populacije sive štijoke u Hrvatskoj (RA 2.1.) te planova upravljanja (RA 2.2., CA 2.1.) za važna područja za ptice u kojima je siva štijoka ciljna vrsta (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je osigurati provedbu aktivnih mjera zaštite na gnjezdilištima.