CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

Eleonorin sokol

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Gnijezdeća populacija

Šifra
HRCP002458

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN D)

Datum procjene
31.12.2013.

Prethodne procjene

  • 2003 - (EN B2ac; D)

    • Citat
    Šćetarić, V. (2013): Falco eleonorae Gene, 1839 (HRCP002458). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2458. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Vlatka Šćetarić
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Najmanje zabrinjavajuća LC ver 3.1 (BirdLife International 2009)
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      5.1.3 Progon/kontrola, 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Odumiranjem tradicionalnog poljodjelstva (DT 7.3.) smanjuje se površina i kvaliteta staništa Eleonorinog sokola. Uznemiravanje ptica na gnijezdima zbog porasta turizma i rekreativnih aktivnosti (DT 6.1.), osobito zadržavanje turista radi ronjenja i ribolova pod liticama na kojima se gnijezde ili glisiranje uz kolonije utječu na uspješnost gniježđenja i jedan su od važnih uzorka ugroženosti. Krivolovom (DT 5.1.3.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićen Bonskom konvencijom (dodatak II), Bernskom konvencijom (dodatak II), Washingtonskom konvencijom (CITES II) i Direktivom o pticama (dodatak I). Gnjezdilišta Eleonorinog sokola u Hrvatskoj u cijelosti su obuhvaćena Ekološkom mrežom RH, a nalaze su u važnom područje za ptice Pučinski otoci.
    • Potrebne mjere očuvanja
      1.1. Zaštita područja/površine, 2.1. Upravljanje područjem/površinom, 4.2. Trening, 5.2. Politika i regulativa, 5.3. Standardi i pravila u privatnom sektoru, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.3. Tržišni čimbenici, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Izradom i provedbom plana upravljanja za važno područje za ptice Pučinski otoci (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je detaljno definirati mjere aktivne zaštite ove vrste. Potrebno je smanjiti stradavanje ptica te povećati uspješnost gniježđenja: sprječavanjem krivolova (CA 4.2., 5.2., 5.4.), sprječavanjem uznemiravanja uspostavljanjem zone zabrane približavanja gnijezdećim kolonijama tijekom perioda gniježđenja (na kopnu i na moru) (CA 2.1.) te kontrolom turističke i rekreativne aktivnosti u blizini kolonija. Radi očuvanja hranilišta ove vrste u Hrvatskoj, potrebno je poticati ekstenzivno stočarstvo i tradicionalne oblike poljodjelstva (CA 5.3., 6.3., 6.4.) koji će uključivati i očuvanje i revitalizaciju vlažnih staništa kao što su lokve koje predstavljaju bogat izvor plijena. Potrebno je zakonski zaštiti poznata gnjezdilišta (CA 1.1.).
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      Potrebno je utvrditi raspored i veličinu kolonija, istražiti ekologiju, selidbu, uzroke ugroženosti (RA 1.2., 1.3., 1.5.) te provoditi monitoring gnijezdeće populacije (RA 3.1.) Eleonorinog sokola u Hrvatskoj. Izradom i provedbom akcijskog plana za očuvanje gnijezdeće populacije Eleonorinog sokola u Hrvatskoj (RA 2.1.) te izradom i provedbom plana upravljanja za važno područje za ptice Pučinski otoci (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je detaljno definirati mjere aktivne zaštite ove vrste.
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Eleonorin sokol se gnijezdi na liticama otoka i otočića. Druževni su, gnijezde se kolonijalno. Kolonije su obično sastavljene od 5 do 20 parova, no ponekad su i velike (do 200 ptica). Izvan sezone gniježđenja obično su samotni, u parovima ili po dvije ili tri ptice zajedno. Monogamni su, veze u paru su vjerojatno višegodišnje. U pologu najčešće ima 3 –5 jaja. Na jajima pretežito leži ženka. Inkubacija traje 28 dana. O ptićima se brinu oba roditelja. Ptići su sposobni za let s 35 – 40 dana, a osamostaljuju se tjedan dana kasnije. Pretežito se hrane krupnim kukcima i sitnim pticama. Gnijezdeća sezona podudara se s vrhuncem jesenske selidbe ptica. Plijen većinom hvataju u letu, no love ga i s tla i na vegetaciji. Love pretežito rano ujutro i kasno uvečer, ali i noću pri mjesečini. Početkom ljeta često se okupljaju na područjima gdje ima obilje kukaca; a kasnije u ljeto i u jesen pretežito love ptice na selidbi. Ptice presreću dok lete nad morem u blizini kolonije. Love ptice od veličine zvižtka do pupavca, napadaju ih obrušavanjem i dugotrajnim progonom, u kojem sudjeluju često dvije ili više ptica. Rijedak plijen su škorpioni, gmazovi i šišmiši. Nije poznata prehrana na zimovalištima i tijekom selidbe, ali se čini da veliko značenje imaju kukci.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Gnijezdi se na otocima Sredozemnoga mora, na Kanarskim otocima i na atlantskoj obali Maroka. Selica je, zimuje uglavnom na Madagaskaru, a u manjem broju u Keniji i na Maskarenima.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      U Hrvatskoj je gnjezdarica pučinskih otoka: Visa, Biševa, Sveca i nekoliko manjih otočića. Najveća kolonija nalazi se na Svecu gdje se gnijezdi oko polovine ukupne hrvatske populacije. Ukupna populacija procijenjena je na 65 – 100 parova. Uočene su znatne fluktuacije brojnosti (Šćetarić Legan i Piasevoli 2005), npr. na Svecu u posljednjih desetak godina procijenjena brojnost varira od 30 – 35 do 53 – 60 parova. Najveće brojnosti zabilježene su 2007. (V. Šćetarić) i 2009. godine (I. Lolić). Izvan gnjezdilišta viđa se neredovito duž cijele obale, od Mljeta i Palagruže (Lukač i sur. 1997), preko Kornata (Denac i Denac 2002) i Cresa (G. Sušić, Škornik 1989) do sjevera Istre (Perušek 1987).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Aves
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Falconiformes
    • Porodica
      Falconidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Brown, L.H., E.K. Urban & K. Newman. (1982). The Birds of Africa, Volume I. Academic Press, London.
      Dickinson, Edward C., ed., 2003: null. The Howard and Moore Complete Checklist of the Birds of the World, 3rd edition. 1039.
      Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
      SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
      Eleonora’s Falcon
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -