CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

eja livadarka

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Gnijezdeća populacija

Šifra
HRCP002456

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN D)

Datum procjene
31.12.2013.

Prethodne procjene

  • 2003 - (EN D)

    • Citat
    Barišić, S., Leskovar, K. (2013): Circus pygargus (Linnaeus, 1758) (HRCP002456). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2456. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Sanja Barišić
      Krešimir Leskovar
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Najmanje zabrinjavajuća LC ver 3.1 (BirdLife International 2009)
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 3.3 Obnovljiva energija, 4.2 Komunalni vodovi, 5.1.3 Progon/kontrola, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Odumiranjem tradicionalnog stočarstva i poljodjelstva (DT 7.3.) te intenziviranjem poljodjelstva (DT 2.1.) smanjuje se površina i kvaliteta staništa eje livadarke. Krivolovom (DT 5.1.3.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica. Brojnost jedinki smanjuje se i zbog stradavanja u sudarima s vodovima za prijenos električne energije te zbog elektrokucije (DT 4.2.). Izgradnjom vjetroelektrana (DT 3.3.) na području redovitog obitavanja eje livadarke povećava se rizik od stradavanja jedinki zbog sudara s lopaticama turbina.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićena Bonskom konvencijom (dodatak II), Bernskom konvencijom (dodatak II), Washingtonskom konvencijom (CITES II) i Direktivom o pticama (dodatak I). Unutar važnih područja za ptice Ekološke mreže RH gnijezdi se oko 85% ukupne populacije. Gnijezdeća populacija eje livadarke cilj je očuvanja u deset važnih područja za ptice, a najbrojnija je u važnim područjima Sjeverozapadna Dalmacija i Pag, Lička krška polja, Ravni kotari i Cetina.
    • Potrebne mjere očuvanja
      2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4.2. Trening, 5.2. Politika i regulativa, 5.3. Standardi i pravila u privatnom sektoru, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.3. Tržišni čimbenici, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Izradom i provedbom planova upravljanja za važna područja za ptice u kojima je gnijezdeća populacija eje livadarke cilj očuvanja (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je detaljno definirati mjere aktivne zaštite ove vrste. Radi očuvanja gnjezdilišta i hranilišta potrebno je poticati ekstenzivno stočarstvo i tradicionalne oblike poljodjelstva (CA 5.3., 6.3., 6.4.) te očuvati i revitalizirati vlažne travnjake (CA 2.3., 5.2.). Suzbijanjem krivolova (CA 4.2., 5.2., 5.4.) te minimiziranjem negativnih učinaka nadzemnih vodova za prijenos električne energije (5.2.) i vjetroelektrana (CA 5.2., 5.4.) potrebno je smanjiti stradavanje ptica.
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      Potrebno je utvrditi rasprostranjenost i brojnost, istražiti ekologiju i uzroke ugroženosti (RA 1.2., 1.3., 1.5.) te provoditi monitoring gnijezdeće populacije (RA 3.1.) eje livadarke u Hrvatskoj. Izradom i provedbom akcijskog plana za očuvanje gnijezdeće populacije eje livadarke u Hrvatskoj (RA 2.1.) te izradom i provedbom planova upravljanja za važna područja za ptice u kojima je gnijezdeća populacija eje livadarke cilj očuvanja (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je detaljno definirati mjere aktivne zaštite ove vrste.
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Prvotna su staništa na jugu areala bili travnjaci, a na sjeveru prostrane močvare. Tijekom 20. st. prilagodile su se i na različita druga staništa: neobrađena polja, slane močvare, zarasle pijeske, klekom obrasle vrištine, a sve se više gnijezde i po obrađenim poljima, osobito u usjevima žitarica. Obično love samotno, ali se ponekad privremeno okupljaju na područjima bogatima plijenom. Prije selidbe i na zimovalištima često noće u jatima. Obično su monogamni, rjeđe poligamni. Veze traju jednu sezonu, a možda i više godina. Gnijezde se samotni parovi ili u rahlim skupinama do 10 parova. Gnijezda grade na tlu, u visokoj, gustoj vegetaciji. Ženke samostalno grade gnijezdo i leže na jajima. U pologu bude obično 3 – 5 jaja, a inkubacija traje 28 – 29 dana. Za vrijeme inkubacije mužjak hrani ženku. O ptićima se brinu oba roditelja. Ptići su za let sposobni s 30 – 40 dana, a dva tjedna poslije su samostalni. Love sitne sisavce (uglavnom voluharice, koje su često glavni plijen) i sitne ptice (uglavnom one koje se zadržavaju na tlu: ševe, trepteljke, strnadice), također ptiće i jaja krupnijih vrsta (trčke, jarebice i sl.). Gušteri i krupni kukci lokalno su važan plijen, osobito na zimovalištima. Pretežito love na tlu. Love kao i ostale eje: plijen traže leteći nisko i sporo (30 km/sat) iznad tla, a kad ugledaju plijen obrušavaju se na njega.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Gnijezdi se u Europi, središnjoj Aziji i sjeverozapadnoj Africi. Selica je, zimuje u Africi južno od Sahare i u Indiji. U Europi je najbrojnija u njezinu jugozapadnom dijelu, dok je na sjeveru i jugoistoku kontinenta rijetka.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Rasprostranjena je diskontinuirano u cijeloj Hrvatskoj. U priobalju se gnijezdi: na poljima uz Cetinu 8 – 10 parova (I. Budinski, R. Crnković, K. Leskovar), na polju Kosovo između Knina i Drniša 1 – 2 para (R. Crnković), kod Danila pokraj Šibenika 1 – 2 para (R. Crnković), u Ravnim kotarima 10 – 13 parova (K. Leskovar), na Pagu 13 – 17 parova (K. Leskovar), u uvalama sjeverozapadne Dalmacije 3 – 5 parova (K. Leskovar), na Vranskom jezeru kod Pakoštana 1 par (Radović i sur., 2004, Arhiva prstenovanja Zavoda za ornitologiju), na Imotskom polju 2 – 3 para (I. Lolić) te u dolini Mirne 0 – 3 para (D. Blažina, Rubinič 1996). Istarska populacija drastično je smanjena– još pedesetih godina 20. st. u dolini Mirne i južno od nje gnijezdilo se 10 – 12 parova (Rucner 1998). U gorskoj Hrvatskoj gnijezde se samo u Lici: na Krbavskom i okolnim manjim poljima 8 – 10 parova (S. Barišić, K. Leskovar, D. Lisičić, K. Mikulić), na Lapačkom polju 2 – 3 para (I. Lolić) te na Gackom polju 3 – 5 parova (D. Lisičić, K. Mikulić). U panonskoj Hrvatskoj gnijezde se: 1 – 3 para u Pokupskom bazenu (K. Leskovar), 0 –3 para u Turopolju (R. Kele), 2 – 3 para u Donjoj Posavini (D. Radović, Schneider 1989) te 2 – 3 para u Poilovlju (A. Delić, Delić i Grlica 2003). Ukupna populacija procijenjena je na 60 – 80 parova. Za selidbe je redovita, ali malobrojna u cijeloj Hrvatskoj. Na zimovanju je veoma rijetka i neredovita, npr. na ribnjacima Draganić za četiri godine opsežnog istraživanja zabilježeno je zimovanje samo jedne ptice zimi 1992./93. (D. Radović), u Podunavlju samo dva puta po jedna ptica, u prosincu 1969. i siječnju 1991. (Mikuska i Mikuska 1994) te u Ravnim kotarima jedna ptica u siječnju 1996. (R. Crnković).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Aves
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Accipitriformes
    • Porodica
      Accipitridae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      De Jong, Y.; Verbeek, M.; Michelsen, V.; Bjørn, P. D. P.; Los, W.; Steeman, F.; Bailly, N.; Basire, C.; Chylarecki, P.; Stloukal, E.; Hagedorn, G.; Wetzel, F.; Glöckler, F.; Kroupa, A.; Korb, G.; Hoffmann, A.; Häuser, C.; Kohlbecker, A.; Müller, A.; Güntsch, A.; Stoev, P.; Penev, L. (2014). Fauna Europaea – all European animal species on the web. Biodiversity Data Journal. 2: e4034.
      Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
      Gärdenfors (2000) Rödlistade arter i Sverige 2000
      Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2000
      Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) The 2010 Red List of Swedish Species
      Gärdenfors (ed.) (2010) Rödlistade arter i Sverige 2010
      Gärdenfors (ed.), U. (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2005
      Gärdenfors (ed.), U. (2005) Rödlistade arter i Sverige 2005
      SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
      SOF (2007) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
      Montagu’s Harrier
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -