CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

patka kreketaljka

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Gnijezdeća populacija

Šifra
HRCP002451

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN D)

Datum procjene
31.12.2013.

Prethodne procjene

  • 2003 - (EN D)
  • 2003 - (EN D)

    • Citat
    Ćiković, D., Kralj, J. (2013): Anas strepera Linnaeus, 1758 (HRCP002451). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2451. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Davor Ćiković
      Jelena Kralj
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Najmanje zabrinjavajuća LC ver 3.1 (BirdLife International 2009)
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      5.1.1 Namjerno korištenje (vrsta koja se procjenjuje je predmet iskorištavanja), 5.1.2 Nenamjerni učinci (vrsta koja se procjenjuje nije predmet iskorištavanja), 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Nestajanjem močvarnih područja i ostalih vlažnih staništa zbog regulacija rijeka i melioracija (DT 7.2.) te propadanjem šaranskih ribnjaka s ekstenzivnom proizvodnjom (DT 7.3.) nestaju staništa patke kreketaljke u Hrvatskoj. Krivolovom (DT 5.1.1., 5.1.2.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićena Bonskom konvencijom (dodatak II) i Bernskom konvencijom (dodatak III). Unutar devet važnih područja za ptice Ekološke mreže RH gnijezdi se 88% ukupne hrvatske populacije patke kreketaljke.
    • Potrebne mjere očuvanja
      2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4.2. Trening, 5.2. Politika i regulativa, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Poticanje ekstenzivne i/ili poluintenzivne proizvodnje na šaranskim ribnjacima (CA 5.2., CA 6.4.) te očuvanjem i revitaliziranjem vlažnih staništa (CA 2.3., 5.2.) potrebno je očuvati hranilišta i gnjezdilišta patke kreketaljke u Hrvatskoj. Provedbom mjera za suzbijanje krivolova ptica u Hrvatskoj (CA 4.2., 5.2., 5.4.) potrebno je smanjiti smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 3.1 Trendovi populacije
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      Potrebno je provoditi redoviti monitoring (RA 3.1.), istražiti rasprostranjenost i brojnost, ekologiju te uzroke ugroženosti gnijezdeće populacije patke kreketaljke u Hrvatskoj (RA 1.2., 1.3., 1.5).
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Gnijezdi se na prostranim, plitkim, otvorenim slatkim ili bočatim vodama, s bujnim obalnim i podvodnim raslinjem: visoko produktivnim jezerima, šaranskim ribnjacima, zaraslim šljunčarama. Zimi se zadržavaju u plitkim dijelovima močvara, jezera, ušća ili u plitkim uvalama u priobalju.Gnijezde se samotni parovi koji brane mali teritorij oko gnijezda. Gnijezdo grade na tlu blizu vode, u gustom raslinju ili na otvorenom, ali tada u kolonijama galebova i čigri. Gnijezdo gradi, na jajima leži i o mladima se brine samo ženka. Par se združuje već u jesen, a traje do sredine inkubacije. U pologu je obično 8 – 12 jaja, inkubacija traje 24 – 26 dana. Ptići su sposobni za let sa 45 – 50 dana i tada postaju samostalni. Za selidbe su obično u malim jatima, od 10 do 40 ptica. Pretežito se hrane biljnom hranom, najčešće zelenim dijelovima i korijenjem vodenoga bilja. Hranu skupljaju plivajući glavom uronjenom u vodu, rjeđe uranjanjem čitavoga prednjeg dijela tijela, a rijetko s površine vode. Povremeno i pasu po tlu.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Široko je rasprostranjena u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Tijekom posljednjih 200 godina širi areal, osobito u srednjoj, zapadnoj i jugozapadnoj Europi, no u istočnoj Europi brojnost stagnira ili čak opada. Populacije iz sjeverne i istočne Europe se sele, dok su ostale uglavnom rezidentne. Zimuje u zapadnoj i srednjoj Europi te Sredozemlju.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      U Hrvatskoj je malobrojna gnjezdarica ribnjaka i riječnih rukavaca panonske Hrvatske. Na primjer, na ribnjacima Draganić se od 1991. do 1994. gnijezdilo 5 do 10 parova (Kralj i sur. 1998). Na ribnjacima Lipovljani su se 1997. gnijezdila dva para (D. Radović), dok su se krajem devedesetih na ribnjacima Jelas gnijezdila 3 do 4 para (M. Šetina), uz akumulaciju Ormož 1 do 5 parova (B. Štumberger), na rukavcima kod Repaša 2 do 3 para (B. Štumberger), a na Kopačkom ritu i okolici do 10 parova (T. Mikuska). Izvan panonske Hrvatske u sezoni gniježđenja bilježene su jedino na Velom blatu na otoku Pagu – 3 do 4 para (D. Radović, K. Leskovar) i 3 para u dolini Neretve 2008. i 2009. (B. Ilić), no gniježđenje nije potvrđeno. Ukupna populacija procijenjena je na 40 do 70 parova. Redovita je, ali malobrojna zimovalica i kontinentalne i priobalne Hrvatske, prisutna u manjim jatima ili pojedinačno. U priobalju zimuje od Istre (Tutiš i sur. 1999) do doline Neretve (D. Radović), a u kontinentalnoj Hrvatskoj na vodama uz Dravu, Savu i Kupu (T. Mikuska: IWC). Za zimskog prebrojavanja ptica vodarica (IWC) bilježena je neredovito, od 3 ptice 1990. do 248 ptica 1996. (T. Mikuska: IWC). Ukupna zimujuća populacija procijenjena je, ovisno o godini, na 50 do 300 ptica. Za selidbe je brojnija i također prisutna u cijeloj Hrvatskoj. Tako je npr. u Podunavlju redovita preletnica, a najveća promatrana jata brojala su oko 100 ptica (Mikuska i Mikuska 1994). Na ribnjacima Draganić je za proljetne selidbe od 1991. do 1994. bilježeno do 45 ptica, dok je za jesenske malobrojnija i neredovita: obično su bilježene 2 do 9 ptica, najviše 37 (Kralj i sur. 1998).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Aves
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Anseriformes
    • Porodica
      Anatidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Animal Diversity Web. University of Michigan Museum of Zoology.
      AnimalBase (2014-09-01 00:00:00) www.animalbase.uni-goettingen.de. Niedersächsische Staats- und Universitätsbibliothek, Göttingen
      Banks A, Wright L, Maclean IM, et al. (2009) Review of the status of introduced non-native waterbird species in the area of the African-Eurasian Waterbird Agreement: 2007 update. British Trust for Ornithology.
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, A. L. Gardner, and W. C. Starnes, 2003: null. Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada.
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, and A. L. Gardner, 1987: Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. Resource Publication, no. 166. 79.
      Banks, R.C., R.W. McDiarmid, and A.L. Gardner. 1987. Checklist of vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. U.S. Fish and Wildlife Service Resource Publication No. 166. 79 p.
      Delivering Alien Invasive Species Inventories for Europe DAISIE (2003-2016) Alien Species Database. http://www.europe-aliens.org (accessed 2016).
      GB Non-native Species Secretariat (2016) GB Non-native Species Information Portal. https://secure.fera.defra.gov.uk/nonnativespecies/home/index.cfm (accessed 2016).
      Gallardo, J. C.; Macías, V.; Velarde, E. (2009). Birds (Vertebrata: Aves) of the Gulf of Mexico. Pp. 1321–1342 in Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
      Gill & Donsker (eds) (2015-03-09 00:00:00) IOC World Bird List (v5.1)
      Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
      Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2000
      Lindell, L. (1900-01-01 00:00:00) Sveriges fåglar
      Linkletter, L. E. (1977). A checklist of marine fauna and flora of the Bay of Fundy. Huntsman Marine Laboratory, St. Andrews, N.B. 68: p.
      Linnaeus, C. (1758). Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Editio decima, reformata [10th revised edition], vol. 1: 824 pp. Laurentius Salvius: Holmiae.
      Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
      Peterson, R.T.; Peterson, V.M. (2002). A field guide to the birds of eastern and central North America. Fifth Edition. Peterson Field Guide Series. Houghton Mifflin Company. New York. 427 p.
      Robbins, C. S. (1983). Golden field Guide to Birds of North America. Golden press. 360p.
      SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
      Squires, H. J. (1990). Decapod Crustacea of the Atlantic coast of Canada. Canadian Bulletin of Fisheries and Aquatic Sciences. 221: 532 p.
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
      Gadwall
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -