CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

velika bijela čaplja

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Gnijezdeća populacija

Šifra
HRCP002446

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN D)

Datum procjene
31.12.2013.

Prethodne procjene

  • 2003 - (EN D)

    • Citat
    Mikuška, T. (2013): Casmerodius albus (Linnaeus, 1758) (HRCP002446). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2446. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Tibor Mikuška
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Najmanje zabrinjavajuća LC ver 3.1 (BirdLife International 2009)
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      5.1.3 Progon/kontrola, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava, 9.3 Otpadne tekućine iz poljoprivrede i šumarstva
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Nestajanjem močvarnih područja i ostalih vlažnih staništa zbog regulacija rijeka i melioracija (DT 7.2.) te propadanjem šaranskih ribnjaka s ekstenzivnom proizvodnjom (DT 7.3.) velike bijele čaplje gube svoja staništa. Paljenjem tršćaka (DT 7.3.) smanjuje se kvaliteta preostalih staništa i onemogućuje gniježđenje. Onečišćenjem voda (DT 9.3.) također se smanjuje kvaliteta staništa, ali i povećava opasnost od trovanja ptica zbog akumuliranja teških metala i pesticida u organizmu. Krivolovom (DT 5.1.3.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićena Bonskom konvencijom (dodatak II), Bernskom konvencijom (dodatak II) i Direktivom o pticama (dodatak I). Kolonije u Kopačkom ritu (zoološki rezervat) i Krapje đolu (ornitološki rezervat) nalaze se unutar parkova prirode Kopački rit i Lonjsko polje. Gnjezdilišta velike bijele čaplje u Hrvatskoj u cijelosti su obuhvaćena s pet važnih područja za ptice Ekološke mreže RH.
    • Potrebne mjere očuvanja
      2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4.2. Trening, 5.2. Politika i regulativa, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Izradom planova upravljanja za pet važnih područja za ptice Ekološke mreže RH u kojima je gnijezdeća populacija velike bijele čaplje cilj očuvanja (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je detaljno definirati te osigurati provedbu mjera aktivne zaštite ove vrste, kao što su osiguravanje dovoljne razine vode u kolonijama (CA 2.3.), sprečavanje paljenja trske (CA 2.1.), sprečavanje krivolova (CA 4.2., 5.2., 5.4.), uznemiravanja (CA 5.4.) i dr. Radi očuvanja gnjezdilišta i hranilišta velike bijele čaplje, potrebno je poticati ekstenzivnu ili poluintenzivnu proizvodnju na šaranskim ribnjacima (CA 5.2., 6.4.) te očuvati i revitalizirati vlažna staništa (CA 2.3., 5.2.) u Hrvatskoj.
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      Potrebno je provoditi redoviti monitoring gnijezdeće populacije (RA 3.1.), istražiti rasprostranjenost, brojnost, ekologiju te uzroke ugroženosti gnijezdeće populacije velike bijele čaplje u Hrvatskoj (RA 1.2., 1.3., 1.5.). Izradom i provedbom akcijskog plana za očuvanje gnijezdećih populacija kolonijalnih vrsta čaplji i žličarke u Hrvatskoj (RA 2.1.) te planova upravljanja za pet važnih područja za ptice Ekološke mreže RH u kojima je gnijezdeća populacija velike bijele čaplje cilj očuvanja (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je detaljno definirati te osigurati provedbu mjera aktivne zaštite ove vrste.
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Gnijezde se na većim kopnenim ili priobalnim močvarama, ušćima rijeka i jezerima obala obraslih bujnim raslinjem. Za gniježđenje trebaju prostrane tršćake ili rogozike, rjeđe se gnijezde i na grmlju ili niskom drveću. Druževne su tijekom cijele godine. Gnijezde se u kolonijama, često mješovitim, sa žličarkama, ibisima i drugim čapljama. Gnijezda su ili raspršena ili u malim skupinama. Monogamne su, parovi nastaju u proljeće, nakon proljetne selidbe i traju samo jednu gnijezdeću sezonu. Gnijezdo grade oba spola. U pologu je najčešće 3 – 5 jaja na kojima leže 25 – 26 dana i mužjak i ženka. Ptići gnijezda napuštaju oko 20-og dana i tada lutaju po koloniji u okolici gnijezda. Sposobni su za let sa 42 dana. Oba se roditelja brinu o mladima, a obitelji ostaju zajedno i kad mladi postanu sposobni za let, obično sve do jesenje selidbe. Hrane se u močvarama, šaranskim ribnjacima, vlažnim ili poplavnim livadama, lokvama, na obalama rijeka, rukavcima, kanalima i jezerima, a zimi i na morskim plićacima, sprudovima i poljoprivrednim površinama. Hrane se pretežito ribom, vodozemcima i vodenim kukcima, a u sušno doba godine i za jakih zima uglavnom sitnim sisavcima i kopnenim kukcima. Love i guštere, mekušce i ptiće. Plijen traže u plitkoj vodi, polako gacajući ili stojeći ukočena vrata nagnuta prema naprijed i čekajući da plijen dođe nadohvat. Kad je voda preduboka za gacanje, stoje uz njezin rub, glave i vrata nagnutih prema naprijed, zureći u vodu dok ne ugledaju plijen – tada polijeću i u letu ga hvataju. U svim godišnjim dobima često se hrane pojedinačno, ali i u malim, raspršenim skupinama od 3 do 15 ptica. Tamo gdje je plijen koncentriran u velikom broju (npr. pri izlovu na ribnjacima) čine jata od nekoliko stotina ptica. Nakon gniježđenja zadržavaju se u malim obiteljskim skupinama koje se mogu zajedno seliti, a tamo gdje su brojne, stvaraju velika jata.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Kozmopolitska vrsta, s opisane četiri podvrste. Nominalna podvrsta nastanjuje istočnu i jugoistočnu Europu te srednju i jugozapadnu Aziju, južno do Irana. U Europi je najbrojnija u Ukrajini, zatim u Mađarskoj, Austriji i Rumunjskoj. Djelomične su selice, za blagih zima neke ptice ostaju na području gniježđenja. Ptice koje napuštaju gnjezdilišta sele se na kraće udaljenosti od ostalih čaplji, najdalje do Sredozemlja.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Sredinom 20. st. velika bijela čaplja redovito se gnijezdila samo u Kopačkom ritu, a brojnost im je opadala sve do prestanka gniježđenja 1968. (Majić i Mikuska 1972). Od 1999. gniježđenje je redovito, ali se kolonija unutar rita često premješta, ovisno o razini vodostaja u poplavnom području. Tijekom 2009. tu se gnijezdilo 30-ak parova (T. Mikuska). Početkom 21. st. gnijezdeća je populacija u Hrvatskoj u laganom porastu, te se 2009. gnijezdila na 7 lokaliteta: u Kopačkom ritu, na Topoljskom Dunavcu kod Ostrovca, u Krapje đolu u donjoj Posavini, mrtvaji kod Podravskih Podgajaca te na ribnjacima Jelas, Donji Miholjac i Grudnjak. Na ribnjacima Jelas počela se gnijezditi 2008., a danas je to najvažnije gnjezdilište s 90 parova u 2009. (M. i N. Šetina). Druga je po važnosti kolonija Ostrovac gdje su se počele gnijezditi 2005. (7 parova), da bi se 2009. gnijezdilo oko 25 parova (T. Deme). U Krapje đolu gniježđenje jednog para prvi je put zabilježeno 1991. (Mikuska 1992). U razdoblju od 2004. do 2009. tu se neredovito gnijezdilo 2 – 5 parova (V. Dumbović i V. Hima). Gniježđenje 2 para je zabilježeno i 1992. na ribnjacima Lipovljani (T. Mikuska). Na ribnjacima kod Donjeg Miholjca gnijezdi se neredovito, najviše 30 parova (T. Mikuska). Na ribnjacima Grudnjak gnijezde se od 2005. s brojnošću od 5 do 15 parova (T. Mikuska). Na ribnjacima Našice neredovito se gnijezdi uglavnom 5 – 17 parova. Gniježđenje je 2005. zabilježeno u mrtvaji kod Podravskih Podgajaca (5 parova). Zbog paljenja trske, 2008. gniježđenje je izostalo. Jedino je gniježđenje ove vrste u priobalju gniježđenje jednoga para na Vranskom jezeru kraj Pakoštana 2002. (D. Radović). Ukupna gnijezdeća populacija vjerojatno ne prelazi 180 parova. Zimujuća populacija panonske Hrvatske daleko je brojnija od gnijezdeće. Najvažnija zimovališta predstavljaju preostala poplavna područja duž Dunava (Kopački rit), Drave i Save (Lonjsko polje) te šaranski ribnjaci. Posljednjih se godina sve češće viđa zimi i u priobalju (Radović i sur. 2004).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Aves
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Pelecaniformes
    • Porodica
      Ardeidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      American Ornithologists' Union, 1957: null. Check-list of North American Birds, 5th Edition. xiii + 691.
      American Ornithologists' Union, 1996: Fortieth supplement to the American Ornithologists' Union Check-list of North American Birds. The Auk, vol. 112, no. 3. 819-830.
      Brown, L.H., E.K. Urban & K. Newman. (1982). The Birds of Africa, Volume I. Academic Press, London.
      Luck et al. 2012; Newbold et al 2012; Belmaker & Jetz 2013
      Roskov Y., Kunze, T., Paglinawan, L., Orrell, T., Nicolson, D., Culham, A., Bailly, N., Kirk, P., Bourgoin, T., Baillargeon, G., Hernandez, F., De Wever, A. (eds.) (2013-04-29 00:00:00) Species 2000 & ITIS Catalogue of Life, 2013 Annual Checklist. Digital resource at www.catalogueoflife.org/annual-checklist/2013/. Species 2000: Reading, UK.
      SOF (2004-03-16 00:00:00) Lista över svenska fåglar bearbetad av Oskar Kindvall baserat på excelfil från SOF (http://www.sofnet.org).
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
      Great Egret
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -