CRVENI POPIS
Natrag-
crvenonoga prutka
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Gnijezdeća populacija
Šifra
HRCP002439
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR B1ab(v)+2ab(v); D)
Datum procjene
31.12.2013.
Prethodne procjene
Citat
Crnković, R. (2013): Tringa totanus (Linnaeus, 1758) (HRCP002439). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2439. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Robert Crnković
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Najmanje zabrinjavajuća LC ver 3.1 (BirdLife International 2009) - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1.2 Komercijalna i industrijska područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 5.1.2 Nenamjerni učinci (vrsta koja se procjenjuje nije predmet iskorištavanja), 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Nestajanjem močvarnih područja, osobito poplavnih travnjaka, zbog regulacija rijeka i melioracija (DT 7.2.), nestajanjem šaranskih ribnjaka s ekstenzivnom proizvodnjom (DT 7.3.), prestankom rada solana s tradicionalnim načinom proizvodnje soli (DT 7.3.) te nestajanjem plitkih muljevitih i pjeskovitih morskih obala (DT 1.2., DT 1.3., DT 7.3.) nestaju staništa crvenonoge prutke u Hrvatskoj. Jedino poznato gnjezdilište crvenonoge prutke u poplavnom dijelu Paškog polja ugroženo je zarastanjem (DT 7.3.). Krivolovom (DT 5.1.2.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićena Bonskom konvencijom (dodatak II), Bernskom konvencijom (dodatak III) i Direktivom o pticama (dodatak IIB). Jedino poznato gnjezdilište crvenonoge prutke u Hrvatskoj nalazi se unutar Ekološke mreže RH, u važnom područja za ptice Cetina. - Potrebne mjere očuvanja
2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4.2. Trening, 4.3. Svijest i komunikacija, 5.2. Politika i regulativa, 5.4. Usklađenost i provedba - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Izradom plana upravljanja važnim područjem za ptice Cetina (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je definirati i provoditi mjere aktivne zaštite, kao što su očuvanje povoljnih uvijeta za gniježđenje na poznatim gnjezdilištima. Zaštitne mjere na širem prostoru potrebno je usmjeriti na zaštitu i obnovu muljevitih i pjeskovitih morskih obala i pripadajućih im slanuša (CA 2.1., 2.3., 4.3., 5.2.) te općenito očuvanje vlažnih staništa u Hrvatskoj (CA 2.3., 5.2.). Potrebno je strogo provoditi mjere suzbijanja krivolova kako bi se smanjila smrtnost i uznemiravanje crvenonoge prutke (CA 4.2., 5.2., 5.4.). - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Potrebno je provoditi monitoring gnijezdeće populacije (RA 3.1.), istražiti ekologiju, selidbu i zimovanje te utvrditi razloge njene ugroženosti u Hrvatskoj (RA 1.2., 1.3., 1.5.). Izradom i provedbom akcijskog plana za očuvanje gnijezdeće populacije crvenonoge prutke u Hrvatskoj (RA 2.1) te plana upravljanja važnim područjem za ptice Cetina (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je definirati i provoditi mjere aktivne zaštite.
- Biologija vrste
- Opis
- - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Obitavaju po plitkim kopnenim i priobalnim močvarama, lagunama, vlažnim travnjacima i vrištinama, uz jezera, rijeke i druge plitke vode. Izvan sezone gniježđenja zadržavaju se pretežito u priobalju, po muljevitim, pjeskovitim ili šljunkovitim obalama, riječnim ušćima, zaklonjenim uvalama, solanama i sl., rjeđe u unutrašnjosti, po obalama rijeka i jezera, poplavljenim travnjacima i taložnicama. Nisu osobito druževne, izvan sezone gniježđenja za hranjenja često su samotne, a odmaraju se obično u malim jatima. Gnijezde se kao samotni parovi ili u rahlim kolonijama. Monogamne su, veze su često doživotne. Ženka gradi gnijezdo koje smješta na tlo, u nisko bilje. U pologu su najčešće 4 jaja. Inkubacija traje 24 dana, na jajima leže oba roditelja. O ptićima se isprva brinu oba roditelja, a kasnije često samo mužjak. Ptići su sposobni za let s 25 – 35 dana kad se obično i osamostaljuju. Aktivne su i noću i danju, najaktivnije u sumrak. Hrane se račićima, mekušcima, mnogočetinašima, gujavicama, kukcima i njihovim ličinkama, povremeno sitnim ribama i punoglavcima. Prehrana i metode lova ovise o staništu i sezoni. Plijen traže vidom i love ga kljucanjem po površini, ali i zabadanjima kljuna u mulj. Plijen često prije gutanja ispiru u obližnjim lokvama. Kad love sitnu ribu, često su u gustim jatima. Najčešće gacaju po vodi, ali katkad i plivaju. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Gnijezdi se u Europi i Aziji. Opisano je šest podvrsta, od kojih nominalna nastanjuje najveći dio europskog areala. Uglavnom je selica, a u zapadnoj Europi djelomično i stanarica. Zimuje od zapadne Europe do zapadne Afrike, uključujući i Sredozemlje. - Nacionalna rasprostranjenost
U Hrvatskoj se crvenonoga prutka gnijezdi samo u poplavnom dijelu Paškog polja uz izvorišni dio Cetine. Do 2004. gnijezdilo se 6 – 10 parova (R. Crnković, K. Leskovar), nakon čega je uslijedio pad brojnosti, uzrokovan zarastanjem gnjezdilišta, koji je doveo do samo dva gnijezdeća para u 2008. Te je godine provedena revitalizacija staništa te je 2009. broj parova porastao na tri (R. Crnković). U priobalju je malobrojna zimovalica, zimuje samo u sjeverozapadnom dijelu sjeverne Dalmacije: u obalnom području od Privlake preko Ninskog zaljeva (uključujući Ninsku solanu) i uvale Ljubač do uvale Plemići te južni dio otoka Paga s paškim solanama. Tijekom zime 1997./98. ukupna zimujuća populacija procijenjena je na 20 – 30 ptica (Radović i sur. 2008), dok je tijekom monitoringa zimujućih populacija ćurlina na tom području između 2004. i 2009. bilježeno 5 – 43 crvenonoge prutke (K. Leskovar, D. Radović). Redovita je i preletnica u cijelom priobalju, od Istre do krajnjega juga, i vjerojatno je najbrojnija prutka za selidbe u priobalju (Rucner 1998). Na primjer, močvarna područja i solane na Pagu za proljetne selidbe koristi oko 500 do 1.000 ptica, a u jednom ih je obilasku najviše zabilježeno 219 (Stipčević 1997). U unutrašnjosti je za selidbe također široko rasprostranjena, ali znatno malobrojnija i neredovita, npr. na Crnoj Mlaci se za selidbi zadržava 20 – 60 ptica, s iznimkom u ožujku 2003. kad je zabilježeno 500 crvenonogih prutki (Radović i sur. 2004a).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Aves - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Charadriiformes - Porodica
Scolopacidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Banks, R. C., R. W. McDiarmid, A. L. Gardner, and W. C. Starnes, 2003: null. Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada.
Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
Integrated Taxonomic Information System (ITIS).
Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
Peterson, R.T.; Peterson, V.M. (2002). A field guide to the birds of eastern and central North America. Fifth Edition. Peterson Field Guide Series. Houghton Mifflin Company. New York. 427 p.
SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
Urban, E. K.; Fry, C. H.; Keith, S. (1986). The Birds of Africa, Volume II. Academic Press, London.
- Ostala hrvatska imena
- Strana imena
Common Redshank - Locus typicus
-
- Bibliografija
- -