CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

šljuka kokošica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Gnijezdeća populacija

Šifra
HRCP002437

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR B1ab(v)+2ab(v); D)

Datum procjene
31.12.2013.

Prethodne procjene

  • 2003 - (CR D)

    • Citat
    Barišić, S., Ćiković, D. (2013): Gallinago gallinago (Linnaeus, 1758) (HRCP002437). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2437. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Sanja Barišić
      Davor Ćiković
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Not recognized NR ver 3.1 (BirdLife International 2008)
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      5.1.1 Namjerno korištenje (vrsta koja se procjenjuje je predmet iskorištavanja), 5.1.2 Nenamjerni učinci (vrsta koja se procjenjuje nije predmet iskorištavanja), 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Nestajanjem močvarnih područja zbog regulacija rijeka i melioracija (DT 7.2.) te odumiranjem tradicionalnog stočarstva (DT 7.3.) smanjuje se površina i kvaliteta staništa šljuke kokošice. Krivolovom (DT 5.1.1., 5.1.2.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zakonom o zaštiti prirode gnijezdeća populacija je strogo zaštićena, a negnijezdeća zaštićena. Međunarodno je zaštićena Bonskom konvencijom (dodatak II) i Bernskom konvencijom (dodatak III). Gnjezdilišta šljuke kokošice u Hrvatskoj u cijelosti su obuhvaćena važnim područjima za ptice (Donja Posavina i Lička krška polja) Ekološke mreže RH.
    • Potrebne mjere očuvanja
      2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4.2. Trening, 5.2. Politika i regulativa, 5.3. Standardi i pravila u privatnom sektoru, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.3. Tržišni čimbenici, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Izradom i provedbom planova upravljanja za važna područja za ptice Donja Posavina i Lička krška polja (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je definirati mjere aktivne zaštite te osigurati njihovu provedbu. Očuvanjem i revitaliziranjem vlažnih staništa (CA 2.3.,5.2.) te provedbom mjera za poticanje ekstenzivnog stočarstva (CA 5.3., 6.3., 6.4.) potrebno je očuvati gnjezdilišta šljuke kokošice u Hrvatskoj. Provedbom mjera za suzbijanje krivolova ptica u Hrvatskoj (CA 4.2., 5.2., 5.4.) potrebno je smanjiti smrtnost i uznemiravanje ptica tijekom čitavoga godišnjeg ciklusa, a osobito u doba razmnožavanja.
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      Potrebno je provoditi redoviti monitoring gnijezdeće populacije (RA 3.1.), istražiti rasprostranjenost i brojnost, ekologiju, zimovanje i selidbu te uzroke ugroženosti šljuke kokošice u Hrvatskoj (RA 1.2., 1.3., 1.5.). Izradom i provedbom akcijskog plana za očuvanje gnijezdeće populacije šljuke kokošice u Hrvatskoj (RA 2.1.) te izradom i provedbom planova upravljanja za važna područja za ptice Donja Posavina i Lička krška polja (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je definirati mjere aktivne zaštite te osigurati njihovu provedbu.
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Gnijezde se po močvarama, cretovima i vlažnim livadama s niskim, gustim biljem. Za selidbe i zimovanja borave i po muljevitim površinama, ribnjacima, uz rubove lokava, po taložnicama, rižinim poljima, pašnjacima, morskim obalama, močvarnim slanušama. Potrebno im je meko tlo, u gornjem sloju bogato sitnim organizmima. Druževnije su od ostalih šljuka, obično se drže u manjim, rahlim skupinama. Monogamne su, gnijezde se samotni parovi. Gnijezdo grade na tlu, obično skriveno u niskom bilju. Ženka gradi gnijezdo i leži na jajima. U pologu su obično 4 jaja, a inkubacija traje 18 – 20 dana. O ptićima se brinu oba roditelja, najčešće podijele leglo između sebe i svaki se roditelj brine o polovini. Ptići su sposobni letjeti u dobi od 19 do 20 dana, a odmah zatim se i osamostaljuju. Nakon napuštanja roditelja mlade ptice se obično udružuju u manje skupine, no katkad jata čini i više od 100 mladih ptica. Hrane se beskralješnjacima. Hranu skupljaju po vlažnom tlu uz vodu ili u plitkoj vodi. Plijen najčešće pronalaze zabadajući kljun u meko tlo, a rijetko ga skupljaju s površine tla ili s bilja. Dok stoje na mjestu ili sporo hodaju, pretražuju tlo zabadajući kljun polukružno oko sebe. U mulj zabadaju cijeli kljun, a u tvrđe tlo samo vršni dio. Pretražuju mulj izvan vode i pod vodom do dubine trbuha, ponekad i dublje. Plijen pronalaze uglavnom dodirom i ako je sitan, gutaju ga bez izvlačenja kljuna. Krupniji plijen (npr. gujavice) izvlače iz tla i često ga udaraju prije gutanja.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Gnijezdi se u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Opisane su tri podvrste, od kojih je nominalna najšire rasprostranjena te naseljuje Europu i Aziju. U Europi je najbrojnija na sjeveru i sjeveroistoku, dok je južnije rasprostranjena samo mjestimično. Pretežito su selice, europske ptice zimuju u Africi južno od Sahare te u zapadnoj Europi i na Sredozemlju.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      U Hrvatskoj se gnijezdi desetak parova na nekoliko lokaliteta u Posavini, na Lonjskom, Sunjskom i Poganovu polju (Schneider 1989, D. Kovačić, V. Dumbović ) te 3 – 5 parova na Krbavskom polju (D. Lisičić, L. Jurinović, K. Mikulić, S. Barišić). Redovita je preletnica (Tutman 1980, Stipčević 1997, Rucner 1998), najbrojnija u kontinentalnoj Hrvatskoj. Na primjer, za istraživanja ribnjaka Draganić, od 1991. do 1994., odjednom su prebrojene čak 294 ptice (Radović i sur. 1999), a u Podunavlju su zabilježena jata od nekoliko stotina ptica (Mikuska i Mikuska 1994), dok je na Konavoskom polju krajem veljače 2009. odjednom zabilježeno oko 80 ptica (D. Dender). U priobalju je redovita zimovalica, od Istre do Dubrovačkog primorja (Rucner 1998, Radović i sur. 2008, Tutman 1980, D. Dender), dok je u kontinentalnoj Hrvatskoj neredovita i malobrojna zimovalica. Npr. na ribnjacima Draganić od 1991. do 1995. bilježene su samo zimi 1992./93., i to od jedne do 13 ptica (Radović i sur. 1999).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Aves
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Charadriiformes
    • Porodica
      Scolopacidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, A. L. Gardner, and W. C. Starnes, 2003: null. Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada.
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, and A. L. Gardner, 1987: Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. Resource Publication, no. 166. 79.
      Banks, R.C., R.W. McDiarmid, and A.L. Gardner. 1987. Checklist of vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. U.S. Fish and Wildlife Service Resource Publication No. 166. 79 p.
      Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
      Integrated Taxonomic Information System (ITIS).
      Linkletter, L. E. (1977). A checklist of marine fauna and flora of the Bay of Fundy. Huntsman Marine Laboratory, St. Andrews, N.B. 68: p.
      Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
      Peterson, R.T.; Peterson, V.M. (2002). A field guide to the birds of eastern and central North America. Fifth Edition. Peterson Field Guide Series. Houghton Mifflin Company. New York. 427 p.
      Robbins, C. S. (1983). Golden field Guide to Birds of North America. Golden press. 360p.
      SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
      Squires, H. J. (1990). Decapod Crustacea of the Atlantic coast of Canada. Canadian Bulletin of Fisheries and Aquatic Sciences. 221: 532 p.
      Vanner, M. (2003). The encyclopedia of North American birds. Paragon Publishing. 1-383.
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
      Common Snipe
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -