CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

mala štijoka

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Gnijezdeća populacija

Šifra
HRCP002429

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR D)

Datum procjene
31.12.2013.

Prethodne procjene

  • 2003 - (DD -)

    • Citat
    Tutiš, V., Ćiković, D. (2013): Porzana pusilla (Pallas, 1776) (HRCP002429). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2429. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Vesna Tutiš
      Davor Ćiković
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Najmanje zabrinjavajuća LC ver 3.1 (BirdLife International 2009)
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      Nova procjena veličine populacije; Primjena kriterija i regionalnih smjernica
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      5.1.2 Nenamjerni učinci (vrsta koja se procjenjuje nije predmet iskorištavanja), 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Nestajanjem močvarnih područja, osobito poplavnih površina obraslih relativno rijetkim niskim biljem (sitovi, šaševi i sl.), zbog regulacija rijeka i melioracija (DT 7.2.) nestaju staništa male štijoke. Krivolovom (DT 5.1.2.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićena Bonskom konvencijom (dodatak II), Bernskom konvencijom (dodatak II) i Direktivom o pticama (dodatak I). Jedina sigurna gnjezdilišta male štijoke u Hrvatskoj nalaze se unutar ornitoloških rezervata u dolini rijeke Neretve. Unutar važnih područja za ptice Ekološke mreže RH Delta Neretve i Vransko jezero gnijezdi se oko 90% ukupne hrvatske populacije male štijoke.
    • Potrebne mjere očuvanja
      2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 4.2. Trening, 5.2. Politika i regulativa, 5.4. Usklađenost i provedba
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Izradom planova upravljanja za važna područja za ptice Delta Neretve i Vransko jezero (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je osigurati provedbu aktivnih mjera zaštite na gnjezdilištima, kao što su osiguravanje dovoljne razine vode na gnjezdilištima (CA 2.3.), sprečavanje krivolova i uznemiravanja (CA 4.2., 5.2., 5.4.) i dr. Očuvanjem i revitaliziranjem vlažnih staništa (CA 2.3., 5.2.) potrebno je očuvati hranilišta i potencijalna gnjezdilišta ove vrste u Hrvatskoj.
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      Potrebno je istražiti rasprostranjenost i brojnost, ekologiju, selidbu te uzroke ugroženosti gnijezdeće populacije male štijoke u Hrvatskoj (RA 1.2., 1.3., 1.5.). Izradom i provedbom akcijskog plana za očuvanje gnijezdeće populacije male štijoke u Hrvatskoj (RA 2.1.) te planova upravljanja za važna područja za ptice Delta Neretve i Vransko jezero (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je osigurati provedbu aktivnih mjera zaštite na gnjezdilištima.
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Nastanjuju slatkovodna vlažna staništa, osobito poplavne površine, obrasle niskim i relativno rijetkim i niskim biljem: šaševima, sitovima, svjetlicama, šašinama s vodom dubokom najčešće oko 30 cm. Gnijezde se samotni parovi, a nisu druževne ni izvan sezone gniježđenja. Veze su monogamne (ponekad možda poligamne) i traju jednu gnijezdeću sezonu. Gnijezdo grade na tlu u gustom bilju u blizini vode ili na busenima iznad vode. Preko gnijezda grade svod od bilja. Gnijezdo grade i na jajima leže vjerojatno oba partnera. U pologu je 6 – 8 jaja, inkubacija traje 14 – 16 dana. O ptićima se brinu i mužjak i ženka. Ptići se samostalno hrane nakon nekoliko dana. Za let su sposobni s oko 35 dana, a neovisni o roditeljima postaju i prije. Svejedi su, pretežito se hrane vodenim kukcima i njihovim ličinkama, vodenim puževima, kolutićavcima, sitnim račićima, zelenim dijelovima bilja i sjemenkama. Hranu traže plivajući ili hodajući po plutajućoj vegetaciji, izlomljenoj trsci, mulju ili u plitkoj vodi, povremeno i roneći.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Gnijezdi se u Europi, Aziji, Africi i Australiji. Opisano je šest podvrsta, a u najvećem dijelu Europe rasprostranjena je P. p. intermedia, dok je istočno od Rumunjske rasprostranjena nominalna podvrsta. U Europi je vrlo malobrojna i rascjepkanog areala. Selica je, no područje zimovanja nije točno utvrđeno. Pretpostavlja se da zimuje u Africi, južno od Sahare, od Senegala do Etiopije.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Mala štijoka je u Hrvatskoj rijetka i malobrojna gnjezdarica, no njena rasprostranjenost i brojnost su zbog skrovitosti i slabe istraženosti samo djelomično poznati. Poznato je samo jedno sigurno gnjezdilište: donji tok rijeke Neretve (B. Štumberger, B. Ilić) gdje se gnijezdi najmanje deset parova (B. Štumberger, Sackle i sur. 2003). Vrlo vjerojatno se gnijezdi u malom broju i na Vranskom jezeru kod Pakoštana: u lipnju 2000. promatran je jedan mužjak unutar ornitološkog rezervata (Radović i sur. 2004). Za selidbe je šire rasprostranjena. U Pokupskom bazenu zabilježena je na ribnjacima Draganić gdje je od 1992. do 1997. viđena tri puta u razdoblju od kraja kolovoza do sredine rujna (dva puta po jedna ptica i jedanput tri ptice,) i na ribnjacima Crna Mlaka gdje je zabilježena jedna ptica u travnju 1982. (D. Radović). U Donjoj Posavini zabilježene su dvije ptice u kolovozu 1997. na ribnjacima Lipovljani (D. Radović), te jedna ptica u kolovozu 2002. na rukavcu Tišina kraj Budaševa (Vasilik 2004). Na ušću Čikole zabilježena je dva puta: jedna ptica u rujnu 1988. i čak šest ptica u rujnu 1987. (Stipčević i sur. 1990).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Aves
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Gruiformes
    • Porodica
      Rallidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      BODC. (2009). Species list from the British Oceanographic Data Centre.
      Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
      Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
      SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
      Baillon’s Crake
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -