CRVENI POPIS
Natrag
-
bjelonokta vjetruša
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Gnijezdeća populacija
Šifra
HRCP002426
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR D)
Datum procjene
31.12.2013.
Prethodne procjene
Citat
Mikulić, K. (2013): Falco naumanni Fleischer, 1818 (HRCP002426). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2426. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Krešimir Mikulić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
osjetljiva VU (BirdLife International ) - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Istinska (nedavna) promjena - Napomena uz razlog promjene
Ponovno gniježđenje
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 5.1.1 Namjerno korištenje (vrsta koja se procjenjuje je predmet iskorištavanja), 5.1.3 Progon/kontrola, 7.3 Ostale preinake ekosustava - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Odumiranjem tradicionalnog stočarstva i poljodjelstva (DT 7.3.) te intenziviranjem poljodjelstva (DT 2.1.) smanjuje se površina i kvaliteta staništa bjelonokte vjetruše. Krivolovom (DT 5.1.3.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica. Krađa jaja ili mladih ptica iz gnijezda radi držanja u zatočeništvu (DT 5.1.1.) potencijalna je ugroza kojom se može dodatno smanjiti brojnost. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićena Bonskom konvencijom (dodaci I i II), Bernskom konvencijom (dodatak II), Washingtonskom konvencijom (CITES II) i Direktivom o pticama (dodatak I). Jedino poznato gnjezdilište bjelonokte vjetruše u Hrvatskoj nalazi se unutar Ekološke mreže RH, u važnom područja za ptice Kvarnerski otoci. - Potrebne mjere očuvanja
1.1. Zaštita područja/površine, 2.1. Upravljanje područjem/površinom, 3.2 Oporavak vrste, 4.2. Trening, 5.2. Politika i regulativa, 5.3. Standardi i pravila u privatnom sektoru, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.3. Tržišni čimbenici, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Izradom i provedbom plana upravljanja za važno područje za ptice Kvarnerski otoci (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je detaljno definirati mjere aktivne zaštite ove vrste. Potrebno je smanjiti stradavanje ptica te povećati uspješnost gniježđenja: sprječavanjem krivolova (CA 4.2., 5.2., 5.4.), minimiziranjem negativnih učinaka nadzemnih vodova za prijenos električne energije (CA 5.2.) i vjetroelektrana na ptice (CA 5.2., 5.4.), sprečavanjem uznemiravanja ptica na kolonijama (CA 2.1.), postavljanjem kućica i umjetnih zidova za gniježđenje (CA 3.2.), identifikacijom i očuvanjem stabala kojima se ptice služe pri hranjenju i odmaranju. Radi očuvanja hranilišta ove vrste u Hrvatskoj, potrebno je poticati ekstenzivno stočarstvo i tradicionalne oblike poljodjelstva (CA 5.3., 6.3., 6.4.) koji će uključivati i očuvanje i revitalizaciju vlažnih staništa kao što su lokve koje predstavljaju bogat izvor plijena. Potrebno je zakonski zaštiti poznata gnjezdilišta (CA 1.1.). - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Potrebno je utvrditi raspored i veličinu kolonija, istražiti ekologiju, selidbu, uzroke ugroženosti (RA 1.2., 1.3., 1.5.) te provoditi monitoring gnijezdeće populacije (RA 3.1.) bjelonokte vjetruše u Hrvatskoj. Izradom i provedbom akcijskog plana za očuvanje gnijezdeće populacije bjelonokte vjetruše u Hrvatskoj (RA 2.1.) te izradom i provedbom plana upravljanja za važno područje za ptice Kvarnerski otoci (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je detaljno definirati mjere aktivne zaštite ove vrste.
- Biologija vrste
- Opis
- - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Nastanjuje otvorene tople i suhe predjele (travnjaci, stepe, pustinje) i nizinske poljodjelske ekstenzivne predjele s niskim raslinjem. Izrazito su druževne. Gnijezde se kolonijalno, sele se i zimuju u jatima, a druževne su i na odmorištima gdje se katkad skupljaju u velika jata. Gnijezdeće kolonije najčešće čini 15 – 25 parova. Gnijezde se u rupama visokih zgrada, ruševina i na liticama. Monogamne su, par traje jednu gnijezdeću sezonu. Ženka obično polaže 3 – 6 jaja i na njima leži 26 – 28 dana. O ptićima se brinu oba roditelja. Ptići su za let sposobni s 36 dana, a samostalni su tjedan dana kasnije. Mladi odlaze na jesensku selidbu zajedno s roditeljima 6 – 8 tjedana nakon što su poletjeli. Pretežito se hrane kukcima, a rijetko love i sitne sisavce, gmazove i ptice. Love na otvorenim područjima, uglavnom u malim skupinama ili u većim rahlim jatima. Lete nisko iznad tla, na visini od 10 do 15 m, povremeno trepereći i jedreći (rjeđe i kraće trepere od vjetruša); po uočavanju plijena obrušavaju se i love ga na tlu. Kukce love i u letu. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Gnijezdi se u sjevernoj Africi, južnoj i istočnoj Europi te u središnjoj Aziji do Irana i sjeverne Kine. Selica je, zimuje u Africi južno od Sahare. Manje populacije prezimljuju u Španjolskoj, Turskoj i sjevernoj Africi. U drugoj polovini 20. st. brojnost joj gotovo posvuda drastično pada. - Nacionalna rasprostranjenost
U Hrvatskoj je izumrla u drugoj polovini 20. st. Posljednja opažanja iz doba gniježđenja potječu iz 60-ih godina iz Istre: iz doline Mirne, okolice Pule, južno od Premanture, s ušća Raše (Rucner 1998). Gnijezdila se i na otoku Pagu (Igalffy 1980) te u srednjoj Dalmaciji (Kolombatović 1880). Međutim, kao gnjezdarica ponovno je utvrđena tek 2010. na području Raba gdje je pronađena kolonija s dvadesetak gnijezdećih parova (K. Mikulić). Moguće je da se na Rabu gnijezdi već od 2003. otkad su redovito viđana jata od više desetaka jedinki u tome području (S. Krstačić). Manja jata (4 – 8 ptica) viđena su tijekom srpnja 2008., 2009. i 2010. u blizini Velikog Alana na Velebitu (K. Mikulić, S. Lupret Obradović), no pretpostavlja se da su to nesparene jedinke. Danas je bjelonokta vjetruša u Hrvatskoj vrlo malobrojna i rijetka preletnica hrvatskoga priobalja. U preletu je po jedna ptica bilježena u listopadu 1995. u Nacionalnom parku Paklenica (Lukač i Stipčević 1997), krajem kolovoza 1994. na Vranskom jezeru kod Pakoštana (Radović i sur. 2004), u travnju 1993. na otoku Cresu (J. Kralj) i u travnju 1989. u kanjonu Guduče (Stipčević i sur. 1990). Sredinom 20. st. bila je daleko brojnija pa je npr. krajem ožujka 1951. preko Lapada (Dubrovnik) u dva dana preletjelo ukupno 50-ak bjelonoktih vjetruša (Tutman 1980). “Intenzivni preleti” promatrani su i krajem kolovoza 1950. južno od Pule, početkom rujna 1955. u dolini Mirne, u kolovozu 1949. i 1951. na otoku Krku te sredinom rujna 1972. na otoku Rabu (Rucner 1998). Takav drastičan pad brojnosti preletnica vjerojatno je rezultat pada brojnosti i nestajanja gnjezdilišta u srednjoj Europi. Na primjer, u Austriji se još 1960. gnijezdilo oko 280 parova, a nakon kontinuiranog pada brojnosti 1984. se gnijezdio posljednji par (Cramp i Simmons 1979). Također su izumrle u Mađarskoj (Hagemeijer i Blair 1997) i Sloveniji (B. Štumberger).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Aves - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Falconiformes - Porodica
Falconidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Dickinson, Edward C., ed., 2003: null. The Howard and Moore Complete Checklist of the Birds of the World, 3rd edition. 1039.
Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
- Ostala hrvatska imena
- Strana imena
Lesser Kestrel - Locus typicus
-
- Bibliografija
- -