CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

-

veliki ronac

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Gnijezdeća populacija

Šifra
HRCP002420

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR D)

Datum procjene
31.12.2013.

Prethodne procjene

  • 2003 - (CR D)

    • Citat
    Crnković, R. (2013): Mergus merganser Linnaeus, 1758 (HRCP002420). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2420. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Robert Crnković
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Najmanje zabrinjavajuća LC ver 3.1 (BirdLife International 2009)
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      5.1.3 Progon/kontrola, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Uređivanjem rijeka (DT 7.2.) te sječom velikih stabala s dupljama uz riječne tokve smanjuje se kvaliteta staništa velikog ronca. Krivolovom (DT 5.1.3.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićen Bonskom konvencijom (dodatak II), Bernskom konvencijom (dodatak III) i Direktivom o pticama (dodatak II-2). Jedino poznato gnjezdilište velikog ronca u Hrvatskoj nalazi se unutar Ekološke mreže RH, u važnom području za ptice Cetina.
    • Potrebne mjere očuvanja
      4.2. Trening, 5.2. Politika i regulativa, 5.4. Usklađenost i provedba
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      Provedbom mjera za suzbijanje krivolova ptica u Hrvatskoj (CA 4.2., 5.2., 5.4.) potrebno je smanjiti smrtnost i uznemiravanje ptica.
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 3.1 Trendovi populacije
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      Potrebno je provoditi redoviti monitoring gnijezdeće populacije (RA 3.1.), istražiti rasprostranjenost i brojnost, ekologiju te uzroke ugroženosti gnijezdeće populacije velikog ronca u Hrvatskoj (RA 1.2., 1.3., 1.5.). Izradom i provedbom akcijskog plana za očuvanje gnijezdeće populacije velikog ronca u Hrvatskoj (RA 2.1.) te planom upravljanja za važno područje za ptice Cetina potrebno je detaljno definirati te osigurati provedbu aktivnih mjera zaštite velikog ronca.
    • Biologija vrste
    • Opis
      -
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Gnijezde se na bistrim jezerima i rijekama, osobito u šumskim i gorskim područjima. Izbjegavaju vode s bujnim plivajućim, podvodnim ili obalnim biljem. Zimuju na velikim nezaleđenim jezerima i rijekama, lagunama i bočatim močvarama. Druževni su. Izvan sezone gniježđenja žive u jatima, tijekom jeseni i zime većim, a u proljeće manjim. Gnijezde se pojedinačni parovi ili u rahlim skupinama. Monogamni su, parovi se združuju krajem zime ili za proljetne selidbe i traju obično do inkubacije, ali mužjak ponekad prati ženku i mlade. Gnijezda grade u dupljama, pukotinama stijena, rado i u kućicama za gniježđenje. Ženka sama inkubira i brine se za mlade. U pologu obično bude 8 – 12 jaja, inkubacija traje 30 – 32 dana. Nakon jednog ili dva dana, mladi izlaze iz gnijezda i slijede ženku do vode. Ženka ih može nositi na leđima ako su u opasnosti. Mladi su pri hranjenju dosta samostalni i ženka ih često ostavlja same, ali ih prva dva tjedna noću grije. Izgubljeni mladunci pridružuju se drugim leglima. Ženka upozorava mladunce na opasnosti, ponekad zaranja s njima na leđima. Ptići su sposobni za let sa 60 – 70 dana. Hrane se pretežito ribom, ali i vodenim beskralješnjacima (mekušcima, račićima, kukcima i njihovim ličinkama), vodozemcima, sitnim sisavcima i pticama, rijetko uzimaju i malo biljne hrane. Love uglavnom roneći, nakon promatranja uronjenom glavom, rijetko na površini. Najčešće love u paru, malim skupinama ili u velikim jatima, često organizirano tako da tvore crtu kojom tjeraju ribe naprijed. Najradije love u plićoj vodi, do 4 m dubine.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjen je u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi. Opisane su tri podvrste, od kojih se nominalna gnijezdi u Europi i sjevernoj Aziji, sve do sjeverozapada Kine. U Europi je rasprostranjen na Islandu, u Velikoj Britaniji, Skandinaviji, Rusiji i oko Baltičkoga mora, uz dvije izolirane populacije: alpsku i balkansku (Scott i Rose 1996). Selica je, zimuje uz obale Sjevernog i Baltičkog mora, u srednjoj Europi te uz obale Crnog mora i Kaspijskog jezera, dok su ptice alpske i balkanske populacije uglavnom stanarice. Balkanska populacija je recentno u porastu.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      U Hrvatskoj je tek 1999. utvrđeno gniježđenje 4 do 6 parova velikog ronca, na rijeci Cetini (D. Radović). Te ptice vjerojatno pripadaju izoliranoj balkanskoj populaciji. Kontinuiranim praćenjem populacije do 2009. ustanovljen je porast brojnosti na najmanje 8 parova (R. Crnković). Na zimovanju su u Hrvatskoj malobrojni, a zadržavaju se na rijekama i jezerima u unutrašnjosti te u priobalju (Vransko jezero kod Pakoštana i Visovačko jezero). Za zimskoga prebrojavanja vodarica ukupno su bilježene od 1 ptice 1993. do 57 ptica 1988. (T. Mikuska: IWC).


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Aves
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Anseriformes
    • Porodica
      Anatidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, A. L. Gardner, and W. C. Starnes, 2003: null. Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada.
      Banks, R. C., R. W. McDiarmid, and A. L. Gardner, 1987: Checklist of Vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. Resource Publication, no. 166. 79.
      Banks, R.C., R.W. McDiarmid, and A.L. Gardner. 1987. Checklist of vertebrates of the United States, the U.S. Territories, and Canada. U.S. Fish and Wildlife Service Resource Publication No. 166. 79 p.
      Gallardo, J. C.; Macías, V.; Velarde, E. (2009). Birds (Vertebrata: Aves) of the Gulf of Mexico. Pp. 1321–1342 in Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
      Gill, Frank, and Minturn Wright, 2006: null. Birds of the World: Recommended English Names. ix + 259.
      Linkletter, L. E. (1977). A checklist of marine fauna and flora of the Bay of Fundy. Huntsman Marine Laboratory, St. Andrews, N.B. 68: p.
      Linnaeus, C. (1758). Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Editio decima, reformata [10th revised edition], vol. 1: 824 pp. Laurentius Salvius: Holmiae.
      Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
      Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
      Peterson, R.T.; Peterson, V.M. (2002). A field guide to the birds of eastern and central North America. Fifth Edition. Peterson Field Guide Series. Houghton Mifflin Company. New York. 427 p.
      Robbins, C. S. (1983). Golden field Guide to Birds of North America. Golden press. 360p.
      SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
      Squires, H. J. (1990). Decapod Crustacea of the Atlantic coast of Canada. Canadian Bulletin of Fisheries and Aquatic Sciences. 221: 532 p.
      Vanner, M. (2003). The encyclopedia of North American birds. Paragon Publishing. 1-383.
    • Ostala hrvatska imena
    • Strana imena
      Common Merganser
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • -