CRVENI POPIS
Natrag-
mali vranac
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Gnijezdeća populacija
Šifra
HRCP002419
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR D)
Datum procjene
31.12.2013.
Prethodne procjene
Citat
Mikuška, T. (2013): Phalacrocorax pygmaeus (Pallas, 1773) (HRCP002419). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2419. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Tibor Mikuška
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Najmanje zabrinjavajuća LC ver 3.1 (BirdLife International 2009) - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5.1.2 Nenamjerni učinci (vrsta koja se procjenjuje nije predmet iskorištavanja), 5.1.3 Progon/kontrola, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Nestajanjem močvarnih područja zbog regulacija rijeka i melioracija (DT 7.2.) te nestajanjem šaranskih ribnjaka s ekstenzivnom proizvodnjom (DT 7.3.) nestaju staništa malih vranaca. Paljenjem starih tršćaka (DT 7.3.) smanjuje se kvaliteta preostalih staništa i onemogućuje gniježđenje. Krivolovom (DT 5.1.2., 5.1.3.) se povećava smrtnost i uznemiravanje ptica. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićen Bonskom konvencijom (dodatak II), Bernskom konvencijom (dodatak II) i Direktivom o pticama (dodatak I). Redovito gnjezdilište malog vranca na Vranskom jezeru nalazi se unutar ornitološkog rezervata koji je sastavni dio Parka prirode Vransko jezero, a područje je i dio Ekološke mreže RH. I ostala, neredovita, gnjezdilišta malog vranaca u Hrvatskoj nalaze se unutar Ekološke mreže RH, u važnim područjima za ptice Donja Posavina, Jelas polje, Podunavlje i donje Podravlje te Ribnjaci Grudnjak i Našice. - Potrebne mjere očuvanja
2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 5.2. Politika i regulativa, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Izradom i provedbom akcijskog plan za očuvanje gnijezdeće populacije malog vranca u Hrvatskoj (RA 2.1.) te planova upravljanja za pet važnih područja za ptice Ekološke mreže RH u kojima je gnijezdeća populacija malog vranca cilj očuvanja (RA 2.2., CA 2.1.) potrebno je detaljno definirati te osigurati provedbu mjera aktivne zaštite ove vrste, kao što su osiguravanje dovoljne razine vode u kolonijama (CA 2.3.), sprečavanje paljenja trske (CA 2.1.), sprečavanje krivolova (CA 5.4.), uznemiravanja (CA 5.4.) i dr. Radi očuvanja gnjezdilišta i hranilišta malog vranca, potrebno je poticati ekstenzivnu ili poluintenzivnu proizvodnju na šaranskim ribnjacima (CA 5.2., 6.4.) te očuvati i revitalizirati vlažna staništa (CA 2.3., 5.2.) u Hrvatskoj. - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.5 Ugroze, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 2.2 Plan upravljanja područjima, 3.1 Trendovi populacije - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Potrebno je provoditi redoviti monitoring gnijezdeće populacije (RA 3.1.), istražiti rasprostranjenost, brojnost, ekologiju, selidbu te uzroke ugroženosti malog vranca u Hrvatskoj (RA 1.2., 1.3., 1.5.). Izradom i provedbom akcijskog plan za očuvanje gnijezdeće populacije malog vranca u Hrvatskoj (RA 2.1.) te planova upravljanja za pet važnih područja za ptice Ekološke mreže RH u kojima je gnijezdeća populacija malog vranca cilj očuvanja (RA 2.2.).
- Biologija vrste
- Opis
- - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Obitavaju uz slatke i bočate vode (jezera, ribnjake, riječne rukavce, riječna ušća), obrasle prostranim tršćacima. Izvan sezone gniježđenja često se zadržavaju u priobalju. Hrane se na otvorenim stajaćicama, na sporotekućim rijekama, kanalima, močvarama i poplavljenim površinama, gdje u plitkoj vodi, plivajući ili roneći, love ribu. Druževni su. Nakon gniježđenja se zadržavaju u malim jatima (obično obiteljske skupine), a za selidbi i zimi se često okupljaju u veća jata. Gnijezde se u kolonijama, često zajedno s čapljama, žličarkama i ibisima. Katkad tvore i dosta velike samostalne kolonije, rijetko se gnijezde i samotni parovi. Monogamni su, par se održi najvjerojatnije barem jednu gnijezdeću sezonu. Gnijezda grade u trsci ili na niskom drveću. Oba spola zajedno grade gnijezdo, inkubiraju i brinu se o ptićima. Polog se sastoji od 4 do 6 jaja. Inkubacija traje 27 – 30 dana, a ptići su za let sposobni kad napune oko 70 dana. Pretežito se hrane sitnom ribom (do 15 cm dužine). Rijetko love mlade vodene voluhare, račiće, pijavice i sl. Plijen love pretežito roneći. Prije zaranjanja često najprije promatraju sa strška, tik iznad površine. Hrane se pojedinačno, u parovima, rijetko u manjim skupinama. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Mali vranac je rasprostranjen u jugoistočnoj Europi, uz Crno i Azovsko more, Kaspijsko i Aralsko jezero te u Turskoj, Maloj Aziji i Iraku, s malim izoliranim populacijama u Slovačkoj i Italiji. Nakon naglog pada sredinom 20. st. brojnost mu polagano raste (BirdLife International 2010j). - Nacionalna rasprostranjenost
Mala gnijezdeća populacija koja je postojala u Kopačkom ritu izumrla je sredinom 20. st. (Mikuska i Pivar 1980). Krajem 90-ih godina 20. st. mali vranac se na ovom području opet pojavljuje u većem broju, a 2001. u Kopačkom ritu zabilježeno je gniježđenje 5 – 10 parova (Mikuska i sur. 2002) koje je zatim izostalo sve do 2006. kada su se ponovno gnijezdila dva para (T. Mikuska). Mali vranac se u posljednjem desetljeću neredovito gnijezdi u mješovitim kolonijama čaplji i na drugim lokalitetima: npr. osam parova 2002. u Krapje đolu (V. Dumbović), dva para 2005. i 2006. na ribnjacima Donji Miholjac (T. Mikuska), 4 – 5 parova 2007. na ribnjacima Jelas (M. i N. Šetina) te dva para 2007. i tri para 2008. na ribnjacima Grudnjak (T. Mikuska). Na Vranskom jezeru kraj Pakoštana, gdje se od 90-ih godina 20. st. redovito zadržavaju u gnijezdećoj sezoni, najvjerojatnije su se počeli gnijezditi 2000. (D. Radović). Zbog paljenja tršćaka u kojem se nalazila kolonija 2004. i 2005. gniježđenje je izostalo, a od 2006. tu se redovito gnijezdi 11 – 45 parova (D. Radović). U Dalmaciji redovito borave: na Vranskom jezeru kod Pakoštana gdje je najveći broj od 737 ptica zabilježen zimi 2004./05. (D. Radović), duž rijeke Krke gdje je zimi 2002./03 zabilježeno 280 ptica (Radović i sur. 2005), te u Delti Neretve gdje je zimi 2003./04. zabilježeno 110 ptica (D. Kitonić), a zimi 2009./10. 67 ptica (M. Schneider-Jacoby). Na području Delte Neretve boravi tijekom čitave godine, ali gniježđenje nikad nije zabilježeno (Rucner 1998). U nizinskoj Hrvatskoj su tijekom kasnog ljeta i jeseni česti na ribnjacima, a zimi se uglavnom zadržavaju duž velikih rijeka (Dunav, Drava, Sava). Od važnih zimovališta ističu se dravske akumulacije (osobito HE Čakovec i HE Donja Dubrava) gdje je zimi 2004./05. zabilježeno 279 ptica, 2005./06. 569 ptica, a zimi 2009./10. 1.181 ptica (L. Božić) te ribnjaci Jelas gdje je zimi 2000./01. zabilježeno čak oko 1.500 ptica (M. Šetina). Ukupna zimujuća populacija procjenjuje se na 700 – 3.500 ptica.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Aves - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Suliformes - Porodica
Phalacrocoracidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
van der Land, J. (ed). (2008). UNESCO-IOC Register of Marine Organisms (URMO).
- Ostala hrvatska imena
- Strana imena
Pygmy Cormorant - Locus typicus
-
- Bibliografija
- -