CRVENI POPIS
Natrag
-
tetrijeb ruševac
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Gnijezdeća populacija
Šifra
HRCP002417
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(RE -)
Datum procjene
31.12.2013.
Prethodne procjene
Citat
Kralj, J. (2013): Tetrao tetrix Linnaeus, 1758 (HRCP002417). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2417. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Jelena Kralj
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Najmanje zabrijavajuća LC ver 3.1 (BirdLife International 2009) - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5.1 Lov i prikupljanje kopnenih životinja - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Naše gnjezdarice vjerojatno su pripadale rubnoj populaciji koja je izumrla zbog pretjeranog lova (DT 5.1.). - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Zaštićen je Zakonom o zaštiti prirode kao strogo zaštićena svojta. Međunarodno je zaštićen Bernskom konvencijom (dodatak III) i Direktivom o pticama (dodatak I). - Potrebne mjere očuvanja
4.2. Trening, 5.2. Politika i regulativa, 5.3. Standardi i pravila u privatnom sektoru, 5.4. Usklađenost i provedba, 6.3. Tržišni čimbenici, 6.4. Plaćanja u očuvanju prirode - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Provedbom mjera za suzbijanje krivolova ptica u Hrvatskoj (CA 4.2., 5.2., 5.4.) potrebno je ukloniti mogućnost usmrćivanja ptica koje bi se u Hrvatskoj mogle proširiti iz susjednih područja. Poticanjem ekstenzivnog stočarstva i tradicionalnih oblika poljodjelstva u Hrvatskoj (CA 5.3., 6.3., 6.4.) potrebno je očuvati potencijalna gnjezdilišta i hranilišta tetrijeba ruševca te omogućiti njegovo eventualno ponovno naseljavanje. - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
- - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Obitavaju na staništima prijelaznog karaktera, između šuma i otvorenih staništa: na rubovima planinskih šuma, visokim tresetima, vrištinama i u mladim sukcesijskim fazama razvoja šuma iza sječevina ili požarišta. Nužno je da na staništu ima drveća, no izbjegavaju guste šume zatvorenoga sklopa. Druževni su. Odrasli su mužjaci u jatima veličine i do 40-ak ptica. Tijekom godine, a najviše u proljeće, mužjaci se okupljaju na pjevalištima. Jato na svojem području ima više pjevališta: na nekima se redovito okupljaju, čak desetljećima, dok druga mijenjaju svake godine. Izvan sezone gniježđenja i ženke žive u jatima, no obično manjim i često mješovitim jer se ženkama pridružuju i mladi mužjaci. Između mužjaka i ženka ne stvaraju se posebne veze. Ženke u proljeće nakratko posjećuju pjevališta, gdje odabiru mužjaka i s njim se pare, a zatim odlaze i gnijezde se samotno. Gnijezda grade na tlu, u visokom bilju ili u niskom grmlju. Gnijezdo je plitka udubina, obično obložena travom i mahovinom. Rijetko se gnijezde i u starim gnijezdima drugih ptica (do 6 m iznad tla). U pologu je obično 6 – 11 jaja. Inkubacija traje 25 – 27 dana. Gnijezdo gradi, na jajima leži i o ptićima se brine samo ženka. Mladi su potrkušci. Sposobni su za kraći let već nakon 10 – 14 dana. Samostalni postaju s oko tri mjeseca. Odrasle ptice se pretežito hrane biljnom hranom, malo životinjske hrane najvjerojatnije uzmu slučajno s biljkama. U proljeće, ljeto i jesen hranu skupljaju pretežito na tlu, a zimi na drveću i grmlju. Glavna su im hrana pupovi, iglice, češeri, rese breza, različito patuljasto grmlje (borovnice, vrijes), trave, šaševi i sl. U jesen i zimi često se hrane žitaricama po poljodjelskim površinama. Mlađi ptići (ispod 100 g) uglavnom love kukce (osobito mrave) i pauke, a stariji se pretežito hrane biljkama. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjen je od zapadne Europe preko južnog Sibira do Koreje. Opisano je sedam podvrsta, od kojih je nominalna najraširenija, a rasprostranjena je na području od južne Francuske, Belgije i Skandinavije do sjeveroistočnoga Sibira. U Europi se gnijezdi i podvrsta T. t. britannicus, koja nastanjuje Veliku Britaniju. - Nacionalna rasprostranjenost
U Hrvatskoj se povremeno gnijezdio još u drugoj polovini 19. st. Na Ravnoj gori u Hrvatskom zagorju 1887. zabilježena su 3 – 4 para, a 1888. su se ondje i gnijezdili, da bi 1889. nestali (Brusina 1889). Te su ptice najvjerojatnije došle iz obližnje Slovenije, gdje se gnijezde i danas (Geister 1989). Oko 1853. zabilježeno je “više” ptica nedaleko od Nove Gradiške gdje su se zadržali oko tri godine “dok ih lovci poloviše i razplašiše” (Ettinger 1857). Te su ptice vjerojatno potekle iz populacije s obližnje Motajice (Bosna) koja je postojala još najmanje do potkraj 19. st., odakle su povremeno u manjem broju dolijetale u okolicu Nove Gradiške (Brusina 1889), ali i šire, npr. kod Kutjeva 1891. i Brezovače 1886. (Rössler 1902). U to su vrijeme iz Bosne i Hercegovine dolijetali i u Dalmaciju pa su, npr., 1877. dva ubijena na otoku Hvaru (Kolombatović 1880), a iz Alpa u Istru, npr. u Pulu 1889. (Picchi 1903./04).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Aves - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Galliformes - Porodica
Phasianidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Larsson, L., Ekström, G., Larsson, E. & Gandemo, M. (1900-01-01 00:00:00) Birds of the World, 2:a uppl.
Peters, James Lee, 1934: null. Check-List of Birds of the World, vol. 2. xvii + 401.
SOF (1900-01-01 00:00:00) Holarktis Fåglar, version 2. SOF:s Taxonomikommittés officiella lista över Holarktis fåglar
- Ostala hrvatska imena
- Strana imena
Black Grouse - Locus typicus
-
- Bibliografija
- -