CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

drhtulja pečatnica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002395

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(DD -)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Torpedo torpedo (Linnaeus, 1758) (HRCP002395). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2395. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    -
  • Europska procjena
    -
  • Mediteranska procjena
    -
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Regionalno je ugrožena zbog pretjeranog izlovljavanja alatima pridnenog ribolova, najviše pridnenom koćom, i to kao slučajna lovina. Osim ribolovne smrtnosti, uzroke njezine ugroženosti nalazimo i u degradaciji ili gubitku staništa zbog ribolova i onečišćenja mora (morskog dna), ali i u nekim unutrašnjim čimbenicima, kao što su mala gustoća populacije, mali fekunditet i sporo obnavljanje
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 9 Onečišćenje
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Regionalno je ugrožena zbog pretjeranog izlovljavanja alatima pridnenog ribolova, najviše pridnenom koćom, i to kao slučajna lovina. Osim ribolovne smrtnosti, uzroke njezine ugroženosti nalazimo i u degradaciji ili gubitku staništa zbog ribolova i onečišćenja mora (morskog dna), ali i u nekim unutrašnjim čimbenicima, kao što su mala gustoća populacije, mali fekunditet i sporo obnavljanje
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    3.1.1. Upravljanje sakupljanjem, 4.3. Svijest i komunikacija
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Kako je riječ o gospodarski nevažnoj vrsti, koja se ciljano ne izlovljava, prikladno bi bilo uvođenje restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova radi povećavanja dijela mora u kojem vrsta nije izložena pogubnom djelovanju ribolovnih aktivnosti. Isto tako, podizanjem razine svijesti ribara o potrebi zaštite ugroženih vrsta i vraćanjem živih primjeraka u more pozitivno bi se utjecalo na poboljšanje sadašnjeg stanja populacije ove vrste. Budućim znanstvenim istraživanjima trebalo bi prikupiti dodatne informacije za potanje opisivanje biološko-ekoloških značajka ove vrste, ali i podataka o recentnom stanju populacije u Jadranu, a sve radi propisivanja djelotvornijih zaštitnih mjera
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Može narasti do 60 cm, ali obično naraste samo 30–40 cm. Tjelesna ploča je zaobljena, diskoidalna, nešto veće širine nego dužine, a prednji je rub blago konveksan ili gotovo ravan. Koža je gola, glatka. Oči su malene, njihov veći promjer stane 2,3–5 puta u predočni prostor. Štrcala su veća od očiju, okrugla su, na odraslima s ravnim obodom, a na mladima s nekoliko resica. Usta su široka, oko 2/3 predusnog prostora. Škržne pukotine (5 pari) su kratke i smještene s donje strane glave. Rep je debeo, mesnat, a repna peraja trokutasta, s nešto većim leđnim od trbušnog režnja. Na zatiljnom dijelu glave dvije su veće pore, jedna do druge. Leđne peraje su dvije, smještene na zadnjoj polovini repa, jednaka oblika, ali je prva veća, visoka je oko 1/5 dužine vlastite osnovice, a razmak od početka prve leđne peraje do središnje točke na stražnjem rubu repne peraje je očito veći od 1/3 ukupne dužine ribe. Odozgo je pepeljastosiva s prijelazom na crvenkastu ili žućkastu boju, s 1–7, obično 5, velikih plavih pjega, bijelo i žućkasto uokvirenih. Ova se vrsta drhtulje, kao i ostale vrste drhtulja, razmnožava ovoviviparno. Ženke okote, zavisno od veličine ili dobi, od 3 do 21 mladunca, duga između 8 i 10 cm. Vrijeme skotnosti traje u središnjem Sredozemnom moru (Italija) oko 6 mjeseci (Consalvo et al., 2007), približno od kraja zime do jeseni. U vodama Tunisa prve ženke s aktivnom vitelogenezom javljaju se pri dužini od 17 cm, prva skotnost pri 19 cm, a sve su ženke skotne kad premaše 26 cm, dok su mužjaci plodno zreli iznad 19 cm, nadalje srednji ovarijski fekunditet je 4 jaja, a uterini 3–4 jaja ili embrija (Quignard i Capapé, 1974). Učestalije se hrani sitnom ribom (99%), zatim različitim bentoskim beskralježnjacima. Veći i pokretljiviji plijen (ribe) omamljuje strujnim udarima koje proizvodi u zamršeno građenim električnim organima nastalim modifikacijom dijela tjelesne muskulature i smještenim s obje strane glave; služe joj i za obranu.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    -
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Drhtulja pečatnica rasprostranjena je u čitavom Sredozemnom moru, nema je u Crnom moru, i uz obalu istočnog Atlantskog oceana, od Biskajskog zaljeva na sjeveru do Angole na jugu (FAO: 27, 34, 37, 47?). Češća je u tropskom području
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U istočnom Jadranskom moru zabilježena je samo u srednjem i južnom dijelu (Merker i Ninčić, 1973).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Elasmobranchii
  • Podrazred
    Torpedinoidei
  • Nadred
    Squalomorphii
  • Red
    Torpediniformes
  • Porodica
    Torpedinidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
    Fricke, R., Eschmeyer, W. N. & Van der Laan, R. (eds). (2021). ECoF. Eschmeyer's Catalog of Fishes: Genera, Species, References. Electronic version accessed dd mmm 2021.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (08/2021).
    Linnaeus, C. (1758). Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Editio decima, reformata [10th revised edition], vol. 1: 824 pp. Laurentius Salvius: Holmiae.
    Shiino, Sueo M., 1976: List of Common Names of Fishes of the World, Those Prevailing among English-speaking Nations. Science Report of Shima Marineland, no. 4. 262.
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    drhtulja kolobarka, drhtulja pjegavica, trn, trnka, trnovka, tresnavka, trepljivica, žigulja, banjača; Vinja (1986) za ovu i druge vrste drhtulja navodi za istočnu obalu Jadrana 50 hrvatskih pučkih naziva
  • Strana imena
    Common Torpedo (engleski), torpile ocellée (francuski), torpedine ocellata (talijanski), Gewöhnlicher Zitterrochen (njemački)
  • Locus typicus
    Sredozemno more, »in Sinu Persico«
  • Bibliografija
  • · CONSALVO, I., SCACCO, U., ROMANELLI, M. i VACCHI, M., 2007. Comparative study on the reproductive biology of Torpedo torpedo (Linnaeus,1758) and T. marmorata (Risso, 1810) in the central MediterraneanSea. Sci. Mar., 71 (2): 213–222.
    · MERKER, K. i NINČIĆ, T., 1973. Sastav i gustina bentoskih ihtio-naselja u južnom Jadranu. Studia Marina, Kotor, 6: 75–117.
    · QUIGNARD, J.-P. i CAPAPÉ, C., 1974. Recherches sur la biologie d’un sélacien du Golfe du Tunis, Torpedo torpedo Linné, 1758. (Ecologie, sexualité, reproduction). Bull. Inst. Océanogr. Pêches, Salammbô, 3 (1–4): 99–129.