CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Volina bjelica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002233

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(DD -)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Rostroraja alba (Lacepède, 1803) (HRCP002233). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2233. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Ugrožena - EN A2cd+4cd; D ver3.1 (Dulvy, N.K. i sur. 2006.)
  • Europska procjena
    -
  • Mediteranska procjena
    -
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Ova je raža u Jadranu regionalno ugrožena prevelikim pridnenim ribolovom, osobito pridnenom koćom, a nešto manje i pridnenim parangalom, i to kao slučajna lovina. Ugrožena je također degradacijom i sužavanjem njezina životnog prostora zbog ribolova, ali i nekim biološkim značajkama vrste – sporim rastom, sporom reprodukcijom i sporim obnavljanjem populacije, visokom smrtnošću mladunčadi, malom gustoćom populacije i ograničenom mogućnošću širenja.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Ova je raža u Jadranu regionalno ugrožena prevelikim pridnenim ribolovom, osobito pridnenom koćom, a nešto manje i pridnenim parangalom, i to kao slučajna lovina. Ugrožena je također degradacijom i sužavanjem njezina životnog prostora zbog ribolova, ali i nekim biološkim značajkama vrste – sporim rastom, sporom reprodukcijom i sporim obnavljanjem populacije, visokom smrtnošću mladunčadi, malom gustoćom populacije i ograničenom mogućnošću širenja.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Kako je riječ o gospodarski nevažnoj vrsti koja se ciljano ne izlovljava, prikladne bi bile restriktivnije mjere prostorne zabrane ribolova, a radi povećavanja dijela mora u kojem vrsta nije izložena pogubnom djelovanju ribolovnih aktivnosti. Isto tako, podizanjem svijesti ribara o potrebi zaštite ugroženih vrsta i vraćanjem živih primjeraka u more poboljšalo bi se sadašnje stanje njezine populacije. Budućim znanstvenim istraživanjima trebalo bi prikupiti dodatne informacija za potanje opisivanje biološko-ekoloških značajka ove vrste, ali i podatke o recentnom stanju populacije u Jadranu, a sve radi propisivanja djelotvornijih zaštitnih mjera
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Volina bjelica može narasti do 2,3 m dužine, ali uglavnom samo do 1,5 m. U istočnom Jadranu najveći dosad zabilježen primjerak bio je dug 170 cm (Grubišić, 1959). Tijelo je romboidno. Širina tjelesne ploče veća je od dužine, iznosi 69–75%, a dužina 50–56% ukupne dužine tijela. Prednji rub tjelesne ploče je sinusoidan, a rostrum je razmjerno dugačak i šiljast. Dužina predočnog prostora stane 4–4,5 puta u širinu tjelesne ploče. Zamišljena linija od vrha rostruma do vrhova prsnih peraja jedva dodiruje njihove prednje rubove. Vrhovi prsnih peraja su šiljasti. Koža mladih primjeraka je glatka, a odraslih hrapava sa širim golim površinama. Snažnije bodlje nalazimo na rostrumu, očnim orbitama i repu. Na repu može, ali i ne mora biti središnji niz od 15 bodlji, i 1–2 bočna niza, te jedna bodlja između leđnih peraja. Škržnih je pukotina 5 pari, kratke su i s donje strane glave, a prema naprijed se sve više međusobno bočno razilaze. Štrcala su velika, neposredno iza očiju. Leđne peraje su dvije, smještene na kraju tankog repa, ne razlikuju se ni oblikom ni veličinom. Trbušne peraje su dvorežnjaste. Repna peraja je rudimentarna. Odozgo je crvenkastosmeđa (uglavnom mladi primjerci) ili sivožućkasta, s više ili manje izraženim svijetlim točkama i s dvije svijetle okate pjege iza glave; odozdo je bijela sa širokim tamnim rubom na prsnim i trbušnim perajama, osobito u mladih primjeraka; rep je taman. Troma je i neaktivna riba. Razmnožava se oviparno. Ženke tijekom godine iznesu na dno između 55 i 156 četvrtastih rožnatih jajnih čahura, s rogovima na uglovima, dimenzija 160–200x130–150 mm (bez rogova), u kojima su zaštićene oplođene jajne stanice. Čahure se stvaraju u jajovodnim (nidamentarnim) žlijezdama. Embrionalni razvoj traje oko 15 mjeseci, a prema nekima samo 4–5 mjeseci. U Sredozemnom moru (Tunis) ženke postižu spolnu zrelost na oko 98 cm, a mužjaci na 91 cm širine tjelesne ploče (Capapé et al., 2004a). Ženke s oblikovanim jajnim čahurama sposobnima za leženje nalaze se od travnja do lipnja.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Volina bjelica u Jadranskom moru bilježena je uglavnom na pjeskovitim ili miješanim muljevito-pjeskovitim dnima, a vrlo rijetko na čisto muljevitima. Dolazi između 30 i 190 m dubine, ali uglavnom samo do 100 m (Jardas, 1984). Prema općenitim podatcima iz literature zadržava se od 40 do 500 m dubine na pjeskovitim i detritičnim dnima ; PHYSIS staništa: 11.222–11.225;11.21111; 11.21121
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Volina bjelica raširena je uz istočnu obalu Atlantskog oceana, od jugozapadne obale Irske i Engleske do juga Afrike i dalje u jugoistočnom dijelu Indijskog oceana te u čitavom Sredozemnom moru, ali pretežno u njegovu zapadnom dijelu (FAO: 27, 34, 37, 47, 51?)
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U Jadranskom moru je posvuda raspršeno rasprostranjena, ali uglavnom u njegovu istočnom otvorenom dijelu (Jardas, 1984) (sl. 162).Učestalost: vrlo rijetka


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Elasmobranchii
  • Podrazred
    Elasmobranchii
  • Nadred
    Squalomorphii
  • Red
    Rajiformes
  • Porodica
    Rajidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (08/2021).
    McEachran, John D., and Katherine A. Dunn, 1998: Phylogenetic Analysis of Skates, a Morphologically Conservative Clade of Elasmobranchs (Chondrichthyes: Rajidae). Copeia, vol. 1998, no. 2. 271-290.
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    raža volina bjelica, raža klinka, raža balavica, raža crnokrilka, raža buča, polig volonja bijelac, bjelica raža
  • Strana imena
    White Skate (engleski), raie blanche (francuski), razza bianca (talijanski), Bandroche (njemački)
  • Locus typicus
    Nepoznato
  • Bibliografija
  • · CAPAPÉ, C., QUIGNARD, J.-P., GUÉLORGET, O., BRADAÏ, M.N., BOUAÏN, A., BEN SOUISSI, J., ZAOUALI, J. i HEMIDA, F., 2004a. Observations on biometrical parameters in elasmobranch species from Maghrebin waters: A survey. Annales, Ser. hist. nat., 14 (1): 1–10.
    · GRUBIšIć, F., 1959. Novi podaci o maksimalnim dužinama nekih jadranskih riba. Bilj.Inst. Oceanogr. Ribar
    · JARDAS, I., 1984. Horizontal and vertical distribution of benthos Selachia (Pleurotremata, Hypotremata) in the Adriatic. FAO Rapp. Pêche/ FAO Fish. Rep., (290): 95–108.