CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Tofieldia calyculata (L.) Wahlenb. habitus (FOTO D. Mihelj)

čaškasta baluška

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002214

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR (EN) A4ac)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Kovačić, S., Nikolić, T., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Tofieldia calyculata (L.) Wahlenb. (HRCP002214). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2214. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Sanja Kovačić
    Toni Nikolić
  • Suradnik/ci
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 7.3 Ostale preinake ekosustava
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Promjene vodnog režima na staništima.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima u nacionalnim parkovima Risnjak, Plitvička jezera i Sjeverni Velebit te u parku prirode Velebit.
  • Potrebne mjere očuvanja
    5.1.2. Nacionalna razina
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    NSAP-om je predviđeno osmišljavanje i provedba niza akcijskih planova zaštite močvara i voda te cretova, staništa i ove svojte (NN 81/99, 3. 8. 1999.).
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Obična baluška busenasta je trajnica s valjkastim podankom. Naraste do 15 pa i 30 cm. Listovi su većinom pri zemni, mačasti, na vrhu jako ušiljeni, dugi 1,5–15 cm, svaki s 4–10 žila, a rastu iz gustog busena sličnih onome u trava. Stabljika obično nosi 1–3 malena lista. Dijelovi ocvjeća dugi su 2–3,5 mm. Istraživanja pokazuju da su visoko varijabilni i vrlo često abnormalne građe. Cjeloviti, suličasti, papirasti pricvjetni listovi nalaze se pri bazi cvjetnih stapka, dok su trodjelne brakteole sasvim uz cvijet. Žućkasti ili zelenkasti (rjeđe crvenkasti) cvjetići na kratkim peteljkama čine vrlo varijabilan cvat, koji može biti oblika valjkastoga grozda (dugog 2–6 cm), građenog od tridesetak cvjetova ili pak glavice sa samo tri cvijeta (promjera do 0,5 cm). Prašnici imaju gole prašnice, duže od ocvjeća. Plodnica je jajasta, sa tri tučka. Plod je širokoeliptični mjehur, promjera oko 3,5 mm, koji nosi sitne, mnogobrojne sjemenke. Engleski botaničar William Hudson dao je ime malenom rodu Tofieldia po svom kolegi, manje poznatom engleskom botaničaru Tofieldu, dok ime vrste potječe još od Linnea, a vezano je uz građu cvijeta, od lat. »calyx«, »calyculus«, tj. čaška ili čaškica. Obična baluška je, unatoč svojemu velikom arealu, danas u mnogim europskim zemljama na popisu ugroženih vrsta, a posvuda je veoma rijetka. Jedna je od vrsta na čije nestajanje vjerojatno utječe i globalno zatopljavanje. Svojta koja je preživjela razdoblja oledbi (glacijalni relikt) zatopljavanje klime sve teče podnosi. Pokazatelj je vlažnosti, bazižnih i siromašnih tala, s manjkom kisika (helomorfna biljka). Biljka je punog svjetla. Većinom je stanovnik srednjoeuropskih planina. Prema životnom je obliku hemikriptofit. Broj kromosoma je 2n=28/30. Cvjeta u lipnju i srpnju (pa i do listopada). Koristi se u hortikulturi kao ukrasna biljka. Prema tipu rasprosranjenosti je eurosibirska vrsta.
  • Staništa
    C.1.1.1.5. Cretovi cretnog šaša
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Močvarne livade i ravni bazofilni cretovi. Karakteristična je vrsta reda Caricetalia davallianae. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 54.23 Niski cretovi cretnog šaša (Caricion davallianae). GLCC/SSC. 21.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi: Austrija s Lihtenštajnom, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Češka, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Švicarska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Poljska, Rumunjska, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Planinska makroregija. Lokaliteti. Badanj, Brod na Kupi, Čabar, Črni Prst, Gola Plješivica, Jezero (Gorski kotar), Klek, Mali Risnjak, Mnin (Krbava), Mrzin (Krbava), Pečnik (kod Ogulina), Pećnik, Plitvička jezera, Snježnik, Velebit (Badanj, Visočica, Šatorina, Počiteljska draga, Goljak brdo), Vinica (dvojben nalaz s kraja 19. st.).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Liliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Alismatales
  • Porodica
    Tofieldiaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 132.
    Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
  • Ostala hrvatska imena
    obična baluška
  • Strana imena
    False Asphodel (engleski), Scottish Asphodel (engleski), tofieldie à calicule (francuski), Kelch Simsenlilie (njemački), Kelch Liliensimse (njemački), Hunggräs (njemački), gelbes Kohlrösl (njemački), gewöhnliche Simsenlilie (njemački), navadna žiljka (slovenski), tajola comune (talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • BORBÁS, V. (1876): Symbolae ad Caryophyllales et Melanthaceas Florae croaticae. Rad Jugosl. Akad. Znan. 36:165–176.
    DEGEN, A. (1936): Flora Velebitica I. Band. Ungar. Akad. Wiss., Budapest.
    FORENBACHER, S. (1990): Velebit i njegov biljni svijet. Školska knjiga, Zagreb.
    HIRC, D. (1886d): Zur Flora des Croatischen Hochgebirges. Oesterr. Bot. Z. 36(10):344–348.
    HIRC, D. (1896a): Vegetacija Gorskoga Kotara. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 126:1–82.
    LEINFELLNER, W. (1962a): Über die Variabilität der Blüten von Tofieldia calyculata. I. Zu Karpellen verbildete Staubblättern. Oesterr. Bot. Z. 109:1–17.
    LEINFELLNER, W. (1962b): Über die Variabilität der Blüten von Tofieldia calyculata. II. Der Ersatz von Perigonblättern durch Staubblättern. Oesterr. Bot. Z. 109:113–124.
    LEINFELLNER, W. (1962c): Über die Variabilität der Blüten von Tofieldia calyculata. III. Zusammenfassende Übersicht der vorgefundenen Abweichungen. Oesterr. Bot. Z. 109:395–430.
    NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
    ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    ŠEGULJA, N. (1994f): Neke osobitosti vaskularne flore Nacionalnog parka Plitvička jezera. In Trinajstić, I. ed.: Simpozij – Pevalek: Flora i vegetacija Hrvatske, zbornik radova sa skupa održanog u povodu stote obljetnice rođenja hrvatskog botaničara akademika Ive Pevaleka (1893.–1967.) u Koprivnici 20.–22. svibnja 1993. godine. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Javno poduzeće »Hrvatske šume« Zagreb, Uprava šuma Koprivnica, Koprivnica-Zagreb, 117–124.