CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

bijela šiljkica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP002204

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A4ac; D?)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Mihelj, D., Nikolić, T., Praljak, I. (2005): Rhynchospora alba (L.) Vahl (HRCP002204). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/2204. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Darko Mihelj
    Toni Nikolić
  • Suradnik/ci
    Iva Praljak
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Nestanak staništa. Na lokalitetu nedaleko od sela Dubravica, npr., u najzapadnijem dijelu Hrvatskoga zagorja (zajednica Rhynchosporetum albae W. Koch), u razdoblju od 1939. do 1994. godine smanjila se pokrovnost vrsta svojstvenih zajednici prijelaznih cretova (Rhynchospora alba i Drosera rotundifolia). Došlo je do snažnog procesa razgradnje i nestajanja creta te sukcesije vegetacije u smjeru šikare johe i, zatim, šume johe.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Posredno je zaštićena na lokalitetima zaštićenih područja, ukoliko tamo još uspijeva, u parkovima prirode Lonjsko polje, Velebit i posebnom botaničkom rezervatu Dubravica.
  • Potrebne mjere očuvanja
    5.1.2. Nacionalna razina, 5.4.2. Nacionalna razina
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite ove vrste te zaštita creta Dubravica kod Zaprešića, na kojemu i ona dolazi (NN 81/99, 3. 8. 1999.).
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.6 Mjere očuvanja, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Bijela šiljkica je busenasta trajnica kratkog podanka, sa stabljikom visine 10–40 (–60) cm. Listovi su izmjenični, s cjelovitim rubom. Donji listovi su dugi 10–15 cm, a stabljični listovi su nešto kraći. I jedni i drugi često imaju pazušne bulbile (rasplodni bulbili). Klasići su dugi 5 mm, u cvatnji bijele boje, a poslije blijedosmeđe. Lancetasto su jajasta oblika, sjedeći, dvocvjetni do trocvjetni. Stvaraju gust, vršni, naopako čunjast ili poluokruglast grozd. Plod je oraščić. Bijela šiljkica sklona je svjetlim, umjereno toplim staništima, a često uspijeva na natopljenim, često poplavljivanim i kiselim tlima, siromašnima zrakom i dušičnim spojevima. Osnovna riječ u imenu roda potječe od grč. »rhynchos«, što znači kljun, i grč. »spora«, što znači sjemenka. Naime, unutarnji dijelovi drška ploda, koji nalikuju na kljun, ostaju na plodu kao trajni privjesak. Prema životnom je obliku hemikriptofit. Cvate od lipnja do rujna. Broj kromosoma je 2n=26, 42. Pripada borealnom flornom elementu.
  • Staništa
    C.1.2. Acidofilni cretovi (prijelazni i nadignuti cretovi), C.1.2.1. Prijelazni cretovi bijele šiljkice
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Bijela šiljkica raste u plitkim močvarama, pustarama-močvarama, na nemirnim tlima, tresetištima, na pješčanim močvarnim tlima, vlažnim livadama, vlažnim šumskim položajima, od nizina pa do visokih Alpa (i do 2500 m nadmorske visine). Svojstvena je vrsta zajednice Rhynchosporetum albae W. Koch koja dolazi u nas na tresetnoj podlozi, na prijelaznim (soligenim) cretovima, što sadrže i do 50% humusa. Također je i karakteristična vrsta zajednice Eriophoro-Rhynchosporetum albae Trinajstić unutar reda Caricetalia davallianae. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 54.4 Acidofilni cretovi 54.4A Ilirski cretovi bijele šiljkice (Rhynchosporetum albae) i srodni. GLCC/SSC. 21.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje; populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi: Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Britanija, uklju~uju}i Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Hrvatska, Češka, Danska, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Švicarska, Nizozemska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Norveška, Poljska, Rumunjska, Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija. Bijela šiljkica je borealni element. Rasprostranjena je u umjerenoj Aziji, velikom dijelu srednje Europe, te Sjevernoj Americi.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Planinska makroregija (goranska, potkapelska i lička mezoregija), raspr{eni i rijetki lokaliteti u zapadno-panonskoj makroregiji. Lokaliteti. Blatuša u Baniji, Čabar(?), Gorski kotar (dolina Kostanjevice, između Lučica i Taljanova, Krč u dolini Fužinarke, Lepenica, Mrzle Vodice, potok Mala Bjelica, Pužar, Ličko polje kod Fužina–nestala), Dubravica (nestala, Hrvatsko zagorje), Jelsa (okolica Karlovca, nestala), Lonjsko polje (dvojben nalaz s kraja 19. st., nestala?), Luščić (Karlovac, nestala), Sunđer (Velebit, nestala). Na većini lokaliteta danas zasigurno više ne raste.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Liliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Poales
  • Porodica
    Cyperaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 311.
    Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    Van der Meijden, R. (2005)
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    weisse Schnabelbinse (njemački), White Beak-sedge (engleski), Northern White Beaksedge (engleski), White Beakrush (engleski), Giunco tenero (talijanski), bela kljunka (slovenski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • FORENBACHER, A. (1904–1905): Fužinski kraj u fitogeografskom pogledu. Nast. vjes. 13:331-342.
    HORVAT, I. (1929): Rasprostranjenost i prošlost mediteranskih, ilirskih i pontskih elemenata u flori sjeverne Hrvatske i Slovenije. Acta. bot. Inst. bot. Univ. Zagreb. 4:1–34.
    HORVAT, I. (1950): Flornogenetski odnosi cretova u Hrvatskoj. Biol. Glasn. 2/3:13–21.
    HORVAT, I. (1962a): Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prir. istraž. ser. Acta. biol. 2 knjiga 30:5–173.
    HRŠAK, V. (1996): Vegetation succession at acidic fen near Dubravica in the Hrvatsko zagorje region. Nat. Croat. 5(1):1–10.
    ILIJANIĆ, LJ., TOPIĆ, J. (2000): Poaceae. In Nikolić, T. ed.: Popis flore Hrvatske, 3. dio. Flora Croatica. Index Florae Croaticae. Pars 3. Nat. Croat. 9(Suppl. 1):130–149.
    NEILREICH, A. (1869): Nachtraege zu den Vegetationsverhaeltnissen von Croatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien Band 19.
    PEVALEK, I. (1925): Geobotanička i algološka istraživanja cretova u Hrvatskoj i Sloveniji. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 230:29–117.
    ROSSI, LJ. (1924): Građa za floru južne Hrvatske. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 15:1–217.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
    TRINAJSTIĆ, I. (1973c): Prilog poznavanju cretne vegetacije Gorskog Kotara u Hrvatskoj. Acta Bot. Croat. 32:187–195.