CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Pinguicula vulgaris L. (FOTO S. Brana)

obična tustika

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001977

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A4ac)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (V -)

    • Citat
    Mihelj, D., Nikolić, T., Jagečić, J. (2005): Pinguicula vulgaris L. (HRCP001977). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1977. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Darko Mihelj
      Toni Nikolić
    • Suradnik/ci
      J. Jagečić
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava, 12.1 Druga ugroza
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Propadanje staništa uglavnom utjecajem čovjeka. Promjena vodnoga režima. Neposredno uništavanje staništa (meliorativni zahvati) ili, možda, ratnim djelovanjima.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Nisu poduzimane. Posredno je zaštićena u dijelovima svojeg areala u nacionalnim parkovima Plitvička jezera i Risnjak te u parku prirode Žumberačko-Samoborsko gorje.
    • Potrebne mjere očuvanja
      5.1.2. Nacionalna razina
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      NSAP-om je predviđeno osmišljavanje i provedba niza akcijskih planova zaštite cretova (NN 81/99, 3. 8. 1999.). Nalazi se na popisu vrsta Preporuke br. 49 (dopuna popisa Bernske konvecije, ANONYMUS 1996).
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.6 Mjere očuvanja, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Obična tustika je zeljasta trajnica koja prezimljava putem zaštitnoga pupa. Visoka je 5 do 10 cm. Iz podanka izlazi 5 do 6 kratkih adventivnih korijenova. Listovi su cjeloviti, promjera 7–10 cm, a nalaze se u prizemnim rozetama. Listova ima pet do jedanaest. Dugoljasti su do naopako jajasti, cjelovitog ali uvrnutoga ruba. Žljezdasto su ljepljivi. Gornja površina listova u te je zanimljive vrste pokrivena sa dva tipa žljezdastih dlaka. Prve, više, smještene su na na jednostaničnim stapčicama (stapčica je ogranak na bočnoj osi cvata koji završava cvijetom), a druge, upola kraće, na kratkim stapčicama. One izlučuju ljepljivu (adhezivnu) tekućinu, bezbojnu, kiselu, sličnu probavnim tekućinama životinja. Cvjetovi su pojedinačni, ljubičaste boje, u ždrijelu blijedi, ostruga je tanka, ravna i strši. Režnjevi čaške su trokutasti do jajoliki ili duguljasti, ušiljeni ili tupi. Široko pri bazi, donja je usna razdijeljena do polovice svoje dužine. Usne vjenčića su nejednake, obično bijele u ždrijelu. Stapke su lagano žljezdasto dlakave. Plod je tobolac jajolika izgleda, s brojnim sjemenkama. Razmnožava se sjemenom. Tustika sadrži manje količine eteričnih ulja, mineralnih tvari, organskih kiselina, tvari sa spazmolitičkim djelovanjem, te proteolitske enzime za razgradnju bjelančevina. Tustika je biljka koja lovi i kukce (insektivorna biljka). Svoje potrebe za dušikom, koje ne može apsorbirati iz siromašnih tala svojih staništa, podmiruje malim kukcima. Ovi se, naime, ulove za njezine listove, prekrivene ljepljivim žlijezdama, dok drugi tip žlijezda luči probavne sokove i razgrađuje ih. Potom putem listova crpi dodatne mineralne sastojke i dušične spojeve. Naziv roda Pinguicula dolazi od latinske riječi »pinguis«, tj. onaj koji je mastan, debeo, a vezano s izgledom listova. Pinguicula vulgaris pokazuje velike međupopulacijske varijacije u reproduktivnim osobitostima. Prema životnom je obliku hemikriptofit. Cvate u svibnju i lipnju, u Alpama i do kolovoza i rujna, ovisno o nadmorskoj visini i o mikroklimatskim uvjetima staništa. Broj kromosoma je 2n=64. Prema tipu rasprostranjenosti je cirkumpolarna vrsta i pripada subborealnom geoelementu.
    • Staništa
      C.1.1.1.1. Cretovi crnkaste šiljevine, C.2.2.2.1. Srednjoeuropske livade obične beskoljenke
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Obična tustika raste na cretovima i močvarnim područjima te na vlažnim, izvorskim položajima. Naseljava, dakle, močvare i vlažne vrištine. Na staništu dolazi pojedinačno ili u manjim skupinama. Visinski pojas koji obuhvaća seže od nizina pa do Alpa (čak i do oko 2300 m nadmorske visine), osobito je česta u gorskim područjima, a u nizinama je raspršena. Dolazi u asocijaciji MolinioLathyretum pannonici H–ić na organogenim, barskim, odnosno tresetnim, humoznim tlima s visokom razinom podzemne vode u asocijaciji Schoenetum nigricantis illyricum H-ić. koja je vezana uz crna, vlažna, humozna tla, mjestimično pokrivena slojem sive vapnenačke organogene sedre (npr. šire područje Plaškog). Karakteristična je vrsta reda Caricetalia davallianae. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 37.31 Vlažne livade beskoljenke (Molinio–Lathyretum pannonici), 54.214 Ilirski cretovi crnkaste šiljevine (Schoenetum nigricantis illyricum). GLCC/SSC. 21.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi: Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Bosna i Hercegovina, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Hrvatska, Češka, Danska, Faeröer, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Švicarska, Nizozemska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Island, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunsjka, Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Srbija i Crna Gora (Srbija), Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Goranska mezoregija, potkapelska mezoregija, lička mezoregija, ravnjačko-krška mezoregija, pokupska mezoregija. Lokaliteti. Bosiljevo (?), Mrzla vodica (?), Plaški, Plitvička jezera, Risnjak (?), Trovrh (Lička Plješivica), Žumberačka gora (?). Pojedini navedeni lokaliteti su u ekološkom pogledu malo vjerojatno stanište za P. vulgaris, pa je vjerojatno riječ o zamjeni s planinskom tustikom (P. alpina L.). Stvarna rasprostranjenost je slabo poznata.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Magnoliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Lamiales
    • Porodica
      Lentibulariaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Böcher, T.W., Holmen, K. & Jakobsen, K. (1978). P. Haase & Søns Forlag, Copenhagen, Denmark ISBN 87-559-0385-1
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 490-492.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 490-492.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 490-492.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 490-492.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 490-492.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 490-492.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 490-492.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 490-492.
      Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 206.
      Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
      Van der Meijden, R. (2005)
    • Ostala hrvatska imena
      masnica, tučnica, tustica kukcolovka
    • Strana imena
      gemeines Fettkraut (njemački), gewöhnliches Fettkraut (njemački), Common Butterwort (engleski), labrador Violet (engleski), franc. herbe grasse (francuski), herbe huileuse (francuski), langue d’ioe (francuski), grasette vulgaire (francuski), navadna mastnica (slovenski), erbaunta commune (talijanski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • CASPER, S. J. (1963): Gedanken zur Gliederung der Gattung Pinguicula L. Bot. Jahrb. Syst. Pflanzengeogr. 82(3):321–335.
      DUBRAVEC, K. (1994b): Pinguicula vulgaris L. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 410–411.
      FORENBACHER, S. (1995): Žumberak: kalendar flore Žumberačke gore. Školska knjiga, Zagreb.
      GAŽI-BASKOVA, V. (1973): Caricion davallianae kod Plaškog u Hrvatskoj. Acta Bot. Croat. 32:181–186.
      HORVAT, I. (1931a): Vegetacijske studije o hrvatskim planinama. 2. Zadruge na planinskim stijenama i točilima. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 241:147–206.
      MOLAU, U. (1993): Reproductive ecology of the three Nordic Pinguicula species (Lentibulariaceae). Nordic J. Bot. 13(2):149–157.
      MOTSCHENBACH, W. (1981): Tierfangende Pflanzen. Ihre Kultur und Vermehrung unter mitteleuropäischen Verhältnissen. Gärtnerbörse und Gartenwelt 81(39):888–890.
      NEILREICH, A. (1868): Die Vegetationsverhältnisse von Kroatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 28: i-xli, 1–288.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
      ŠEGULJA, N. (1994f): Neke osobitosti vaskularne flore Nacionalnog parka Plitvička jezera. In Trinajstić, I. ed.: Simpozij – Pevalek: Flora i vegetacija Hrvatske, zbornik radova sa skupa održanog u povodu stote obljetnice rođenja hrvatskog botaničara akademika Ive Pevaleka (1893.–1967.) u Koprivnici 20.–22. svibnja 1993. godine. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Javno poduzeće »Hrvatske šume« Zagreb, Uprava šuma Koprivnica, Koprivnica-Zagreb, 117–124.