CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

ukrajinska paklara

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001925

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(NT -)

Datum procjene
01.05.2006.

Prethodne procjene

  • 2004 - (NT -)

    • Citat
    Mrakovčić, M., Brigić, A., Buj, I., Ćaleta, M., Mustafić, P., Zanella, D. (2006): Eudontomyzon mariae (Berg, 1931) (HRCP001925). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1925 (DOI: https://doi.org/10.71545/jwk2-bq55). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Milorad Mrakovčić
      Andreja Brigić
      Ivana Buj
      Marko Ćaleta
      Perica Mustafić
      Davor Zanella
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nedovoljno poznata vrsta - DD (1996)
    • Europska procjena
      Nije procjenjena - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjena - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      Ličinke ukrajinske paklare služe ribičima kao mamci.
    • Ugroze i njihovi učinci
      -
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      IUCN uzroci ugroženosti: 1.3.7.; 1.4.6.; 6.3.3.; 6.3.8.; 9.7. Zbog regulacije i pregra|ivanja vodotoka naglo se mijenja razina vode što uzrokuje pad produkcije i nestajanje organskog detritusa, a to nepovoljno utječe na populacije ličinaka. Regulacijama se mijenja i struktura dna. Vađenje pijeska u donjim dijelovima rijeka također nepovoljno utječe na populacije ličinaka ukrajinske paklare.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      -
    • Potrebne mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      IUCN mjere zaštite: 1.2.1.2.; 3.2.; 3.4.; 4.4.2. Vrstu treba zakonski zaštititi i osnovati ihtiološke rezervate kako bi se zaštitila njezina staništa.
    • Potrebna istraživanja
      -
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Odrasla jedinka ukrajinske paklare ima tamnozelena ili tamnosiva do crna leđa, a bokovi i trbuh su joj bijeli sa srebrnim preljevom. Ličinke su pjegave. Leđne se peraje odraslih jedinka dodiruju, a za mrijesta su visoke i zaobljene. Primjerci nađeni u rijeci Ilovi i potoku Rijeci imaju slabo razvijene zube u usnom lijevku, a broj im jako varira. Ti primjerci odlikuju se lopatastim izgledom repne peraje, koja je u odraslih dobro pigmentirana. U vrijeme parenja mužjacima se izvanredno dobro razvije mokračno-spolna kvržica. Determinacija je nesigurna zbog velikih varijacija morfoloških značajka, posebno broja zuba. Jedini je siguran pokazatelj broj osjetnih pipala, koji je u te vrste veoma velik, a obično načine krilca. Predstavnici vrste koji nastanjuju južnija područja imaju manje trupnih miomera i manje zuba u usnom lijevku. Temperatura i vrijeme skupljanja uzoraka također su bitni jer se u skladu s tim čimbenicima mijenjaju i morfološke značajke vrste. Ukrajinske paklare u pravilu nisu paraziti, premda je moguć fakultativni endoparazitizam na ribama. Ličinke se hrane algama kremenjašicama i detritusom. Odrasle jedinke narastu do 22,2 cm, a ličinke su duge do 23 cm. Ukrajinska paklara uglavnom je nemigratorna vrsta, koja katkada poduzima lokalne uzvodne selidbe. Spolno sazrije između pete i sedme godine života. Mrijesti se od travnja do svibnja, u čistim, brzim vodama na sjenovitom, pješčanom dnu (npr. ispod mostova). U vrijeme mrijesta živi u jatu od najviše 300 jedinka. Temperatura vode treba biti 8–13,5°C. Ženka odloži 2 200–7 100 jajašaca u gnijezdo koje je napravio mužjak. Kao ličinke žive četiri do pet godina. Preobrazba traje četiri do pet tjedana, a nakon preobrazbe potrebno je još devet do deset mjeseci da bi spolno sazrele. Spolno zrela jedinka živi još dva do tri mjeseca. U rijeci Ilovi na|ena su dva primjerka hermafrodita, a postoje i hibridi te vrste s potočnom paklarom.
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Ukrajinska paklara obično naseljava brze i čiste vode šljunkovito-pjeskovita dna u planinskim i brdovitim područjima, premda je nađena i u nizinskoj zoni Dunava (Physis 13, 24.12–24.15). Ličinke žive zakopane u pjeskovito-muljevitom supstratu, u područjima sporog strujanja vode.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Nastanjuje istočnu Europu, rijeke koje utječu u Egejsko i Crno more te gornji i srednji slijev Dnjepra.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Podrijetlo: autohtona vrsta U Hrvatskoj je rasprostranjena u slijevu Save i Dunava. Učestalost: sporadična vrsta


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Cephalaspidomorphi
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      Teleostei (prave koštunjače)
    • Red
      Petromyzontiformes
    • Porodica
      Petromyzontidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (08/2021).
      Renaud, Claude B., 2011: Lampreys of the world. An annotated and illustrated catalogue of lamprey species known to date. FAO Species Catalogue for Fishery Purposes, No. 5. vi + 109.
    • Ostala hrvatska imena
      -
    • Strana imena
      Ukrainian brook lamprey (engleski); Ukrainische Lamprete (njemački)
    • Locus typicus
      rijeka Harkiv blizu istoimenog mjesta, slijev rijeke Donjec, Ukrajina
    • Bibliografija
    • -