CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Myosurus minimus L. (FOTO S. Brana)

sitna mišorepka

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001912

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A4ac)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Šegulja, N., Nikolić, T., Kovačić, S., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Myosurus minimus L. (HRCP001912). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1912. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Nedeljka Šegulja
    Toni Nikolić
  • Suradnik/ci
    Sanja Kovačić
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 4 Prometni koridori i komunalni vodovi, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Ugrožavanje staništa izrazitim antropogenim utjecajem.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane.
  • Potrebne mjere očuvanja
    5.1.2. Nacionalna razina, 5.4.2. Nacionalna razina
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    NSAP-om je predviđeno osmišljavanje i provedba niza akcijskih planova zaštite močvara i voda, staništa i ove svojte (NN 81/99, 3. 8. 1999.).
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.6 Mjere očuvanja, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Sitna mišorepka je nježna jednogodi{nja biljka kratkog, nitastog korjenčića. Listovi podsjećaju na listove trava – mnogobrojni su u bazalnoj rozeti, linealni, tupi, cjelovitoga ruba, malo mesnati, dugi 1–4 cm i široki svega 1 mm. Cvjetajuće stabljike gole su i bezlisne, duge 5–12 cm, nježne i tanke. Cvjetovi su blijedo zelenkastožuti, smješteni na izrazito produženom cvjetištu (dugom 1,5–4 (–7) cm). Čaška je građena od pet ili više lapova, s bazalnim ostrugama pritisnutima uz stabljiku, a vjenčić gradi 5–10 latica preobraženih u cjevaste nektarije. Svi dijelovi cvijeta linealno su produženi, dugi 2–4 mm. Svaki cvijet nosi 5–10 žutih prašnika i plodnicu sa samo jednim sjemenim zametkom. Vrstu oprašuju različiti sitni kukci koji dolaze po nektar, a djelično je samooprašiva. Plod je smeđi trokutasti orašćić s kratkim kljunom, dug 1–1,5 mm. Vrsta se rasprostranjuje vjetrom (anemohorija), a sjemenke mogu dugo mirovati u suhom tlu dok pritjecanje vode ne potakne klijanje. Sitna mišorepka je vrsta koja pripada cirkumborealnom flornom elementu. Pojavljuje se na nadmorskim visinama i višim od 600 m. Prvo je bila rasprostranjena Europom, jugozapadnom Azijom i sjevernom Afrikom, ali je danas naturalizirana (adventivna) gotovo svuda po svijetu. Rod ima ukupno sedam vrsta raširenih čitavom sjevernom polutkom, Južnom Amerikom, Australijom i Novim Zelandom. Sitna mišorepka rasprostranjena je i većim dijelom Europe – osim na krajnjem sjeveru i jugu, te na otocima – ali je posvuda rijetka i na »crvenim« je popisima mnogih zemalja, s obzirom na to da se zbog različitih zahvata na vodenim tokovima, melioriranja i sl., smanjuju i gube vodene površine i mijenja vodni režim. Može se pretpostavljati da je i raširenija no što je poznato, ali ju je teško pronaći zbog vezanosti uz vlažna staništa koja se tek periodički pojavljuju. Sitna mišorepka poznata je i u hortikulturi, gdje se preporučuje za vlažna, pjeskovita mjesta. Prema životnom je obliku terofit/hemikriptofit. Broj kromosoma je 2n=16. Cvjeta od ožujka do svibnja, ponekada do lipnja.
  • Staništa
    A.4.2. Amfibijske zajednice
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Otvorena staništa koja periodički poplavljuju: jarci, obale slatkovodnih stajačica i sporih tekućica (vlažni pijesak). Raste u zajednicama razreda Isoëto-Nanojuncetea.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi: Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Baleari, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Hrvatska, Češka, Danska, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Švicarska, Nizozemska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Krim, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga, Srbija i Crna Gora (Srbija), Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada; u većem dijelu Europe, ali je rijetka na krajnjim sjevernim i južnim djelovima, kao i na otocima.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Rijetka nalazišta u gornjoposavskoj, sjevernoj i srednjoj primorskoj mezoregiji, te u dravsko -dunavskoj nizini. Lokaliteti. Đurđevac (usmeno priopćenje Lj. Ilijanić, J. Topić), okolica Fažane, Istra (nekoliko nalaza, usmeno priopćenje S. Brana), Križevci, okolica Medulina, Murter, Špišić Bukovica (usmeno priopćenje Lj. Ilijanić, J. Topić), Trpinja (kraj Borova, usmeno priopćenje Lj. Marković), Veruda, Zelina.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Ranunculales
  • Porodica
    Ranunculaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 297.
    Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    Van der Meijden, R. (2005)
  • Ostala hrvatska imena
    maleni mišji repić, maloperka sićušna
  • Strana imena
    Mause-tail (engleski), Tiny Mousetail (engleski), ratoncule (francuski), myosure minime (francuski), Mäuseschwanz (njemački), coda di topo (talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • FREYN, J. (1877): Flora von Südistrien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien 27:241–490.
    HIRC, D. (1907): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 169:55–109.
    PANDŽA, M. (1995b): Analiza flore otoka Murtera. In Meštrov, M., Durbešić, P., Kerovec, M. eds.: Kornati, Priopćenja sa simpozija »Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata« Murter, Tisno, Kornati, Šibenik 2.–7. listopada 1995. godine. Ekološke monografije 7. Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Kornati, Zagreb, 181–198.
    PANDŽA, M. (1998c): Flora of the island of Murter (Central Adriatic). Acta Bot. Croat. 57:99–122.
    PANDŽA, M., PAVLETIĆ, ZI. (1995): Značajne biljke hrvatske flore na otoku Murteru. In Meštrov, M., Durbešić, P., Kerovec, M. eds.: Kornati, Priopćenja sa simpozija »Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata« Murter, Tisno, Kornati, Šibenik 2.–7. listopada 1995. godine. Ekološke monografije 7. Hrvatsko ekološko društvo, Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Kornati, Zagreb, 199–204.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
    TOMMASINI, M. (1866): Aus dem Küstenlande. Oesterr. Bot. Z. 16(8):236–240.
    TRINAJSTIĆ, I. (1973b): Myosurus L. In TRINAJSTIĆ, I. ed.: Suppl. Fl. Anal. Jugosl. 1:9.
    ZLINSKA, J. (1993): Rarer communities of the alliance Agropyro-Rumicion crispi Nordh 1940 in the West Slovakia. Biologia (Bratislava) 48(4):411–415.