CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Lycopodiella inundata (L.) Holub, herbarski primjerci sabrani u Sloveniji, leg./det. Paulin (ZA) (FOTO D. Mihelj, I. Rešetnik)

cretna crvotočina

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001902

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR (RE?) A4c)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (R -)

    • Citat
    Nikolić, T., Alegro, A., Fadljević, D. (2005): Lycopodiella inundata (L.) Holub (HRCP001902). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1902. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Toni Nikolić
    • Suradnik/ci
      Antun Alegro
      Dunja Fadljević
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Promjene vodnoga režima odvodnjavanjem, sukcesija vegetacije.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Nisu poduzimane.
    • Potrebne mjere očuvanja
      5.1.2. Nacionalna razina
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      NSAP-om je predviđeno osmišljavanje i provedba niza akcijskih planova zaštite cretova (NN 81/99, 3. 8. 1999.). Nalazi se na popisu vrsta Preporuke br. 49 (dopuna popisa Bernske konvecije, ANONYMUS 1996).
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Cretna crvotočina je trajna papratnjača s vegetativnim, puzećim dijelom stabljike visokim 2–10 cm koji je mnogobrojnim korjenčićima pričvršćen uz tlo, i s fertilnim, uspravnim, dijelom stabljike koji završava klasićem (strobilusom). Godišnje razvija samo jedan ili, rjeđe, 2–3 uspravna ogranka, visoka 6–10(–15) cm. Listovi su naizmjenični, na puzećem dijelu stabljike savijeni naviše, dok su listovi uspravnih ogranaka prilegli uz stabljiku ili ravnomjerno odmaknuti. Usko su suličasti, na rubu, koji je cjelovit, prozirni, dugi 5–7 mm, široki 0,5–1 mm i blijedozeleni. Klasići su dugi 2–3(–5) cm, debeli 5–7 mm i jedva primjetno odvojeni od sterilnoga dijela stabljike, pri vrhu ponešto suženi. Sporofili su žutozeleni, na hrptu s poprečnom »prečkom«, duži su od sporangija, s jajastom, nazubljenom bazom koja se produžuje u suličasti, u početku odmaknut, a kasnije uspravan vrh cijeloga ruba. Sporangiji su poprečno jajasti, svijetle oker boje. Izospore imaju promjer 40–46 µm, a površina im je neznatno mrežasta. Puzeći dijelovi simpodijalne stabljike odumiru svake godine, a biljka se obnavlja iz pupova koji se nalaze pri bazi fertilnih ogranaka, koji prezimljuju i sljedeće godine razvijaju nove fertilne ogranke. Klasić, kao i cijeli fertilni ogranak, odumiru nakon sazrijevanja spora. Vrlo rijetko se u pazušcima listova glavnog izdanka razvijaju bulbili koji potjeraju nakon odumiranja biljke. Broj kromosoma je 2n=156. Vrijeme sazrijevanja spora: od kolovoza do listopada. Prema životnom je obliku hamefit. Pripada cirkumborealnom flornom elementu. Biljka sadrži otrovne alkaloide, osobito likopodin koji djeluje slično kao otrov kurare. Spore mogu uzrokovati alergijsku astmu. U vakuolama stanica mogu se nakupiti ioni aluminija. Ime roda dolazi od grčkih riječi »lycos«, tj. vuk, i »podion«, tj. nožica, zbog sličnosti puzavih ogranaka stabljike sa šapama vuka. Ime vrste dolazi od lat. »inundatus«, tj. onaj koji je poplavljen, što upućuje na stanište ove vrste.
    • Staništa
      C.1.2.1. Prijelazni cretovi bijele šiljkice
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Karakteristična je vrsta asocijacije Rhynosporetum albae (sveza Rhynosporion albae). U srednjoj Europi raste na rubovima uzdignutih i prijelaznih cretova, na obalama vrištinskih i cretnih jezera i bara, na većinom otvorenim, vlažnim do mokrim, hranivima siromašnim, kiselim tresetnim ili pjeskovitim tlima. Zbog slabe konkurentnosti nestaje ako dođe do pojačanog zaraštanja tla drugim vrstama. Brzo razvijanje protalija omogućuje zauzimanje pionirskih staništa, čemu doprinosi i mogućnost vegetativnog razmnožavanja protalija. Također, vrlo je osjetljiva na isušivanje staništa. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 54.483 Ilirski cretovi bijele šiljkice (Rynchosporion albae). GLCC/SSC. 21.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje; populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi: Austrija s Lihtenštajnom, Azori, Bosna i Hercegovina, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Hrvatska, Češka, Danska, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Švicarska, Nizozemska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Norveška, Poljska, Rumunjska, Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga, Slovenija, Švedska, uključujući Öland i Gotland; veći dio Europe izuzev mediteranskog područja i većeg dijela istočne Rusije.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Sjevernoprimorska mezoregija, gornjoposavska mezoregija, banijska mezoregija. Svi podaci su veoma stari i u novije vrijeme nisu potvrđeni. Moguće je da je svojta regionalno izumrla (RE). Lokaliteti. Blatuša, Konjšćina, Moslavina, Poznanovec, Široko Brezje.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Lycopodiopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Lycopodiales
    • Porodica
      Lycopodiaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Aronsson, Mora (2004) Thomas Karlssons Kärlväxtlista
      Gärdenfors (2000) Rödlistade arter i Sverige 2000
      Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2000
      Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) The 2010 Red List of Swedish Species
      Gärdenfors (ed.) (2010) Rödlistade arter i Sverige 2010
      Gärdenfors (ed.), U. (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2005
      Gärdenfors (ed.), U. (2005) Rödlistade arter i Sverige 2005
      Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
      Van der Meijden, R. (2005)
    • Ostala hrvatska imena
      -
    • Strana imena
      Inundated Clubmoss (engleski), Marsh Clubmoss (engleski), lycopode inondé (francuski), Moorbärlapp (njemački), močvirski lisičjak (slovenski), licopodio inondato (talijanski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • BEDALOV, M. (1994c): Lycopodium inundatum L. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 301–302.
      HIRC, D. (1905): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 161:145–239.
      PEVALEK, I. (1925): Geobotanička i algološka istraživanja cretova u Hrvatskoj i Sloveniji. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 230:29–117.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.