CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

dalmatinska iglica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001879

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A3cd; B1a(i,ii)+2ab(i,ii,v); C1)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (E -)

    • Citat
    Šegulja, N., Nikolić, T., Regula-Bevilacqua, Lj., Palković, M. (2005): Geranium dalmaticum (Beck) Rech.f. (HRCP001879). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1879. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Nedeljka Šegulja
      Toni Nikolić
    • Suradnik/ci
      Ljerka Regula-Bevilacqua
      M. Palković
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      5.2 Sakupljanje kopnenih biljaka, 7.1 Požari i suzbijanje požara
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Svojta je zastupljena s malom populacijom, na – koliko je zasad poznato – malenom području. Zbog ukrasnoga izgleda uništava se branjem, pa je smanjivanje brojnosti vjerojatno. S obzirom na to da je možda stvarni areal svojte nešto veći (vidi Lokaliteti), pripisana kategorija i kriteriji imaju preventivnu zaštitnu ulogu.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Nisu poduzimane.
    • Potrebne mjere očuvanja
      5.1.2. Nacionalna razina, 5.4.2. Nacionalna razina
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskog plana zaštite ove vrste (NN 81/99, 3. 8. 1999.).
    • Potrebna istraživanja
      1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.5 Ugroze
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Dalmatinska iglica je do 15 cm visoka zeljasta trajnica jastučasta rasta, dobro se širi pa može stvarati guste i do više četvornih metara velike busenove. Podanak je vodoravan, valjkast, smeđesivkast, iz njega izbijaju mnogobrojni tanki nitasti korjenčići. Bezlisna joj je stabljika (batvo) gola, dvostruko duža od listova. Listovi su svježe zeleni, stariji često purpurno nahukani, jedva zamjetno dlakavi. Peteljka je 4–8 cm duga, a plojka, dlanasto razdijeljena na pet režnjeva, 1,5–2,5 cm duga, u obrisu okruglasta. Svaki je lisni režanj u gornjoj polovici najčešće trokrpast. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, ružičasti, na dugim, dlakavim stapkama. Ocvjeće je dvostruko. Sastoji se od pet kratkodlakavih lapova i pet latica suženih u klinac, 10 plodnih prašnika s dugim prašničkim nitima, pa daleko vire izvan vjenčića. Svaki ima pri dnu jedan mednik. Pet vanjskih prašnika stoji ispred latica, a pet unutarnjih ispred lapova i dulji su od vanjskih. Tučak se sastoji od peterogradne, nadrasle plodnice, sa po 1–2 sjemena zametka u svakom pregratku, te sa pet vratova sraslih u značajan dugi tučkov kljun. Plod je višeplodnički nadrasli kalavac koji se raspada na pet jednosjemenih plodića, s dugim kljunastim, u luku naviše svinutim nastavkom. Biljka je balkanskoga flornog elementa, skupine ilirsko-balkanskih endemičnih vrsta. Pronašao ju je prvi G. Beck 12. lipnja 1894. na poluotoku Pelješcu, na vrhu Sv. Ilija, na Zmijinu brdu (poznatom i kao Monte Vipera, Vrh od Pelješca, Viper-gora) iznad Orebića (Locus classicus: Hrvatska, Dalmacija, Sv. Ilija na Pelješcu, 700–850 m/nm. (BECK 1896:267). Prvotno ju je Beck opisao kao podvrstu vrste Geranium macrorrhizum L., a navodi se i kao varijetet iste vrste (HIRC 1903). Nakon toga ju je na razinu samostalne vrste podigao Rechinger fil. (1934). Biljka je ukrasna, kao i mnoge druge iglice, te se kao krasnica primjenjuje ponekad u vrtlarstvu, naročito za kamenjare i suhozidove, što potencijalno može ugroziti njezinu brojnost na jedinom staništu u nas. U kulturi se razmnožava dijeljenjem ili reznicama stabljike, a može i sjemenom. Prema životnom je obliku hamefit, duga je vijeka i veoma otporna. Cvjeta u ožujku i travnju (lipnju i srpnju).
    • Staništa
      C.3.5.1.2. Jadranske kamenjare kadulje i kovilja, E.8.1.7. Šuma dalmatinskog crnog bora i crnike
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Biljka mediteranskih i mediteransko-montanih kamenjara i šuma dalmatinskoga crnog bora te pukotina vapnenačkih stijena, gdje raste na nadmorskim visinama od 250 do 960 m, na južnim i sjevernim nagibima. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 34.7512 Travnjaci kovilja i ljekovite kadulje (Stipo-Salvietum officinalis), 42.622 Šume dalmatinskoga crnog bora (Pinus nigra ssp. dalmatica). GLCC/SSC. 4,7,16.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje; populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi: Albanija, Hrvatska, Srbija i Crna Gora (Crna Gora)
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Južnoprimorska mezoregija. Lokaliteti. Dalmacija, padine Sv. Ilije iznad Orebića na Pelješcu. Općenito, rasprostranjenost te svojte u Hrvatskoj nije dobro poznata. Vjerojatno je da se i lokaliteti koje za G. macrorrhizum L. navodi VISIANI (1852:210) (Prolog, Mosor, Dinara, Biokovo), barem djelomično odnose na G. dalmaticum (Beck) Rchb. f., te da je stvaran broj nalazišta zapravo veći.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Magnoliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Geraniales
    • Porodica
      Geraniaceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      -
    • Ostala hrvatska imena
      dalmatinska krvomočnica, dalmatinski zdravac
    • Strana imena
      Dalmatinischer Storchschnabel (njemački), Dalmatian Cranesbill (engleski), ooievaarsbek (danski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • BECK, G. (1896): Einige auffällige – Geranium formen. Geranium macrorrhizum L. var. dalmaticum G. Beck, nov. var. Verh. Zool.- Bot. Vereins Wien 46:266–267.
      BECK, G. (1901): Die Vegetationsverhältnisse der illyrischen Länder. W. Engelman, Leipzig.
      HIRC, D. (1903): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 155:49–158.
      HORVATIĆ, S. (1954b): Ilustrirani bilinar. Školska knjiga, Zagreb.
      RECHINGER, fil. K. (1934): Zur Kenntnis der Flora der Halbinsel Pelješac (Sabioncello) und einiger Inseln des jugoslawischen Adriagebietes (Dalmatien). Magyar Bot. Lapok 33:24–42.
      ŠILIĆ, Č. (1984): Endemične biljke. Svjetlost, Sarajevo.
      UNGAR, S., REGULA-BEVILACQUA, LJ. (1994d): Geranium dalmaticum (G. Beck) Rech. fil. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 229–230.
      VISIANI, R. (1852): Flora Dalmatica, Vol. III (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.