CRVENI POPIS
Natrag
Vrsta Eriophorum vaginatum L. (FOTO J. Topić)
cretna suhoperka
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001874
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A4c; B2a; D)
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Topić, J., Alegro, A., Nikolić, T. (2005): Eriophorum vaginatum L. (HRCP001874). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1874. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Jasenka Topić
- Suradnik/ci
Antun Alegro
Toni Nikolić
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava, 11.1 Pomaci i izmjene staništa - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Dugotrajne klimatske promjene (od postglacijala do danas), kopanje kanala i isušivanje staništa, progresivna vegetacijska sukcesija. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Nisu poduzimane. - Potrebne mjere očuvanja
5.1.2. Nacionalna razina - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.6 Mjere očuvanja - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
E. vaginatum je trajna busenasta biljka bez vriježa. Stabljike su vitke, visoke (10–)30–70 cm, debele do 1,5 mm, glatke, okrugle, u gornjem dijelu tupo trobride, sivozelene boje. Bazalni i donji listovi čekinjasto su žljebasti do trobridi, široki oko 1 mm, kraći ili duži od stabljike, tupi, po rubovima slabo hrapavi, sivozeleni. Najgornji listovi ili dva najgornja lista nemaju plojke ili je ona jako zakržljala. Lisni rukavci stabljičnih listova su napuhani. Ovojni listovi slični su pljevama, ali nešto veći. Cvat čini jedan jedini, vršni, uspravni klasić. Klasić je obrnuto jajast ili izdužen, u vrijeme cvatnje dug 1–3 cm, širok 7–15 mm, sa do sto cvjetova. Pljevice su susuličaste, dugo ušiljene, s jednom žilom, duge 10 mm, široke 2,5–3 mm, kožičaste, srebrnastosive. Hipogine niti su duge do 2,5 cm. Prašnice su duge 2,5–3 mm. Plod je obrnuto jajast, oštro trobrid, a u gornjem dijelu s kratkim šiljkom. Dug je 2–3 mm, širok oko 1,5 mm, tamnocrvenosmeđ do gotovo crn. Broj kromosoma je 2n=58. Cvate od ožujka do svibnja. Prema životnom je obliku hemikriptofit. Prema tipu rasprostranjenosti je cirkumborealna vrsta. - Staništa
C.1.2.2.1. Gorski tresetni cret - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Tipična je vrsta nadignutih cretova reda Ledetalia palustris. Takvih cretova danas u Hrvatskoj nema, a jedini lokalitet gdje je E. vaginatum dosad sa sigurnošću potvr|en degradirani je ostatak nekadašnjega nadignutog creta. To je cret na Trsteniku (Gorski kotar), koji je palinološki dobro istražen, a sloj treseta tu je debeo oko četiri metra. Od karakterističnih cretnih vrsta tu uz Eriophorum vaginatum rastu još cretni mahovi tresetari (Sphagnum sp. div.) čija brojnost na očigled opada poslednjih nekoliko godina, Eriophorum angustifolium Honck., Carex hostiana DC. i Carex echinata Murray. Dominira Molinia coerulea (L.) Moench, koja svake godine sve više obrasta cret, onemogućujući tako rast heliofilnih cretnih vrsta. Osim nje, ima i drugih pokazatelja sukcesije: Calluna vulgaris (L.) Hull., Vaccinium vitis-idaea L. i Picea abies (L.) Karsten. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 55.1 Gorski tresetni cret. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjenost u Europi: Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Hrvatska, Češka, Danska, Faeröer, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Švicarska, Nizozemska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga, Srbija i Crna Gora (Srbija), Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija. - Nacionalna rasprostranjenost
Goranska mezoregija. Lokaliteti. Samo na jednom lokalitetu, na cretu na Trsteniku (Gorski kotar).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Liliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Poales - Porodica
Cyperaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 274.
Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
Van der Meijden, R. (2005)
- Ostala hrvatska imena
- - Strana imena
Tussock Cottongrass (engleski), Hare's-tail Cottongrass (engleski), linaigrette engainante (francuski), Scheiden-Wollgras (njemački), nožničavi munec (slovenski), pennacchi guainati (talijanski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
- ILIJANIĆ, LJ., TOPIĆ J. (2002): Eriophorum vaginatum L. (Cyperaceae), new and critically endangered plant species in Croatia. Rasprave IV Razreda SAZU 43(3):183–191.