CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Eriophorum angustifolium Honck. (FOTO J. Topić)

uskolisna suhoperka

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001873

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A4ac)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Šegulja, N., Nikolić, T., Kumbarić, A., Praljak, I. (2005): Eriophorum angustifolium Honck. (HRCP001873). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1873. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Nedeljka Šegulja
    Toni Nikolić
  • Suradnik/ci
    Alma Kumbarić
    Iva Praljak
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Nestajanje staništa tijekom procesa prirodnih sukcesija vegetacije, odvodnja i prenamjena zemljišta.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena na lokalitetima zaštićenih područja, nacionalnih parkova Risnjak i Plitvička jezera, parka prirode Velebit, posebnog botaničkog rezervata Dubravica, te Ramsarskog područja – donjega toka Neretve.
  • Potrebne mjere očuvanja
    5.1.2. Nacionalna razina, 5.4.2. Nacionalna razina
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskog plana zaštite vrste i zaštita creta Dubravica kod Zaprešića, na kojem dolazi i ova vrsta (NN 81/99, 3. 8. 1999.).
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.6 Mjere očuvanja, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Uskolisna suhoperka je višegodišnja zeljasta biljka, rahlo busenasta, s kratkim podankom i puzećim kratkim vriježama. Gotovo cilindrične stabljike, visoke 15–75 cm, pri vrhu su trobride. Nose listove. Listovi su linealni, široki (2)3–5(7) mm, žlijebasti, u donjem dijelu grebenasti, na vrhu dugo ušiljeni. Ligule su kratke. Ukupno ima (1)3–7 klasića, dugih 10–15 mm, širokih 5–7 mm. Više ili manje su viseći, i to na nejednako dugim stapkama. Pljevice su srebrnasto opnaste, jajaste ili lancetaste, tupog vrha, pri bazi crvenkastosmeđe, a u gornjem dijelu sivkastosmeđe ili, ponekad, crne. čekinjice ocvjeća su vunasto bijele i mekane, 40–50 mm duge, s nerazgranjenim vrhom. Prašnice su duge 2,5–5 mm. Pricvjetnih listova ima 1–2, otprilike jednako dugih kao i klasići. Plodovi su oraščići, dugi 1–3 mm, široki 0,75–1 mm, izduženo obrnuto jajasti, bočno spljošteni, tamno smeđi i obavijeni dugim vunastim bijelim dlakama. Uskolisna suhoperka je biljka svjetla, pokazatelj kiselih do umjereno kiselih, dušikom i kisikom siromašnih, mokrih i podvirnih tala. Naziv roda potječe od grčkih riječi »erion« – vuna i »forein«–nositi, što bi značilo biljka koja »nosi vunu«. U vrijeme nakon cvatnje ona zaista nosi čuperke bijelih vlakanaca koji izgledaju poput vune, a potječu od izduženih čekinjica ocvjeća, skupljenih u većem broju u klasićima. Prema životnom obliku je geofit. Broj kromosoma je 2n = 58. Cvjeta od ožujka do lipnja (rujna). Prema tipu rasprostranjenosti je cirkumpolarno-borealna biljka.
  • Staništa
    C.1. Cretovi
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Cretovi. Svojstvena je vrsta razreda Scheuchzerio-Caricetea fuscae Nordhagen (1936) 1937, unutar kojega se javlja u zajednicama Drosero-Caricetum stellulatae Ht. (1950) 1962 i Eriophoro- Rhynchosporetum albae Trinajstić 1973. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 54.483B Cret zvjezdastog šaša i rosike (Drosero-Caricetum echinatae). GLCC/SSC. 21.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi: Albanija, Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Hrvatska, Češka, Danska, Faeröer, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Švicarska, Nizozemska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Mađarska, Island, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Makedonija, Norveška, Poljska, Rumunjska, Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga, Svalbardi, podrazumijeva Spitsbergen, Björnöya (Bear Island) i Jan Mayen, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Raspršeni i rijetki lokaliteti u gotovo svim makroregijama. Lokaliteti. Blatuša, Brloški, Čabar, Daruvar, Dubravica, Fužine, Hajdinje zrno, Kalnik, Kostanjevica, Krapina, Kupjak, Kutina, Lepenica, Mrzla Vodica, Neretva, Ponikve (Gorski kotar), Prkos, Radoboj, Strahinščica, Sunđer (Velebit), Trstenik, Ulinjak, Zelina (Gorski kotar).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Liliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Poales
  • Porodica
    Cyperaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
    Van der Meijden, R. (2005)
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Common Cottongrass, Narrowleaf Cottonsedge (engleski), Tall Cotton-grass (engleski), linaigrette a feuilles étroites (francuski), schmalblättriges Wollgras (njemački), ozkolistni munec (slovenski), pennacchi a foglie strette (talijanski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • HORVAT, I. (1950): Flornogenetski odnosi cretova u Hrvatskoj. Biol. Glasn. 2/3:13–21.
    HORVAT, I. (1962a): Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prir. istraž. ser. Acta. biol. 2 knjiga 30:5–173.
    HRŠAK, V. (1996): Vegetation succession at acidic fen near Dubravica in the Hrvatsko zagorje region. Nat. Croat. 5(1):1–10.
    ILIJANIĆ, LJ. (1978): Eriophorum gracile Koch, neu für Koatien. Acta Bot. Croat. 37:203–205.
    ILIJANIĆ, LJ., TOPIĆ, J. (2000): Poaceae. In Nikolić, T. ed.: Popis flore Hrvatske, 3. dio. Flora Croatica. Index Florae Croaticae. Pars 3. Nat. Croat. 9(Suppl. 1):130–149.
    KRANJČEV, R. (1995b): Priroda Podravine. Mali princ, Koprivnica.
    KRGA, M. (1992): Flora Nacionalnog parka Plitvička jezera. Plitvički bilten 5:27–66.
    REGULA-BEVILACQUA, LJ. (1991): Beitrag zur Flora des Gebietes von Krapina, Radoboj und des Gebirgszuges Strahinščica in Hrvatsko Zagorje. Acta Bot. Croat. 50:115–127.
    REGULA-BEVILACQUA, LJ., ŠEGULJA N. (2000): Analyse der Flora Gebirgszuges Strahinščica im Hrvatsko zagorje (Kroatien). Acta Bot. Croat. 59(1):243–278.
    SCHLOSSER, J. C. K. (1870): Kalnička gora sa svoje prirodopisne znamenitosti. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 11:146–227.
    SCHLOSSER, J. C. K. (1874a): Das Kalniker Gebirge. Oesterr. Bot.Z. 24(8):244–250.
    SCHLOSSER, J. C. K. (1874b): Das Kalniker Gebirge. Oesterr. Bot. Z. 24(9):275–285.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
    TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ. (2001): Carex pulicaris L. (Cyperaceae) a new species in Croatian flora. Nat. Croat. 10(4):423–426.
    TRINAJSTIĆ, I. (1973c): Prilog poznavanju cretne vegetacije Gorskog Kotara u Hrvatskoj. Acta Bot. Croat. 32:187–195.