CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Elymus farctus (Viv.) Runemark ex Melderis (FOTO J. Topić)

bodljikava pirika

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001872

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A4ac)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Šegulja, N., Nikolić, T., Alegro, A., Praljak, I. (2005): Elymus farctus (Viv.) Runemark ex Melderis (HRCP001872). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1872. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Nedeljka Šegulja
    Toni Nikolić
  • Suradnik/ci
    Antun Alegro
    Iva Praljak
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.3 Turistička i rekreacijska područja, 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 7.3 Ostale preinake ekosustava
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Pješčana staništa na kojima vrsta uspjeva pod izravnim su antropogenim utjecajem (turizam, gradnja, eksploatacija pijeska i dr.).
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena u dijelu svojeg areala u Ramsarskom području donjega toka Neretve.
  • Potrebne mjere očuvanja
    5.1.2. Nacionalna razina, 5.4.2. Nacionalna razina
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite vrste, kao i osmišljavanje i provedba niza akcijskih planova zaštite pješčanih obala (NN 81/99, 3. 8. 1999.).
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 1.6 Mjere očuvanja, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Bodljikava pirika je 50–80 cm visoka trajnica, plavosive do plavozelene boje, s dugačkim podzemnim vriježama i sterilnim izdancima koji rastu izvan najdonjih rukavaca. Stabljike su gole, uspravne ili povijene. Lisni rukavci imaju gole rubove koji se preklapaju. Ligula gradi 0,5–1 mm dug kožičasti rub. Lisne plojke su duge 10–35 cm, široke do 5 mm, plosnato raširene s naviše savijenim rubovima ili, češće, cijele su plojke poput cijevi savijene, krute, s donje strane gole, s gornje kratko i gusto dlakave po mnogobrojnim jako istaknutim žilama. Pri bazi nema uški. Cvat je uspravan klas dug 15–35 cm, rahao u vrijeme zrenja plodova. Os cvata poprečno puca između klasića, a po rubovima je glatka i gola. Klasići su dugi 10–25 mm, a svaki je građen od 5–9 cvjetića. Pljevice duge 10–18 mm međusobno su gotovo potpuno jednake–usko suličaste ili ovalne, tupe, sa 6–12 žila, čvrste, u gornjoj polovici ponešto hrptaste, glatke i gole, a donja je 1–2 mm kraća od gornje. Obuvenac je dug 10–18 mm, duguljast, tup, u gornjoj polovici hrptast, sa pet žila, čvrst i gol. Košuljica je nešto kraća od obuvenca, usko ovalna, s dvije žile po kojima je dlakava. Prašnice su duge 10–12 mm. Bodljikava pirika je biljka punog svjetla, pokazatelj umjereno toplih do toplih staništa, vlažnih tala, česta na staništima bogatim dušikom. Broj kromosoma je 2n=42, 56. Cvjeta od lipnja do kolovoza. Prema životnom je obliku geofit. Prema tipu rasprostranjenosti je mediteransko-atlantska svojta.
  • Staništa
    F.2. Pjeskovita morska obala
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Raste na pjeskovitim staništima uz more, karakteristična je vrsta asocijacije Agropyretum junceum. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 16.1 Pješčane plaže, 16.211212 Sjevernomediteranske primarne sipine (Agropyretum mediterraneum). GLCC/SSC. 3.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi: Albanija, Belgija, Baleari, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, Korzika, Kreta s Karpathos, Kasos i Gavdhos, Hrvatska, Danska, Faeröer, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Nizozemska, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Portugal, Norveška, Poljska, Rumunjska, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Krim, Sardinija, Svalbardi, podrazumijeva Spitsbergen, Björnöya (Bear Island) i Jan Mayen, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte, Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija, Turska (europski dio), uključujući Gökçeada.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Mediteranska makroregija. Lokaliteti. Crikvenica, Kaštel, Novi, Kraljevica, Lopud, Mljet, ušće Neretve, Novi Vinodolski, Opatija, Pelješac, Rab, Rijeka, okolica Splita, Sv. Lucija (otok). Pojedini autori smatraju nalaze u sjevernom primorju dvojbenima.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Liliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Poales
  • Porodica
    Poaceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Artportalen (plant) (2005-06-20 00:00:00) Synonymer.
    Heywood VH (1978) Flora Europaea: Notulae Systematicae ad Floram Europaeam spectantes: No. 20. Botanical Journal of the Linnean Society 76(4): 297-384. doi: 10.1111/j.1095-8339.1978.tb01817.x.
    Heywood, V. H. (1978). Flora Europaea: Notulae Systematicae ad Floram Europaeam spectantes: No. 20. Botanical Journal of the Linnean Society. 76(4): 297-384.
    Provoost, S.; Bonte, D. (Ed.) (2004). Animated dunes: a view of biodiversity at the Flemish coast [Levende duinen: een overzicht van de biodiversiteit aan de Vlaamse kust]. Mededelingen van het Instituut voor Natuurbehoud, 22. Instituut voor Natuurbehoud: Brussel, Belgium. ISBN 90-403-0205-7. 416, ill., appendices pp.
    Van der Meijden, R. (2005)
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Sand Couch (engleski), Russian Wheat grass (engleski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • ADAMOVIĆ, L. (1915): Führer durch die Natur der Nordlicher Adria mit besonderer Berücksichtigung von Abbazia. A. Hertlebenes Verlag, Wien.
    HIRC, D. (1884b): Flora okolice bakarske. Rad Jugoslav. Akad. Znan. 69:97–239.
    HORVAT, I., GLAVAČ, V., ELLENBERG, H. (1974): Vegetation Südosteuropas. Geobotanica selecta, Bd. 4. Gustav Fischer Verlag, Stuttgart.
    HORVATIĆ, S. (1939b): Pregled vegetacije otoka Raba s gledišta biljne sociologije. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 22:1–96.
    HORVATIĆ, S. (1963a): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica Hrvatskog primorja. Prir. istraž. JAZU, ser. Acta biol. 4(33):1–181.
    ILIJANIĆ, LJ. (1987): Vegetacijske i biljnogeografske značajke otoka Raba. In Mohorovičić, A. ed.: Rapski zbornik – zbornik radova sa znanstvenog skupa o otoku Rabu održanog od 25. do 27. listopada 1984. godine. JAZU i Skupština Općine Rab, Zagreb, 83–97.
    ILIJANIĆ, LJ., TOPIĆ, J. (2000): Poaceae. In Nikolić, T. ed.: Popis flore Hrvatske, 3. dio. Flora Croatica. Index Florae Croaticae. Pars 3. Nat. Croat. 9(Suppl. 1):130–149.
    NEILREICH, A. (1869): Nachtraege zu den Vegetationsverhaeltnissen von Croatien. Verh. Zool.-Bot. Ges. Wien Band 19.
    PAVLETIĆ, ZI. (1974): Flora otoka Biševa. Acta Bot. Croat. 33:205–217.
    RAJEVSKI, L. (1969): Prilog poznavanju flore južnojadranskog primorja. Acta Bot. Croat. 28:459–465.
    REGULA-BEVILACQUA, LJ., ILIJANIĆ, LJ. (1984): Analyse der Flora der Insel Mljet. Acta Bot. Croat. 43:119–142.
    ROSSI, LJ. (1930): Pregled flore Hrvatskog primorja. Prir. Istraž. Hrvatske Slavonije 17:1–368.
    SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
    ŠEGULJA, N. (1998): Biljni svijet pjeskovito – šumovite i muljevite obale našeg Jadrana. Ekol. glas. 6(8):21–27.
    TRINAJSTIĆ, I. (1995d): Vegetacijske značajke otoka Mljeta. In Durbešić, P., Benović, A. eds.: Mljet, Priopćenja sa simpozija »Prirodne značajke i društvena valorizacija otoka Mljeta«, Pomena, otok Mljet 4–10. rujna 1995. Ekološke monografije 6. Hrvatsko ekološko društvo, Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Mljet, Zagreb, 247–269.
    TRINAJSTIĆ, I., JASPRICA, N. (1998): Vegetation of the class Ammophyletea Br.-Bl. et R. Tx 1943 in the southern part of the Croatian littoral (Dalmatia). Nat. Croat. 7:79–83.
    TURRILL, W. B. (1929): The Plant life of the Balkan-Peninsula. Oxford University Press, Oxford.
    UNGAR, S. (1972): Novi prilog flori poluotoka Pelješca. Acta Bot. Croat. 31:217–220.