CRVENI POPIS
Natrag⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu
trnovita ježika
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001870
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A4c)
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
Citat
Šegulja, N., Nikolić, T., Mihelj, D., Sinovčić, A. (2005): Echinophora spinosa L. (HRCP001870). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1870. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Nedeljka Šegulja
Toni Nikolić
- Suradnik/ci
Darko Mihelj
A. Sinovčić
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Znanje - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1.3 Turistička i rekreacijska područja, 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 7.3 Ostale preinake ekosustava - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Nestanak staništa. Biljka je prilagođena pjeskovitim obalama privlačnim turistima. Zbog trnovite stabljike kupači je uništavaju. Također, s pojedinih se staništa pijesak odvozi u građevinske svrhe. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena u dijelu svojeg areala u Ramsarskom području donjega toka Neretve. - Potrebne mjere očuvanja
5.1.2. Nacionalna razina, 5.4.2. Nacionalna razina - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
NSAP-om je predviđeno osmišljavanje i provedba niza akcijskih planova zaštite pješčanih obala (NN 81/99, 3. 8. 1999.). - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.6 Mjere očuvanja, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Ježika je polugrm, ± je obrasla dlakama i visoka do 50 cm (ponekad i do 80). Njezin razgranjeni podanak može biti dug i do nekoliko metara. Stabljika je razgranjena, izbrazdano gola. Listovi su dvotruko perasto sastavljeni i kruti. Liske su gore izbrazdane, trnovitih vrhova (otuda bodljikavost cijele biljke). Pricvjetnih listova i brakteola ima 5–10. Duguljasto su suličaste do duguljaste i k tome trnovite. Cvjetovi se pojavljuju u 5–8 zrakastim štitcima. Svaki pojedinačni štitac sastoji se od jednoga središnjeg dvospolnog cvijeta i većeg broja okolnih jednospolnih muških cvjetova. Latice cvjetova su bijele, a samo rijetko ružičaste. Maljave su u stražnjem dijelu, a vanjske su veće od unutarnjih. Plod je kalavac, jajasto duguljasta oblika, s vratom koji na njemu trajno ostaje i odrveni. U pojedinom štitcu sastavljenog cvata razvija se najčešće samo jedan plod. Prema životnom je obliku hemikriptofit. Cvjeta od lipnja do kolovoza. Razmnožava se sjemenkama. U nekim dijelovima europskog areala korijen, sličan pastrnaku (Pastinaca sativa), služi prehrani. Prema tipu rasprostranjenosti je cirkummediteranska biljka. - Staništa
F.2. Pjeskovita morska obala - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Morske obale, osobito obalni pijesci. Dolazi u sastavu asocijacije Agropyretum mediterraneum. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 16.2112 Mediteranske primarne dine (Agropyretum mediterraneum). GLCC/SSC. 3. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjenost u Europi: Alabnija, Baleari, Korzika, Hrvatska, Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Sardinija, Sicilija, s Pantelleria, Isole Pelagie, Isole Lipari i Ustica; također arhipelag Malte. - Nacionalna rasprostranjenost
Sjevernoprimorska i južnoprimorska mezoregija. Lokaliteti. Hvar, Kaštel Novi, Lopud, Mljet, ušće Neretve, Pelješac, Prižba, okolica Splita, Vis, okolica Zadra, Župski zaljev.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Magnoliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Apiales - Porodica
Apiaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
ježika, ježovka - Strana imena
starre Stachedolde (njemački), Prickly Parnsnep (engleski), Prickly Samphire (engleski), Sea-parnsnip (engleski), panais épineux (francuski), porte-épines (francuski), equinòfora (francuski), critmo spinoso (talijanski), pastina camarina (talijanski), pastinaca spinosa (talijanski), carota spinosa (talijanski), finocchio litorale (talijanski), pasti naca marina (talijanski), zanahoria bastarda (španjolski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
HEĆIMOVIĆ, M., HEĆIMOVIĆ, S. (1986): Prikaz i analiza flore otoka Lopuda. Acta Bot. Croat. 45:119–135.
HORVATIĆ, S. (1934): Flora i vegetacija otoka Paga. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 19:116–372.
HORVATIĆ, S. (1939b): Pregled vegetacije otoka Raba s gledišta biljne sociologije. Prir. Istraž. Kral. Jugoslavije 22:1–96.
RAJEVSKI, L. (1969): Prilog poznavanju flore južnojadranskog primorja. Acta Bot. Croat. 28:459–465.
REGULA-BEVILACQUA, LJ. (1994a): Echinophora spinosa L. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 179–180.
TRINAJSTIĆ, I. (1985): Flora otočne skupine Korčule. Acta Bot. Croat. 44:107–130.
TRINAJSTIĆ, I. (1993): Vaskularna flora otoka Hvara. Acta Bot. Croat. 52:113–143.
TRINAJSTIĆ, I., JASPRICA, N. (1998): Vegetation of the class Ammophyletea Br.-Bl. et R. Tx 1943 in the southern part of the Croatian littoral (Dalmatia). Nat. Croat. 7:79–83.
TURRILL, W. B. (1929): The Plant life of the Balkan-Peninsula. Oxford University Press, Oxford.
UNGAR, S. (1972): Novi prilog flori poluotoka Pelješca. Acta Bot. Croat. 31:217–220.