CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu

velika kositernica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP000187

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(R -)

Datum procjene
01.12.1994.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Martinis, Z. (1994): Ephedra major Host (HRCP000187). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/187. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Zlatan Martinis
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    Rijetka, reliktna vrsta.
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    Prva procjena vrste.
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    -
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    U srednjedalmatinskom dijelu areala nije zapažena izmjena brojnosti, ali su u sjevernom dijelu neka nalazišta uništena gradnjom cesta i turističkih objekata.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Nisu poduzimane.
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Temeljem Zakona o zaštiti prirode vrstu treba staviti pod zaštitu, a neka nalazišta na otocima proglasiti botaničkim rezervatima.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Heliofilna i kalcifilna dvodomna biljka koja se razmnožava sjemenjem, pretežno ornitohorno, fakultativna i podzemnim vriježama, osobito na antropogenim staništima. Teško se održava u kulturi izvan svog prirodnog staništa.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Primarno raste u pukotinama i rasjeklinama vapnenačkih stijena u horizontalnim policama između stijena, sa skeletnim tlom i u kamenjarama. Sekundarno na zidovima starih gradina, kao i na pjeskovitu tlu napuštenih kultura ulazi u sastav različitih zajednica mediteranske vegetacije stijena sveze Centaureo-Campanulion ili kamenjara sveze Satureion subspicatae, kao što je npr. zajednica Astragalo-Seslerietum robustae na Biokovu (Trinajstić, 1987).
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    Mala, izolirane populacije čini malo primjeraka. Primjercima nešto brojnije populacije rastu na primorskim obroncima Mosora, Omiške Dinare i Biokova. U srednjedalmatinskom dijelu areala nije zapažena izmjena brojnosti, ali su u sjevernom dijelu neka nalazišta uništena gradnjom cesta i turističkih objekata.
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    -
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Zapadnomediteranska vrsta, u Hrvatskom primorju dosiže svoju sjeveroistočnu granicu, prostire se u uskom obalnom pojasu isprekidano od Lukova do Cavtata. U otočnom je dijelu zabilježena na kvarnerskim i srednjodalmatinskim otocima. Dolinama krških rijeka Zrmanje, Krke i Cetine zadire djelomično i dublje u kopno. U sjevernom dijelu raste u visinskom sloju od 100 do 300 m/nadmorske visine dok u južnom dijelu raste do visine od 1400 m/nadmorske visine. Neka ranije navođena nalazišta danas više ne postoje.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Gnetopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Ephedrales
  • Porodica
    Ephedraceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    uspravna kositernica
  • Strana imena
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • Anić, M., 1942: Dendroflora otoka Brača. Glasn. šum. pok. 8: 262. Zagreb.
    Gaži-Baskova, V., 1975: Neka nova nalazišta biljnih vrsta na otoku Cresu, Kornatskom otočju i u kopnenim dijelovima Hrvatske. Biosistematika 1(1): 69-77. Beograd.
    Gaži-Baskova, V., 1983: Rijetke biljke u flori Dalmacije. Zbornik Roberta Visianija Šibenčanina. Posebna izd. Muz. grada Šibenika, 10: 223. Šibenik.
    Kušan, F., 1969: Biljni pokrov Biokova. Prir. istraž. 37. Acta Biol. 5: 1-224. Jugosl. akad. Zagreb.
    Kušan, F., Martinis, z., 1964: Das Verbreitungszentrum van Ephedra nebrodensis Tin. in Kroatien. Informationes botanicae, 3: 10-16. Zagreb.
    Radić, J., 1976: Bilje Biokova. Makarska.
    Rechinger, K., 1934: Zur Kenntnis der Flora der Halbinsel Pelješac (Sabbioncello) und einiger Inseln des jugoslawischem Adriagebietes (Dalmatien). Magyar Bot. Lapok, 33 (1/12) : 24-42. Budapest.
    Trinajstić, I., 1966: Teucrium fruticans L. u flori Dalmacije. Acta Bot. Croat. 25: 159. Zagreb.
    Trinajstić, I., 1974: Moltkea petraea (Tratt.) Gris. u flori otoka Mljeta. Glas. Republ. zavoda zašt. prirode - Prirodnjačkog muzeja 7: 49-57. Titograd.
    Trinajstić, I., 1987: Sintaksonomski pregled biljnih zajednica planine Biokovo. Acta Biokovica, 4: 143-174. Makarska.