CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Doronicum hungaricum Rchb.f. (FOTO J. Topić)

mađarski divokozjak

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001858

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A4ac; B1a(i,ii,ii,v)+2a(ii,iii,iv); D)

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Topić, J., Andreškić, A., Cigić, P. (2005): Doronicum hungaricum Rchb.fil. (HRCP001858). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1858. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Jasenka Topić
  • Suradnik/ci
    Anita Andreškić
    Petra Cigić
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.1 Stambena i urbana područja, 2.1 Jednogodišnje i višegodišnje nedrvne kulture, 7.3 Ostale preinake ekosustava
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Pretvaranje stepolikih travnjaka u istočnoj Hrvatskoj u oranice. Danas se sa sigurnošću može potvrditi samo jedan lokalitet, gdje se zasad održava populacija, ne veća od 20-ak primjeraka. Iako je to i prema literaturi prvi i jedini lokalitet u Hrvatskoj, na mjestu je pretpostavka da je vrsta bila šire rasprostranjena dok su postojali suhi travnjaci u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Jedini lokalitet na kojemu svojta dolazi zaštićen je na razini lokalne uprave.
  • Potrebne mjere očuvanja
    5.1.2. Nacionalna razina, 5.4.2. Nacionalna razina
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite polustepskih travnjaka Podunavlja na kojima svojta dolazi (NN 81/99, 3. 8. 1999.).
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Mađarski divokozjak je trajnica, visoka do 80 cm. Biljka je više ili manje žljezdasto dlakava. Rizom je gladak ili rijetko dlakav. Bazalni su listovi ovalni do usko eliptični, suženi u često neizražajnu peteljku. Donji listovi stabljike su sjedeći, oblik im je jajasto-eliptičan, a gornji su suličasti. Glavice cvata obično su pojedinačne, promjera 3–5 cm. Prema životnom obliku svojta je hemikriptofit. Cvjeta u travnju i svibnju. Broj kromosoma je 2n=60. Prema tipu rasprostranjenosti je jugoistočnoeuropska vrsta.
  • Staništa
    C.3.1. Subkontinentalni suhi travnjaci
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Stepski suhi travnjaci reda Festucetalia valesiacae u panonskom sektoru srednjoeuropske provincije. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 34.31 Subkontinentalni stepski travnjaci (Festucetalia valesiacae). GLCC/SSC. 14.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjenost u Europi: Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Češka, ?Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Mađarska, ?Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Makedonija, Rumunjska, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Srbija i Crna Gora (Srbija).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Baranjska mezoregija. Lokaliteti. Bilje (travnjak na mjesnom groblju), najistočnije područje Podravine.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Magnoliopsida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Asterales
  • Porodica
    Asteraceae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    (1853). Icon. Fl. Germ. Helv. (H.G.L. Reichenbach) 16
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Hungarian False Leopardbane (engleski)
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • PANJKOVIĆ, B. (1989): Flora Baranje (frekvencija, abundancija biljnih svojti i fitogeografska analiza). Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
    ZAHIROVIĆ, Ž. (2000): Rijetke i ugrožene biljne vrste sjeveroistočne Hrvatske. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.