CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Vrsta Calla palustris L. (foto J. Topić)

⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu

močvarni zmijinac

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001817

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A4ac; B2a+b(ii,iii,v))

Datum procjene
01.01.2005.

Prethodne procjene

  • 1994 - (E -)

    • Citat
    Topić, J., Štefan, A. (2005): Calla palustris L. (HRCP001817). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1817. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Jasenka Topić
    • Suradnik/ci
      A. Štefan
    • Obrazloženje procjene
      -
    • Globalna procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Europska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjivana - NE
    • IUCN razlog promjene
      Znanje
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      -
    • Ugroze i njihovi učinci
      7.3 Ostale preinake ekosustava, 12 Druge mogućnosti
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      Populacija je malena, a uspjeva na staništu pod utjecajem progresivne sukcesije vegetacije potpomognute antropogenim djelovanjem (pri sječi šume u depresiju s Calla palustris se bacaju grane i debla). Uzroci ugroženosti prema IUCN klasifikaciji. 3.3.5. Gubitak staništa, 8. Ostalo (prirodna progresivna sukcesija vegetacije).
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      Stanište je jednokratno 2000. g. očišćeno od granja i trupaca koji su bili nabacani prilikom sječe stabala, a uzdigli su dno depresije, poremetili vodni režim i omogućili brže obrastanje u progresivnoj vegetacijskoj sukcesiji. Taj je trend ovom akcijom nakratko zaustavljen.
    • Potrebne mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite vrste, kao i izrada i provedba akcijskih planova zaštite cretova općenito, poglavito creta u Sungerskom lugu, jedinog preostalog nalazišta (NN 81/99, 3. 8.1999.)
    • Potrebna istraživanja
      1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija, 2.1 Akcijski plan/plan obnove za vrstu, 3.4 Trendovi staništa
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Zmijinac je višegodišnja biljka, sa zelenim podankom, obavijenim trajnim membranoznim ovojem od lisnih baza. Listovi su okruglasto srcoliki, na vrhu ušiljeni, sjajni, široki 5–11 cm, na peteljci dugoj 5–20 cm. Cvat je karakteristične građe porodice Araceae. Spata je oblikom slična listu, no manja (4–6 cm), u početku bijela, a kasnije poprima ružičastu boju. Na spadiksu su brojni gusto poredani žućkastozeleni cvjetići iz kojih se razvijaju plodovi, crvene bobe promjera oko 0,5 cm. Ostali podaci o svojti. Svojta je, prema literaturnim navodima, bila šire rasprostranjena u Hrvatskoj. Kao i ostale borealne vrste u nas, ostatak iz doba kada je klima bila hladnija, u Hrvatskoj nalazi na južnoj geografskoj granici svoga areala, a isto tako i na svojoj ekološkoj granici. Stoga je možemo sačuvati samo stalnim održavanjem staništa, čišćenjem i onemogućavanjem prirodne sukcesije. Biljka se lagano vegetativno razmnožava i treba je, kao što se to radi diljem Europe, saditi i uzgajati na vlažnim mjestima i bazenima u vrtovima. Prema dosadašnjim terenskim opažanjima, nije primijećeno da se u našim uvjetima razmnožava sjemenkama, iako se godišnje u populaciji pojavi nekoliko cvatova i sjeme dozori. Prema životnom je obliku geofit. Cvate u lipnju. Broj kromosoma je 2n=36, 72. Svojta ima određena ljekovita i otrovna svojstva, osobito za sisavce. Koristi se i kao ukrasna biljka. Prema flornom elementu je borealna vrsta.
    • Staništa
      C.1.2. Acidofilni cretovi (prijelazni i nadignuti cretovi)
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Ova borealna vrsta danas je poznata u Hrvatskoj samo na jednom lokalitetu, u nekoliko otvorenih šumskih depresija u Sungerskom lugu (Sunger, Gorski kotar). To je acidofilna šuma jele i rebrače (Blechno-Abietetum), a čistine na kojima raste zmijinac ostaci su male ponikve sfagnumskih cretova, dubine do 1 m. Uz mahove tresetare (Sphagnum sp. div.) i vlasak (Polytrichum sp.), tu nalazimo malo drugih vrsta, npr. Carex curta Gooden., C. brizoides L., Juncus effusus L. i Salix aurita L.. Tlo je neprestano vlažno od oborinskih voda, a mah tresetar održava i veliku zračnu vlagu u prizemnom sloju, što je naročito važno ljeti (maritimni pluviometrički režim). Zimi je stanište često pod ledom, ponekad debljine i do 30 cm, a u proljeće voda stagnira. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 54.5A Cretovi sa zmijincem (Calla palustris). GLCC/SSC. 21.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      ↓ populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Rasprostranjenost u Europi: Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Hrvatska, Češka, Danska, Finska uključujći Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Švicarska, Nizozemska, Norveška, Poljska, Rumunjska, Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga, Švedska, uključujući Öland i Gotland [Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku], Slovenija.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Goranska mezoregija. Danas poznata samo s lokaliteta u Sungerskom lugu (Sunger, Gorski kotar). Nekad je, prema literaturnim navodima, rasla i na drugim područjima: Crna Mlaka kod Zagreba, Ivanec (Hrvatsko zagorje), Jasenačko polje (Velika Kapela), Lepoglava (Hrvatsko zagorje), Požeška kotlina, Varaždinske toplice.


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Liliopsida
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      -
    • Red
      Alismatales
    • Porodica
      Araceae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 256.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 256.
      Høeg OA. (1974). Planter og tradisjon: floraen i levende tale og tradisjon i Norge 1925-1973. ISBN 8200089304. Page: 256.
      Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 289.
      Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
      Van der Meijden, R. (2005)
    • Ostala hrvatska imena
      vodeni kozlac, štrkat, vodeni zminac
    • Strana imena
      Bog Arum (engleski), Water Arum (engleski), Wild Calla (engleski), Wild Calla-Lily (engleski), calla des marais (francuski), Sumpf-Schlangenwurz (njemački), Drachenwurz (njemački), močvirska kačunka (slovenski), calla palustre (talijanski)
    • Locus typicus
      -
    • Bibliografija
    • BEDALOV, M. (1983): Prilog citotaksonomskim i biljnogeografskim istraž`ivanjima vrsta Calla palustris L. i Acorus calamus L. (Araceae). Acta Biol. Iugosl. Biosistematika serija G. 1(9):29–38.
      BEDALOV, M. (1994a): Calla palustris L. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 72–73.
      BOŠNJAK, K. (1928): Prilog građi za floru Južne Hrvatske (Bielolasica). Glasn. Hrvatsk. Prir. Društva 39–40:65–80.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1857): Syllabus florae Croaticae. Zagreb.
      SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
      TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ. (1989): Calla palustris L. (Araceae) in Croatia. Acta Bot. Croat. 48:189–193.